Godine 1982. u Španjolskoj prvi je puta u veliki nogometni svijet došao Kamerun. Ni momčad ni Roger Milla nisu ostavili neki spektakularan dojam, ali to će se itekako promijeniti u idućih 12 godina
Roger Milla je priča za sebe. Da je Amerikanac, bio bi poznatiji od Maradone i Beckhama zajedno. O njemu bi se snimali filmovi i posvećivale bi mu se country uspješnice. S obzirom na to da je Kamerunac, ostat će 'samo' nogometna legenda. Jedna od najosebujnijih.
Milla je na svoj prvi SP doputovao sa 30 godina na leđima. Poništili su mu jedan gol protiv Perua i ta je epizoda neslavno završila. Kamerun se u Meksiko nije kvalificirao, a tri godine kasnije Roger je u 37. godini objavio kraj karijere. Već je imao sve. Već 1976. bio je proglašen za afričkog igrača godine, a s raznim klubovima je osvajao gomilu naslova. Vrijeme ga je stiskalo, došlo je vrijeme za mirovinu.
Ipak, kamerunski predsjednik nije htio niti čuti. Nazvao je Millu i nagovorio ga da otputuje u Italiju. Da proba, pa će vidjeti kako ide.
I tako je došao u statusu rezerve. Izbornik ga je koristio u završnicama, a Milla je takvu minutažu iskoristio za četiri gola, od koja dva Kolumbiji u produžetku osmine finala. Nezaboravan je suludi dribling vratara Higuite koji je rutinirani Roger pretvorio u najveći sportski uspjeh u povijesti svoje zemlje. Protiv Engleske je namjestio dva gola, ali Kamerun je ipak poražen sa 3:2 i nije uspio doći do Rima.
Svijet se trudio sačuvati uspomenu na izvanrednog Millu. Jest dobar, ali ima 38 godina. Već tada je bio najstariji strijelac u povijesti završnica SP-a. Ipak, rekord nije trajao dulje od četiri godine.
Kamerun je ponovno našao put do završnice, a u SAD je doputovao i Roger Milla. Švedska i Brazil nakon dva su im kola pokazali izlazna vrata s turnira, no u trećem kolu protiv Rusa Milla je ušao u poluvremenu i već u prvoj minuti nastavka zabio gol. Imao je 42 godine i 39 dana. Za ilustraciju, Slaven Bilić još nema 42 godine.
Milla se ni tada nije smirio. Igrao je još tri godine i umirovio se tek 1997, netom nakon 45. rođendana. Prije četiri godine službeno je proglašen za najboljeg afričkog igrača prošlog stoljeća. Nakon nogometne karijere je snimio muzički album sa svojom suprugom, ali izlet u glazbene vode nije bio uspješan. Ipak, njegovo osebujno slavljenje golova, izvođenje kamerunskog plesa makosaa kod korner zastavice, sasvim je dovoljno muzičko nasljeđe.
