Vladimir Šenauer rođen je u Splitu 29. studenog 1930. godine. S nogometom je počeo u Splitu u Istarskoj ulici, a potom ispred Realke. Prve ozbiljnije utakmice igrao je na Starom placu, kada bi igrale gimnazija protiv gimnazije. Tako je dospio u Hajduka. Prvi trener koji mu je usadio nogometno znanje bio je barba Luka Kaliterna. Za njega je Geza govorio da je filozof baluna. Kako je sam pričao na prvom treningu u dvoru kuće Dešković, dočekali su ga baluni 'obišeni na špagu'. Kada je to prošao onda treninzi u dvoru Doma Hajduka, pa tek onda Stari plac.

U prvu momčad Hajduka ušao je kao 19-godišnjak 1949. godine. Hajduk je pobijedio Kvarnera u Rijeci sa 5:2. Bila je to prijateljska utakmica. Poslije su slijedile šampionske sezone 1950., 1952. i u sezoni 1954./55. Geza je rado isticao sezonu 1950. godine kada je Hajduk osvojio titulu bez poraza.

Nakon titule prvaka 1955. godine momčad se dijelom osula. Geza je otišao u beogradski BSK. Ostao je tamo dvije sezone i odmah krajem 1955. godine osvojio je Kup Jugoslavije. Nakon dvije godine provedene na Karaburmi, Šenauer se 1957. godine vratio u Hajduk, i u dresu kako je volio govoriti svog najdražeg kluba igrao do 1962. godine. A, onda je otišao u Austriju u momčad Austrije iz Klagenfurta. Inače, treba reći da je Šenauer otišao u Austriju, na preporuku Vukasa. U Austriji je igrao dvije godine, a inače te 1962. godine završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu.

Po vlastitom priznanju vani nije mogao izdržati više od dvije godine. Stalno ga je vuklo u Split. Vratio se 1964. godine i zaposlio kao šef recepcije hotela Marjan. Govorio je engleski, njemački i talijanski jezik. Tada je imao 34 godine i govorio je da mu se nije još odlazilo iz nogometa. Zaigrao je zato u tadašnjem drugoligašu RNK Split. Igrao je godinu dana i onda 1965. godine prestao je s aktivnim igranjem. Punih šesnaest godina od toga deset u Hajduku s tri osvojene titule prvaka Jugoslavije.

Govorio je Geza da je posebno ponosan što je igrao u velikoj zlatnoj generaciji Hajduka pedesetih godina prošlog stoljeća zajedno sa Franom Matošićem, Bernardom Vukasom i Vladimirom Bearom. U karijeri je uvijek igrao na desnome i lijevom krilu. Igrao je dobro s obje noge. Imao je karakterističan onaj svoj „bicikl“ koji ga je naučio Luka Kaliterna. Uz to imao je i dobar centaršut, odličan dribling. Uvijek je pucao u branku ciljano, nije bio od onih igrača koji udari loptu pa gdje ode. Posebno je volio izvoditi kornere. S lijeve strane desnom nogom, pa u peterac, felšom. Na takav način izluđivao je vratare, a znao je i gol postići direktno iz kornera.

Točno 1. siječnja 1979. godine Šenauer je postao direktor stadiona na Poljudu. Devet i pol mjeseci prije početka Mediteranskih igara. Tu je dužnost obnašao do 1990. godine, i odlaska u mirovinu. S tim da je još pet godina bio šef protokola Hajduka.

Inače, Šenauer je za Hajduk odigrao 471 utakmicu i postigao 132 zgoditka. Odigrao je i pet utakmica za B reprezentaciju Jugoslavije i postigao jedan zgoditak. Bilo je to na utakmici Tunis - Jugoslavija. Ima i jedan nastup za studentsku reprezentaciju.

Vladimir Šenauer, posebno je bio ponosan što je točno na stoti rođendan Hajduka, 13. veljače 2011. godine, na utakmici protiv Slavije iz Praga, zajedno sa Vladimirom Bearom, izveo početni udarac.

Geza, istinska Hajdukova legenda, za sva vremena.