Transfer Pašalića u Chelsea je pobjeda za Hajduk, kako financijska tako i općenita. Ali, kada se pogledaju ostali aspekti funkcioniranja kluba, vide se ipak prije svega porazi, barem po standardima koje bi si trebao postaviti Hajduk
Tako barem misli korisnik duje_kh, i sam veliki Hajdukovac, s community portala Tribina.hr, koji je netom prije početka novog ciklusa MAXtv Prve lige objasnio zašto je Hajduk ostvario veliku pobjedu prodajom Pašalića, ali jednako tako i mnoge poraze na drugim poljima struke:
Poraz 1 - za Kiša nema strpljenja, kako kronično
Za dječaka koji je u prvom kolu zabio 2 gola na gostovanju se ne nalazi nimalo ideje, volje, a usudio bi se reći i drskosti da se pruži neka kontinuirana šansa za razvoj u utakmicama koje su preostale. Naprotiv, kraj ljeta, cijelu jesen i nažalost ovaj prijelazni rok se pretvorio u rasprodaju Hajdukovih igrača i besmislenu potragu za napadačem 'killerom' čiji se potencijal mogao naći u mladiću žute kose sa brojem 33 na dresu.
Situacija podsjeća na prošlost. Ne zaboravimo da su na sličan način ispadali iz kombinacija i Čop i Lendrić i Livaja, da ne pričam o Jelaviću, Lakiću i dalje. Povjerenje se daje nekim 'lijevim' Azijcima, a vrijeme koje se moglo bolje iskoristiti na prilagodbu igre Kišu i obratno se troši na nove Paraibe i slične, zaboravljajući da se za jednog Kouassija moralo isprobati 3 autobusa igrača.
je community portal koji okuplja sve zaljubljenike u nogomet i sport koji su tražili mjesto na kojem bi mogli izraziti svoje mišljenje. Kroz svoje analize članovi communityja pišu o svim nogometnim i ponekim sportskim aktualnostima, a druga mišljenja o Hajduku i transferu Pašalića, možete pročitati OVDJE.Tribina.hr
Zanimljiva je razlika u ponašanju prema Hajdukovim mladićima i pojačanjima sa strane. Danas je na tapeti Mujan, ekspresno vraćen juniorima makar je imao par blistavih partija (nekoliko ispodprosječnih između), jer se nije disciplinski prilagodio zahtjevima hajdučke struke. Detalje problema nemam, ali se svaki problem može riješiti ako se hoće. Pogreška je u tome što se nije pokušalo odmrznuti Hajdukovo krilo koje bi danas vjerojatno bilo jedno od onih za koje prave ponude stižu, a ne samo ponude za posudbe.
Krstičević nikako nije znao s Kukočem, koji danas eto bira klub u Serii A, Caktaš je kažnjen što se samo branio, a problemi s Kišom su upravo počeli u tom mandatu. Balakov, s druge strane, nije znao s Tičinovićem, Lendrićem, Jozinovićem i Trebotićem. Da bi Špaco bio jedan od onih kojemu se nisu mogli nametnuti ni Čop niti Livaja.
A pojačanja su druga priča. Braća Sharbini su svoje disciplinske prijestupe uspijevali zamagljivati obećanjima kako je iduća sezona ona baš prava.
Poraz 3 - Niti jedan eksponat za prodaju se nije prodao
Barem dvije godine čeka se transfer Maloče, a Vršajević će izgleda u klubu dočekati istek ugovora ili penziju. Blaževića se očito odreklo mukte, a na Vukoviću 'zaradilo' barem 1,5 milijuna kuna. Stojanović i Jakoliš su proglašeni viškom, a danas bi se htjeli pojačati na tim pozicijama.
Zadnji prodani igrači koji su bili zreli za prodaju su zadarski dvojac Jurica Buljat i Danijel Subašić, koji su poput Pašalića danas, prije dvije sezone donijeli spasonosne eure. Vukušić npr. je mogao radi sebe ostati još jednu godinu na Poljudu. Danas vjerovatno ne bi bio u situaciji kakvoj je. Anas Sharbini također.
Od trenutnog kadra od kojeg sam se nadao pravom transferu: Maloča, Vršajević, Andrijašević, Maglica - niti jedan nije dobio ni približno pravu ponudu. Nažalost i po direktora financija i po trenera Hajduka. Jednoga brine minus, drugoga gorke trenerske brige.
Poraz 4 - Kadrovske promjene u nizu kratkoročno ne donose rezultate
Volio bih u klubu vidjeti duži staž nekog sportskog direktora, voditelja omladinske škole ili mandat trenera juniora i kadeta. Trenutno osim stihijskog vođenja kluba čini mi se da se i dalje slabo planira unaprijed. Npr. dovoditi Bukvu u trenutni Hajdukov kadar i trenutni momčadski potencijal je promašaj. Illuridze još i pokaže ponešto, ali i on kvalitetom ne odskače.
Ovo je primjer problema; stoperske pozicije čvrsto drže Maloča i Milović te njihove zamjene Nižić i Milić. Zar se nije mogla riješiti niti jedna prodaja ovih stopera da se otvori mjesto Jonjiću ili drugom tiću u naletu? Iz te perspektive, razumljiv je potez Eleza, koji je zbrisao u Lazio.
Drugi primjer su posudbe. Krešo Ljubičić je u Hrvatskom Dragovoljcu, a ostali su do Jonjića raspoređeni u druge lige. Ako igrač ne može u nekom prvoligašu, onda niti nije za Hajduk. Primjerice, Kalinić se iskalio kroz polusezonu u Istri, Tičinović u Karlovcu, a Kukoč u Dragovoljcu. Danas su oni na puno boljim pozicijama od onih koji su se kalili u drugim ligama.
Za kraj pozitivno
Nema dvojbe - Pašalić je pobjeda. Transfer u Chelsea je pobjeda. Nastavak niza transfera u ozbiljnije klubove europskog nogometa je pobjeda. Rješavanje gorke financijske situacije je pobjeda. A, Hajduk makar ne bio prvak svake godine se kroz povijest bavio samo pobjedama. No, ovo je kraj priče o pobjedama. Sve ostalo, nažalost, i dalje ostaju prije svega porazi.
