Tužna vijest za sve ljubitelje nogometa. Preminuo je trener svih trenera - Miroslav Ćiro Blažević
Blažević je preminuo nakon što se duže vrijeme borio sa zloćudnom bolešću, koja je, nažalost, metastazirala.
Prvi put dijagnosticiran mu je karcinom prostate 2011. godine, no othrvao se opakoj bolesti. Godinu nakon toga operiran je i zbog melanoma u početnoj fazi. U rujnu 2019. teška se bolest vratila, a ovoga puta Ćiro nije izašao kao pobjednik.
Jedno od posljednjih javnih pojavljivanja Blažević je imao sredinom prosinca prošle godine, kada je u Zagrebu dobio nagradu 'Vladimir Beara' za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije.
'Okupili ste se u velikom broju i ukazali ste mi veliku čast. Ali ovo je moje posljednje obraćanje javnosti na jednom javnom skupu. Gotovo je. Nema više. Adio, Ćiro. Brojim zadnje dane, svjestan sam toga', rekao je tada Ćiro. Nakon što je dobio nagradu nije imao snage za razgovore s medijima, razgovore koje je inače uvijek rado vodio i koje nikad nije odbijao.
Njegovo trenersko umijeće, a prije svega osobna karizma, osvajali su navijače gdje god je radio.
Blažević je službeno rođen 10. veljače 1935. godine u Travniku, no nekoliko puta objasnio je da se njegov otac Mato malo više zadržao u kafiću pa ga je kod matičara upisao dan kasnije.
Nogometnu karijeru započeo je 1954. godine u travničkom klubu Bratstvo. Potom se preselio u Dinamo, 1955. odlazi u Lokomotivu, a zatim se vraća u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo, gdje igra do 1958. godine. U Hrvatsku je opet došao 1958. godine, ali ovoga puta u Rijeku, gdje je igrao sve do 1961. godine. Potom godinu dana igra za švicarski nogometni klub Sion, a prvo mjesto trenera dobio je u niželigašu FC Vevey.
Trener svih trenera je u dugogodišnjoj trenerskoj karijeri vodio 19 klubova u Švicarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kini i Iranu, a trenirao je i pet reprezentacija (Švicarsku, Hrvatsku, Iran, BiH, kinesku U-23).
Međutim dva velika rezultata obilježila su mu karijeru. Dinamov naslov prvaka bivše države 1982. godine te bronca hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.
'Uvijek ’82. Nikada nije bilo dileme. Dinamo ’82 je na prvom mjestu, pa onda dugo ništa, pa moji Vatreni', kazao je Blažević u prosincu 2021. na premijeri dokumentarnog filma o njemu autora Sabahudina Topalbećirevića.
Popularni je Ćiro na klupu Dinama zasjeo u prosincu 1980. godine, nakon što je odstupio Ivan Đalma Marković dva kola prije kraja jesenskog dijela natjecanja. U ta je zadnja dva prosinačka kola momčad vodio njegov dotadašnji asistent Rudolf Cvek u statusu v. d. trenera.
Momčad je krenuo brusiti na australskoj turneji u siječnju i veljači 1981. godine, a debitirao je na Marakani odigravši s Crvenom zvezdom 0:0. Bio je to senzacionalan remi s tadašnjim prvakom Jugoslavije jer je Dinamo u proljeće 1981. godine krenuo s 14. mjesta. Na kraju je podigao momčad do petog mjesta.
No iduće sezone uslijedila je 'Dinamova eksplozija', a sve je kulminiralo nezaboravnim 'plavim proljećem' 1982., kad je klub predvođen Velimirom Zajecom, Zlatkom Kranjčarom, Markom Mlinarićem, Stjepanom Deverićem... protutnjao do naslova prvaka. Prvog nakon 24 godine čekanja. Godinu kasnije vodio je klub i do pokala pobjednika Kupa, posljednjeg Dinamova trofeja u SFRJ.
Blažević je u prvom mandatu u Dinamu ostao do 1983. godine, vratio se potom 1986. i ostao do 1988., treći put je vodio Modre od 1992. do 1994., a posljednji put u sezoni 2002./2003., kada se oprostio naslovom prvaka.
Jedini je trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj državi i u HNL-u te jedini trener koji je osvojio Kup i u doba SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj. Maksimirsku je momčad vodio u čak četiri mandata u tri desetljeća i osvojio tri naslova prvaka, dva Kupa i Superkup.
Svakako najveći uspjeh u karijeri ostvario je na klupi hrvatske reprezentacije koju je vodio do trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Ukupno je Vatrene vodio rekordna 72 puta, no Zlatko Dalić je tik iza njega sa 70 utakmica na klupi Hrvatske.
Popularni Ćiro je na hrvatskoj klupi debitirao 23. ožujka 1994. pobjedom protiv Španjolske 2:0 u prijateljskoj utakmici u Valenciji. Uslijedile su sjajno odrađene kvalifikacije za Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996., u kojima je Hrvatska bila ispred Italije. Na Euru su Vatreni pobijedili Tursku, potom detronizirali branitelje naslova Dance, izgubili od Portugala, da bi u četvrtfinalu ispali od kasnijih prvaka Nijemaca.
Vrhunac Ćirina puta na hrvatskoj klupi bila je francuska bronca. U svom premijernom nastupu na World Cupu Vatreni su osvojili treće mjesto. U skupini smo bili drugi iz Argentine, a potom smo dobili Rumunjsku (1:0), u četvrtfinalu deklasirali Njemačku (3:0), izgubili od Francuske u polufinalu (1:2) te slavili 2:1 protiv Nizozemske u utakmici za treće mjesto.
'Francuska 1998. je bilo posebno natjecanje za mene. Pobijedili smo brojne teškoće i teške protivnike kako bismo došli do te medalje, taj je uspjeh mnogo značio za sve ljude u domovini', rekao je svojedobno Ćiro.
Od reprezentativne se klupe oprostio u jesen 2000. godine nakon lošeg otvaranja kvalifikacija za SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji (Belgija 0:0, Škotska 1:1). Reprezentaciju je ukupno vodio 72 puta ostvarivši 33 pobjede, 24 remija i 15 poraza.
Osim hrvatske reprezentacije, Blažević je vodio nacionalne selekcije Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te Kine U-23, a na klupskom se planu okušao u brojnim klubovima, uključujući Rijeku, Osijek, Varteks, Hajduk, Zagreb, Zadar te u inozemstvu Nantes, PAOK, Grasshopper, Prištinu, Muru...
'Kad rezimiram cijeli svoj život, onda imam potrebu da se zatvorim u svoja četiri zida i da toliko plačem da nikada ne prestanem. Ništa me u životu nije mimoišlo! Dva raka sam imao, a sada se, evo, pojavio i treći. U djetinjstvu sam bio takva sirotinja da sam gaće na štapu nosio, a kasnije u mladosti, kada sam se već bio i oženio, supruga i ja nismo znali hoćemo li imati za ručak ili nećemo. Život mi je bio jedna obična kalvarija i trebalo je sve to proći. Ni ovaj trenerski posao, koji možda izvana drugačije izgleda, nije ništa drugo nego jako malo satisfakcije, a puno razočaranja', napisao je Ćiro u jednoj od svojih posljednjih objava.
Blažević je više od 60 godina bio u braku sa suprugom Zdenkom, s kojom je dobio troje djece, sina Miroslava te kćeri Barbaru i Katarinu.
Ćiro je jedini u povijesti tri puta dobio Državnu nagradu za sport Franjo Bučar - 1998. godišnju nagradu za pojedince, zatim 1998. godišnju nagradu za momčadi kao član reprezentacije te 2007. nagradu za životno djelo. Skupština Hrvatskog nogometnog saveza na sjednici 22. prosinca 2021. dodijelila mu je titulu počasnog izbornika.
Godine 2005. odlučio se kandidirati za predsjednika države, ali je osvojio samo 0,80 posto glasova.
