Postoje dvije razine s kojih se može gledati ova 'šala'. Na prvoj, onoj bazičnoj, riječ je o sprdanciji kakvih na prvi april ima mali milijun svugdje u svijetu, s velikim razlikama u uspješnosti pojedine šale. Ako se na trenutak zaboravi da smo u Hrvatskoj 'zemlji podjela', riječ je o benignoj pošalici, nečem na što bi svi, pa i navijači Hajduka, trebali gledati s nekim vicom, bez ljutnje ili zamjeranja. Zašto se Dinamo 'okomio' baš na Hajduk? Pa Hajduk je vječni i najveći rival, klub s kojim ga veže toliko bitaka na raznim poljima, nije li nekako logično da se šali na njihov račun? I Britanci su najjači kada treba ismijavati Francuze ili Nijemce, ne znači da žele ponovno ratovati protiv njih, znači samo da je našaliti se na račun nekog protivnika ili rivala najslađi smijeh, a ne onaj zadnji.

Druga razina je, pak, ona koja u obzir mora uzeti realnost u kojoj živimo, gdje se ništa ne događa slučajno ili iz 'dobrih namjera'. Za pripremiti igricu je sigurno trebalo više dana, šala je očito pomno isplanirana i udara tamo gdje najviše boli, u Hajdukovu krizu rezultata, financija, pa i identiteta. Ne sprdate pacijenta od raka zato jer ima rak, ne sprdate debelog zato što je debeli, neke stvari jednostavno prelaze granicu zaigranog humora i vode nečem težem, zloj namjeri. Pokušavajući proniknuti u motive iza ovakve šale, ne mogu doći do zaključka da je to dokaz da Dinamo smatra Hajduk većim klubom pa da je ovo nekakav jal, osveta ili ljubomora. Dinamo, kakav postoji danas, zaista sebe smatra najboljim i nemaju potrebu biti ljubomorni na Hajduk. Hajduk nema baš ništa što bi ovakav, Mamićev Dinamo želio. Ne žele takvu publiku jer im samo smeta u planovima, ne žele takvo upravljanje jer njih ne bi bilo onda, ne žele takav put do rezultata jer im ne bi dovoljno brzo punio džepove, ne, razlog za ovakvo sprdanje nije ljubomora na 'veliki' Hajduk.

Razlog što Dinamo, iako rezultatski miljama od Hajduka i ne bi ga trebao smatrati nikakvom prijetnjom, radi ovakve stvari je što famozni PR Dinama mora na bilo koji način potruditi se dokazati da Hajduk ne valja, posljedično, da način na koji se vodi ne valja. Jer to je jedina prijetnja vezana uz Hajduk koja Dinamo trenutno pogađa, model kojim se klub vodi. Način vođenja Dinama i Hajduka ne može biit različitiji, dok je jedan klub dioničko društvo s pravom navijača da sudjeluju u upravljanju drugi je građanska udruga koja siše javni novac a njim upravlja fantomska skupština za koju nitko ne može reći po kojem kriteriju je izabrana, ali ono što je svima jasno je da u biti o svemu odlučuje samo jedan čovjek. Jedino čega se taj čovjek, koji predstavlja današnji Dinamo, boji je da se model kojim Hajduk ide pokaže uspješnim.

Naravno, Mamić i Dinamo ne mogu direktno utjecati na Hajduk pa onda ostaje ovakva PR borba. Mamić koristi svaki istup da se dodirne Brbića i ekipe koja vodi Hajduk pokušavajući sve prikazati kao potpune neznalice. Također, u svakoj prilici pokušava dati do znanja da, iako kao cijeni navijače, ne smatra taj model dobrim za uspješnost i uporno uspoređuje sa Dinamom iako se dva modela po baš ničemu ne mogu uspoređivati.

PR zato svoje odrađuje, no problem je koliko je to učinkovito. Mamić je svojom pojavom i rauznim javnim nastupima doveo do toga da sve što dolazi iz Dinama automatski bude u javnosti popljuvano i percipirano kao 'njegovo maslo'. Možda su se Amra Peternel i ekipa marketinga zaista malo opustili i zaigrali, možda nemaju briga, a imaju vremena za smišljati sitne spačke koje bi ih zabavile, ali što god da je istina o ovoj šali, nema nikad šanse da se ona percipira kao bilo što drugo osim Mamićevog pokušaja 'vritnjaka' Hajduku.

A kad je tako, taman da su šalu producirali Seinfeld, Blake Edwards i ekipa Saturday night Live-a zajedno, nema šanse da bude prihvaćena kao dobar vic nego kao primitivni ispad primitivnog kluba vođenog primitivnim čovjekom. Puno efikasniji humor bi bio neki oblik zabave na vlastiti račun, možda bi to Dinamovom PR-u donijelo i poneki plus u javnosti no jasno je da je tako nešto strogo zabranjeno jer ipak nitko se voli šaliti na svoj račun ako se radi o istinama. Ako netko ima veliki nos teško da će se sprdati sam sebe da je nosonja, a tako bi se i Dinamo teško šalio na vlastiti račun.

Hajduk je imao priliku ispasti 'veći kit', ali iz shvatljivih razloga nije ju iskoristio. Brbić, Vučević i ekipa stalno ponavljaju da ih ne zanima što Dinamo radi niti da ih zanima Mamić. Ovo je bila savršena prilika da ležerno komentiraju da im je igrica smiješna, da čestitaju sportskom rivalu na humoru i zaborave na cijelu stvar tri sekunde kasnije. Ispali bi dosljedni svojim riječima i ispali bi kao da ih zaista ne zanima Mamić niti njegova mašinerija. Ovako, kad su se digli kao opareni, kad Vučević vraća udarac ispod pojasa istim takvim, samo pokazuju da ih ovako nešto zaista smeta i da itekako prate Dinamove poteze. Također, s obzirom da se Sušić zaista prodaje cijelu vječnost bez nekog uspjeha, a da ne govorimo o istoj situaciji s Maločom, ovo je bila i prilika da se Hajduk malo i našali na svoj račun, da kroz humor prizna neke svoje pogreške i tako osvoji pokoju simpatiju za svoj projekt više. Time bi pokazali da su svjesni grešaka kojih nedvojbeno ima, ali bi nesumnjivo zadržali potporu šire javnosti za ono što pokušavaju napraviti. Najvažnije od svega, pokazali bi da iako ih 'vodi ulica' da ne podržavaju ulične metode razračunavanja 'na šake' kad ti netko nije po volji, nego da kao klub funkcioniraju na razini više od Dinamovog PR-a koji je potpomognut milijunima javnog novca. U takvom postavljanju barem bi netko u priči ispao dobitnik, ovako su svi uključeni ispali luzeri.