Svake dvije godine, možete po njima sat namjestiti, Englezi sami sebe uvjeravaju da će biti europski ili svjetski nogometni prvaci. Osim, u zadnje vrijeme, 2008. kada su zbog poraza od Hrvatske Euro gledali bez ambicija
Nevjerojatno je koliko samopouzdana postane cijela zemlja kad Gordi Albion prijeđe La Manche i krene na veliko natjecanje. I uvijek se razočaraju, Engleska je u svojoj povijesti igrala smo jedno veliko finale, kada su doma '66. postali svjetski prvaci.
Ako pitate Paula Scholesa, koji se nedavno oprostio od nogometa, tako će ostati i u idućem periodu. I čovjek, apsolutni insajder, nudi vrlo logično objašnjenje za svoj stav. Kaže da iz reprezentacije nije otišao zbog krive pozicije ili sukoba s izbornikom koje su često 'analizirali' engleski mediji.
'Ma ne, na lijevoj strani sam za United igrao puno utakmica. Nije to bio problem, već mentalitet igrača. Masa njih, pogotovo oni iz raznih Aston Villa i drugih klubova iz kojih su tek počeli gledati prema vrhu.'
I onda je pokrenuo nogometnu dizertaciju. Vrlo sažet i jasan pregled engleske nogometne nemoći.
'Takav igrač, a ima ih zabrinjavajuće puno, često će umjesto sigurnog pasa na 10 metara izabrati šut preko pola terena samo kako bi sebe stavio u prvi plan. Žele se gledati na naslovnicama i sanjaju samo osobni probitak. Upitao sam se je li to pravo okruženje za mene, okrenuo se i otišao. Puno njih je tamo iz krivih razloga.'
Engleska, smatra Scholes, taj problem neće sanirati.
'Smiješno mi je kad sebe stavljamo u uzak krug favorita za naslove, a već vidim da ćemo to prvom prilikom ponoviti. Mi Englezi smo takvi, uvijek mislimo da smo najbolji i sve ćemo osvojiti, ali pogledajte samo Španjolsku. Njihova momčad igra nogomet u kojem svaki igrač na terenu radi za svoju momčad. Nema šanse da će sebe staviti ispred, a dečki su tehnički savršeno potkovani. Nitko se ne čudi što su prvaci svega. I mi imamo sjajne tehničare, ali na velikim natjecanjima to se ne vidi baš iz razloga koji sam naveo.'
Na razmišljanje svima, prvenstveno vrhu saveza. Ne samo da Scholes ima 676 (24 trofeja!) nastupa za United i 66 za reprezentaciju, već ima nogomet u malom prstu i nekoliko godina mlađi puno bi se bolje uklopio u sustav Barcelone od jednog Cristiana Ronalda, a kamoli igrača iz Engleske o kojima priča.