Treće izdanje kontinentalne smotre preimenovano je iz Europskog kupa nacija u Europsko prvenstvo
Prijavila se 31 reprezentacija, među kojima napokon i SR Njemačka, pa su kvalifikacije održane po skupinama. Reprezentacije su podijeljene u osam skupina, a ukupno je odigrano 90 utakmica.
Završni je turnir održan u Italiji, a osim 'Azzura' plasman su izborili Jugoslavija, SSSR, te Engleska. Nijemci su u svom prvom nastupu zapeli u skupini, doživjevši blamažu u Albaniji gdje su odigrali 0:0, premda su dvije godine ranije osvojili drugo mjesto na SP-u u Engleskoj.
U prvom polufinalu Jugoslavija je pogotkom Dragana Džajića u 87. minuti pobijedila Englesku, dok je drugi dvoboj između Italije i SSSR-a završio bez pogodaka, pa je bacanjem novčića domaćin izborio finale.
Bilo je to prvi i posljednji put u povijesti EP-a da o pobjedniku odlučuje novčić. U susretu za treće mjesto Engleska je porazila Sovjete 2:0.
Finale između Italije i Jugoslavije odigrano je pred 85.000 gledatelja na stadionu Olimpico u Rimu. Utakmica je završila 1:1, a pravila su nalagala da se u slučaju neodlučenog ishoda igra nova utakmica. Dva dana kasnije ponovno u Rimu odigran je novi susret, a Italija je slavila 2:0 golovima Luigia Rive (12.) i Pietra Anastasia (31).
Bilo je to jedino ponovljeno finale u povijesti EP-a.
EP ITALIJA – 1968.
Broj sudionika: 4 (Italija, Engleska, Jugoslavija, SSSR)
Polufinale: Italija - SSSR 0:0 (bacanjem novčića Italija je ušla u finale), Engleska - Jugoslavija 0:1
Za treće mjesto Engleska - SSSR 2:0
FINALE: Jugoslavija - Italija 1:1, u ponovljenoj utakmici Italija - Jugoslavija 2:0
PRVAK: Italija
Najbolji strijelac: 2 - Dragan Džajić