U posljednjoj epizodi dokumentarnog serijala koji producira ESPN '30 for 30' opisan je fenomen Christiana Laettnera, član izvornog Drem Teama, te čovjeka koji je vjerojatno najomraženiji sportaš SAD-a, čak i do dan danas. Njegov je parnjak u Europi, također dobrano pod medijskim utjecajem – nitko drugi doli najbolji igrač svijeta u 2014. - Cristiano Ronaldo. Analitičar s portala Tribina.hr objašnjava zašto je to tako
Pet je razloga zašto je toliko ljudi u Americi mrzilo Laettnera, a oni variraju od činjenice da je bio vrlo uspješan igrač te bijelac s elitnog sveučilišta do njegove iznimno prgave osobnosti, koja se očitovala u interakcijama s protivnicima, ali I suigračima. Kroz sličnih se pet razloga može promotriti i Ronalda, a slučajnost je da se radi o Laettnerovom imenjaku, također Cristianu.
Samog Ronalda također volimo mrziti zbog sličnih pet razloga, a oni su slijedeći...
Razlog broj 1: Manchester United i Real Madrid
To su dva od tri kluba za koje je Cristiano igrao. Baš kao što je Duke jednako popularan i opet jednako hejtan u SAD-u, tako su RM i Man Utd jednako popularni i jednako hejtani u Europi. Slučajno ili ne, upravo su ova dva kluba ona koja je poprilično lako mrzitii. U oba ta kluba glavni igrač jest Cristiano Ronaldo baš kao i Laettner u Dukeu. Kao što je Duke u sveučilišnoj košarci, tako su United I Real u nogometu, a CR je postao simbol omiljeni lik za hejtanje svih protivničkih ekipa koje bi se susrele s timom za koji je on tada igrao.
Razlog broj 2: Kraljica drame na terenu
Ako nešto živcira kod Cristiana Ronalda onda je to njegovo dramatiziranje, valjanje po podu, udaranje u travnjak i ostalo kao izraz protesta na neku od sučevih odluka. Što je najgore, u velikoj većini slučajeva nije u pravu. Na terenu se vidi da je šminker, često izgleda nezainteresirano za igru u obrani, da je tu samo da zabija golove kako bi bio protagonist svake utakmice i kasnije highlightsa iste. Nedavno udaranje igrača i slično dodatno potiču mržnju prema liku I djelu.
Razlog broj 3: Forser
Oni njegovi "bicikli" koji su više beskorisni nego korisni te stvarno znaju iritirati. Ipak, jedna stvar je broj jedan što se tiče nepodnošljivosti; izvođenje slobodnih udaraca. Lako se sjetiti kako je CR došao na "vrh Europe" nakon što je prošla "era Ronaldinho". Ronaldinho je bio toliko prirodan u onome što je radio da su mu pljeskali apsolutno svi, pa i Bernabeu. Imao je toliko toga jedinstvenog u svojoj igri i originalnog da je zbilja jedan od najatraktivnijih igrača koje se posljednjih 20-tak godina moglo gledati.
Sjećam se da sam kao mali kopirao onaj njegov slobodan udarac, onaj "pogled ispod oka", zalet na loptu po liniji gotovo paralelnoj živom zidu i na kraju onaj felš, sve tako prirodno, opušteno... I sada se 'ko iz ničega', najednom pojavi Cristiano Ronaldo koji u jednom trenutku svoje karijere (dakle ne od početka) odluči imati i svoj "signature free kick". Jedna riječ: forsiranje, ali baš forsiranje. Forsiranje na desetu. Koja je uostalom svrha onog širenja nogu?
I na kraju, činjenica da ga zovu Ronaldo dodatno smeta jer postoji jedan Ronaldo koji je većini nogometnih pratitelja i dalje veći igrač. Ronaldove kretnje, driblinzi, udarci itd., odaju dojam da se prije radi o nekom robotu nego igraču. Teško je dati prednost fizikalijama pred tehnikom i igračkom estetikom, pa tako i u ovom slučaju.
Razlog broj 4. Ballon d'Or puta tri
Baš kao što su hejteri Dukea i Laettnera htjeli da oni izgube svaku utakmicu, tako i mnogi nogometni fanovi žele da CR i Real, prije toga United, izgube svaku utakmicu. Pogotovo kada je Manchester United s njim na čelu bio na krovu Europe i kada je HTV gotovo svaki utorak ili srijedu prenosio samo njih. Tada je bio užitak navijati za sve klubove koji su igrali protiv njih.
No, ono što najviše smeta jest činjenica da je Ronaldo osvojio do danas tri zlatne lopte i sasvim se približio "nedodirljivom Messiju". Nema sumnje, za mnoge je Messi xy puta bolji od Ronalda, no ta činjenica da se jedino Ronaldo njemu zaista približio thera na još veću netrpeljivost, možda i iz straha da bi netko mogao posumnjati u to da je Ronaldo bolji od Messija...
Razlog broj 5. Popularnost, šminka i ljepota
Sve jasno. Ipak, da ne bi samo drvlje i kamenje bacali po Ronaldu, postoji nešto što se mora cijeniti kod njega više nego kod ijednog drugog igrača, a to je rad. Ono što često tvrdim, a što je možda i plod te mržnje prema CR-u, jest pretpostavka da Cristiano ne bi nikad bio tako dobar igrač da nije toliko trenirao. Fizički je vjerojatno najveći atleta današnjice i to ne samo u nogometu te primjer kako i rad može pobijediti talent.
Bilo kako bilo, čak i kad jednog dana ode u mirovinu, uvijek će ostati u sjećanju kao onaj koji se svojim radom i zalaganjem najviše približio jednom od najvećih, ako ne i najvećem svih vremena, Lionelu Messiju.
