Prošlo je sat vremena utakmice zadnjeg kola ove sezone Bundeslige. Bayern je protiv Eintrachta vodio 3:1 i sigurno plovio prema novom naslovu prvaka. Trener Bayerna Niko Kovač u 61. minuti u igru je uveo Francuza Francka Riberyja, šest minuta kasnije i Nizozemca Arjena Robbena. U tom trenutku Kovač je jako dobro znao kako je to idealan trenutak da se navijači oproste od igrača koji su ostavili dubok trag u Bayernu. No u tom trenutku Kovač nije mogao ni sanjati da će se oprostiti onako kako i zaslužuju - golovima.

Naime, do kraja utakmice obojica su zatresla mrežu Eintrachta i golovima se oprostila od Bayernovih navijača. Na kraju sezone, nakon finala kupa kojeg je Bayern u subotu u Berlinu dobio RB Leipziga (3:0), oba igrača napustit će klub. Krilni dvojac, popularno prozvan Robbery, dugo je, mnogi kritičari će reći i predugo, bio jedan od simbola Bayerna.

Ribery stigao 2007., a Robben 2009. godine

U Bayern je prvi, 2007. godine, pristigao Ribery. Dvije godine kasnije pridružio mu se Robben. U sljedećih deset godina bili su jedan od ključnih elemenata Bayernovih uspjeha.

Dva, najčešće brzonoga krila, Ribery dešnjak na lijevoj strani i Robben ljevak na desnoj, cijelo desetljeće prijetili su obranama Bayernovih protivnika prodorima s ruba terena u sredinu. Među njima je bilo još paralela. Obojica su sa svojim reprezentacijama gubila u finalu Svjetskog prvenstva i obojica, zbog različitih razloga, izazivaju određenu nelagodu u svojim domicilnim nogometnim kulturama. Obojica su imala problema s ozljedama, što je čest problem eksplozivnih igrača, zbog čega su zajedno odigrali tek trećinu utakmica koje su u Bayernu mogli odigrati. I Ribery i Robben su se u Bayernu etablirali kao igrači za najveću razinu klupskog nogometa. Ribery prvi put, dok je Robben u ranijoj fazi karijere često oscilirao. Odnosi među njima nisu uvijek bili idealni. U poluvremenu prve utakmice polufinala Lige prvaka protiv Real Madrida 2012. godine Ribery je udario Robbena zbog ranijeg sukoba oko toga tko će izvesti slobodni udarac. O tome je Ribery nekoliko godina nakon incidenta izjavio:

'Bio sam vrlo ljut. Ja sam bio bijesan, on je bio bijesan, i tada se to samo dogodilo.'

No ubrzo je i dodao:

'Sretan sam zbog našeg sadašnjeg odnosa i šteta je da nismo oduvijek bili u posebno prijateljskim odnosima. Imali smo nekoliko nesporazuma, ali danas smo prijatelji i zajedno se zabavljamo. On zna koliko smo važni za Bayern. Uvijek sam govorio da me nije briga tko će od nas imati više golova ili asistencija. Nikad nisam Arjenu zavidio na njegovim golovima. Najvažnija je momčad, Bayern, i Arjen je sretan kad ja zabijam.'

Robben u nedavnom razgovoru za portal Bundesliga nije spominjao nesporazume iz ranijih dana:

'Dobro se slažemo. Od prvog dana bilo je jasno da ćemo se slagati jer dijelimo istu strast za nogometom i vrlo sličan stil igre. Od početka smo uživali na terenu i zajedničko igranje bilo nam je sjajno. Moglo bi se reći da sam počašćen time što sam imao prilike sve ove godine igrati s njim.'

Zajedno su u Bayernu ostvarili impresivnu berbu trofeja. Osam puta su osvajali Bundesligu, pet puta njemački superkup i po jednom Ligu prvaka i UEFA-in superkup. Ove subote su osvojili i svoj peti njemački kup.

Ribery patio zbog ožiljka na licu: On mi je dao karakter i snagu

Frank Ribery rodio se u obalnom gradu Boulogne-sur-Mer na sjeveru Francuske, u blizini Calaisa. Kako je nedavno izjavio, nikada nije upoznao svoje biološke roditelje, koji su ga ostavili na stepenicama lokalnog samostana. Kada je imao dvije godine, u prometnoj je nesreći zadobio ozljede lica koje je trebalo sanirati s više od sto šavova. Ožiljke nosi i danas.

'Na neki način ta nesreća mi je pomogla. Motivirala me kada sam bio dijete. Bog me učinio različitim. Ti ožiljci su dio mene i ljudi me trebaju prihvatiti onakvog kakav jesam', rekao je 2008. Simonu Kuperu.

'Ožiljak... On mi je dao karakter i snagu. Nije jednostavno odrastati kada imaš ovakav ožiljak na licu. Način na koji te ljudi vide, kritike... Čitava je moja obitelj patila. Ljudi su govorili - gledajte kakvo mu je lice, pogledajte mu glavu, kakav je to ožiljak, ružan je.... Kamo god sam išao, ljudi su gledali u mene. Ne zato što sam bio dobra osoba, jer sam se zvao Franck, jer sam bio dobar igrač, gledali su me zbog mog ožiljka. Bilo mi je teško. U školi su me ismijavali, govorili o meni... Iako mi je zadirkivanje smetalo, nikada se nisam povukao i zaplakao. Nikada, baš nikada... ali sam patio', govorio je kasnije Ribery.

Nogomet je počeo igrati u lokalnom klubu FC Conti de Boulogne-sur-Mer. Kada je ušao u tinejdžerske godine, zapazio ga je Lille, u čijoj je akademiji proveo sljedeće tri godine. Postoje dvije verzije priče zašto ju je napustio. Prema jednoj, klub ga je odlučio isključiti iz akademije zbog nezainteresiranosti za školu i problematičnog ponašanja. Ribery je 2012. godine ispričao drugu verziju. Prema njoj, u Lilleu su neko vrijeme razmišljali da ga se riješe jer su zaključili da je prenizak za profesionalni nogomet, a kada je 1999. godine slomio lakat, to su i napravili. Nakon toga pridružio se US Boulogneu, u kojem je počeo i seniorsku karijeru. Važan dio u njegovu životu dogodio se 2002. godine, kada se oženio Wahibom, Francuskinjom alžirskog porijekla zbog koje se preobratio na islam. Imaju petero djece.

U niželigašima je igrao i djelomično se uzdržavao radeći s očuhom kao radnik na gradilištu, dok ga 2004. nije doveo Metz. Nakon pola sezone u turskom Galatasarayu, za čime je ostalo mnogo pravnih repova, 2005. je završio u Marseilleu. Dobre igre osigurale su mu debitantski nastup u reprezentaciji i nastup na Svjetskom prvenstvu 2006. te se nametnuo u prvoj momčadi. Francuzi su ga u početku prihvatili s oduševljenjem kao novo lice u reprezentaciji. Zidane ga je tada opisao kao dragulj francuskog nogometa.

'Franck uživa u životu. On je tip igrača koji impresionira kad god igra. Sigurno će ostaviti velik trag u nogometnom svijetu', govorio je tada Zizou. Nakon poraza u finalu od Italije i povlačenja Zidanea francuska nogometna javnost očekivala je da će Ribery postati njegov nasljednik u reprezentaciji. Epitet novog Zidanea bio je iznimno nezahvalan, a Ribery ga nikad nije uspio opravdati i Francuska je išla iz jednog u drugo razočaranje. Njegov status pogoršale su afere koje su se počele vezati uz njega. Suigrač iz Marseillea, Mathieu Valbuena, optužio je njega i Samira Nasrija za šikaniranje dok su zajedno igrali. Novi šok stigao je 2010. godine, kada je, s još nekoliko reprezentativaca, optužen za korištenje usluga maloljetne prostitutke. Proces je potrajao do 2014., kada je oslobođen optužbe jer nije znao da je bila maloljetna. Nastup na SP-u 2010. u Južnoafričkoj Republici bio je katastrofa za njega i za reprezentaciju. U prvoj utakmici navodno je s Anelkom odlučio odbijati dodavati loptu Yoannu Gourcuffu. Pod pritiskom igrača, Raymond Domenech odlučio je izostaviti Gourcuffa iz sastava za drugu utakmicu. Domenech se u poluvremenu druge utakmice sukobio s Anelkom, nakon čega ga je izbacio iz reprezentacije. Uslijedila je pobuna igrača, a Ribery se često opisivao kao jedan od kolovođa. Nakon poraza u trećem kolu Francuska je neslavno ispala sa Svjetskog prvenstva. Za ulogu u pobuni Ribery je kažnjen s tri utakmice zabrane nastupa za reprezentaciju, a protiv njega se okrenula i javnost. Godine 2010. i 2011. proglašen je najomraženijim sportašem Francuske.

'Godina 2010. bila je grozna za mene. Neću ni spominjati ozljede s kojima sam imao problema. I u privatnom i u nogometnom životu krenuo sam stranputicom. Izgubio sam se i povrijedio bliske ljude. Mnoge sam razočarao, čak i šokirao, i za to se želim ispričati', sljedeće godine izjavio je Ribery. Mnogi mu nisu oprostili, pogotovo jer to nisu bili njegovi zadnji incidenti.

Zbog ozljede je propustio Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. i tada se oprostio od reprezentacije. Kao i neki drugi francuski igrači kroz povijest, u klupskom nogometu bio je uspješniji. S Marseilleom je 2007. završio kao drugi u ligi i u kupu te kasnije prešao u Bayern. U prvoj sezoni osvojio je dvostruku krunu i dogurao do polufinala Kupa UEFA-e. Nakon sljedeće sezone Bayernu se 2009. godine priključio Robben.

Robbenovo nogometno formiranje na periferiji bilo ključno

Arjen Robben rođen je u Bedumu, gradiću s nešto više od 10.000 stanovnika u provinciji Groningen na sjeveru Nizozemske. Prema Simonu Kuperu, upravo je Robbenovo nogometno formiranje na periferiji bilo ključno za razvoj njegovih igračkih karakteristika. U velikim centrima nizozemskog nogomete igrače se od najmlađe dobi podučavalo taktici, pozicioniranju i igri temeljenoj na preciznim dodavanjima, dok se driblinge, osim u iznimnim situacijama, doživljavalo kao nešto negativno. Robben nije prošao kroz velike nizozemske sustave. Zbog toga nikad nije naučio dobro igrati glavom, a na vještini dodavanja i taktičkom obrazovanju ozbiljnije je počeo raditi tek u Bayernu pod Guardiolom. No dobio je slobodu da se razvije u vrhunskog driblera, za što je imao sjajne fizičke predispozicije. Njegov karakterističan pokret je vrlo jednostavan. Na desnoj strani primi loptu lijevom nogom, fintira u suprotnu stranu pa dijagonalno krene prema sredini zaobilazeći braniče i puca po golu. Premda predvidljiv, potez je vrlo efikasan, a razlog je opisao Van der Vaart:

'Kad gledaš, pitaš se zašto mu branič jednostavno ne uzme loptu kad je primi. No zbog njegove vještine s loptom i brzine, branič će gotovo uvijek zakasniti s reakcijom.'

Razvoj u izolaciji od glavnih trendova nizozemskog nogometa za Robbena se pokazao kao pozitivan. Na scenu je stupio u eri kada je vještina driblinga opet postala posebno cijenjena jer je trebalo naći način za razbijanje sve organiziranijih obrana. No među nizozemskim nogometašima Robben, kojeg su mnogi smatrali bahatim i samouvjerenim čudakom, je odudarao. Legendarni Cruijff, koji ga je cijenio, jednom je prilikom izjavio:

'Momčad se sastoji od deset igrača i onog tamo na krilu.'

Legendarno kruti Luis van Gaal 2001. godine opisao ga je kao najveći talent kojeg je vidio. Njegova posebnost ipak nije uvijek dobro primljena. Aleksandar Holiga u svom članku o Robbenu prenio je razmišljanje jednog nizozemskog novinara:

'Ne radi se o tome da ga ljudi ovdje ne vole. Stvar je zapravo mnogo ozbiljnija. On izaziva duboko nepovjerenje, čak odbojnost kod mnogih.'

Njegov stil igre nisu dobro prihvaćali ni suigrači.

'Ponekad bira ono što je dobro za njega, a ne za momčad', potužio se 2006. godine Van Persie. No neosporno je to da se radilo o jednom od najznačajnijih nizozemskih nogometaša u zadnjih petnaestak godina. Za reprezentaciju je debitirao 2003. godine i imao je ključnu ulogu na svjetskim prvenstvima 2010. i 2014. godine, kada je Nizozemska osvojila drugo i treće mjesto. Osim stilom igre, izdvaja se na druge načine. U govoru mu se osjeti lokalni sjevernjački naglasak i često upotrebljava pristojne načine oslovljavanja koji u suvremenoj Nizozemskoj djeluju gotovo kao arhaizmi. Kada je privatni život u pitanju, treba reći da se 2007. godine oženio Bernadien Eillert, djevojkom koju je upoznao dok je bio srednjoškolac. Imaju dva sina i kćer.

Profesionalnu karijeru počeo je u Groningenu, a 2002. godine prešao je u PSV, s kojim je bio prvak Nizozemske. Proboj na veliku scenu počeo je 2004., kada ga je doveo engleski Chelsea. U sljedeće tri sezone osvojio je niz trofeja u Engleskoj, među njima dva prvenstva i FA kup, no često su ga mučile ozljede. U ljeto 2007. godine prešao je u Real Madrid kao izričita želja predsjednika kluba Ramona Calderona i u prvoj sezoni osvojio naslov prvaka. No njegov status se promijenio nakon druge sezone u Madridu. Florentino Perez je na početku svog drugog mandata krenuo u stvaranje mega momčadi i doveo je Cristiana Ronalda, Xabija Alonsa i Benzemu. Robben je postao višak i našao se u skupini igrača koji su tog ljeta napustili klub.

'Nisam želio otići, ali klub me želio prodati', opisao je kraj svoje karijere u Madridu. Razlaz je u tom trenutku bio vjerojatno najbolja opcija i za Real i za Robbena, kojeg je za 25 milijuna eura doveo njemački Bayern. Kao par na drugom krilu dočekao ga je Ribery. A ostalo je povijest…

Wembley i povijesni trijumf u Ligi prvaka za prvu trostruku krunu u klupskoj povijesti

Na prijelazu stoljeća njemački su klubovi bili među najuspješnijima u Ligi prvaka. Četiri su puta igrali finale i dva puta je osvojili. No nakon što je 2002. bankrotirala KirchGruppe, vlasnik prava mnogih sportskih prijenosa, njemački klupski nogomet je financijski stagnirao i pao u drugi plan. Niti jedan njemački klub sljedećih godina nije uspio otići dalje od četvrtfinala Lige prvaka. Krajem prošlog desetljeća to se promijenilo. S Van Gaalom na klupi Bayern je osvojio dvostruku krunu u Njemačkoj. U Ligi prvaka jedva su prošli skupinu, no u nokaut fazi izbacili su Fiorentinu, Manchester United, a protiv oba suparnika Robben je zabio gol za prolaz, i Lyon, prije nego što ih je u finalu pobijedio Inter. Sljedeće sezone ostali su bez trofeja, a posebno teško su im pali porazi u sezoni 2011./12., prvoj u kojoj ih je vodio Jupp Heynckes. U prvenstvu su završili drugi, iza Borussije Dortmund, a u finalu kupa izgubili su od istog protivnika. U Ligi prvaka su sigurno prošli skupinu pa izbacili Basel i Marseille. U polufinalu ih je čekao Real Madrid. Ribery je doveo Bayern u vodstvo u prvoj utakmici u Münchenu i tako dao doprinos pobjedi 2:1. U uzvratu je Real poveo 2:0, no tada je Robben iz jedanaesterca smanjio na 2:1. Rezultat se do kraja nije mijenjao i Bayern je, pomalo iznenađujuće, prošao u finale koje se igralo u Münchenu. Protiv Chelseaja na domaćem terenu bili su veliki favoriti, no izgubili su nakon izvođenja jedanaesteraca. Robben je bio jedan od tragičara. U produžetku je promašio jedanaesterac koji bi vjerojatno Bayernu osigurao naslov.

Tri natjecanja, tri puta drugi. No sve što su propustili te sezone nadoknadili su sljedeće. Robben je počeo sezonu kao zamjena, no u nastavku se ustalio u prvoj momčadi, dok je Ribery svojim igrama kroz sezonu i u ostatku 2013. zaslužio naslov trećeg najboljeg nogometaša godine prema glasanju za FIFA-inu Zlatnu loptu i UEFA-inu nagradu za igrača godine. Bayern je u prvenstvu vodio od prvog do zadnjeg kola i srušio niz rekorda Bundeslige, između ostalog i po najviše osvojenih bodova u sezoni (91). U kupu su se s Borussijom Dortmund susreli u četvrtfinalu. Ribery je bio suspendiran, no Robben je počeo utakmicu i zabio njen jedini gol. Nakon toga su u polufinalu pomeli Wolfsburg, dok je u finalu pao Stuttgart. U Ligi prvaka još su jednom stigli do finala, pri čemu su u polufinalu pomeli Barcelonu s ukupnih 7:0. U finalu na Wembleyju protiv Borussije Dortmund rezultat je u 89. minuti bio 1:1. Ribery je tada primio dugo dodavanje na rubu kaznenog prostora, privukao braniče i petom gurnuo loptu iza sebe. Do nje je u trku došao Robben i zabio za Bayernov naslov u Ligi prvaka te prvu trostruku krunu u klupskoj povijesti.

'Nisam želio da me pamte kao igrača koji je izgubio sva svoja finala. Sada me taj strah više ne opterećuje', obznanio je strijelac pobjedničkog gola nakon trijumfa.

Bio je to vrhunac Robberyja. Pod trenerom Guardiolom bili su u glavnim ulogama u prvoj sezoni, nakon čega su postupno padali u drugi plan, a nametnuli su se Kingsley Coman i Douglas Costa. U prvi plan opet ih je vratio dolazak Ancelottija 2017. godine, dok su kasnije varirali. U zadnjoj sezoni u Bayernu, pod Kovačem, Ribery je odigrao najviše utakmica od prve Guardioline sezone, dok je Robben igrao rijetko. Njihov odlazak iz Bayerna svakako označava kraj jedne ere u ovom moćnom bavarskom klubu. Mnogi će reći da se radi o najboljem, ili barem najuspješnijem, paru krila koji je Bundesliga vidjela.