'Dalmatinac sam, tu sam rođen ja...', orilo se Spaladium Arenom pola sata prije početka utakmice Hrvatske i Islanda. Mladen Grdović izašao je na teren u dresu hrvatske rukometne reprezentacije i više od 11.000 grla u isti je glas zagrmjelo:

'Ovo je moj dom, tu su moji didovi davno sidro bacili...'

Da ti je duša najtvrđa stina, rastopila bi se. Nitko ne može ostati ravnodušan, ako se nije naježio kao da ni nema osjećaja. Ali takvih u Spaladium Areni u nedjelju navečer niti nije bilo. Pa se nastavi 'Kome bi šumilo more moje sinje', onda 'Dalmacijo'... Nema stajanja, ide samo od sebe - Večeras je naša fešta!

Splitska je publika na utakmici sa Srbijom položila najvažniji ispit, sada na meču s Islandom samo potvrdila - ljubav između navijača i hrvatskih rukometaša nikad nije bila upitna. Dapače...

Više od 11.000 navijača 'zagrijavalo' je grla već sat vremena prije početka utakmice, a kad je počelo... E to je taj doživljaj, 'navijački pakao' koji se može doživjeti samo u Splitu.

Navijači su stigli iz cijele Hrvatske i BiH, tu su zastave s natpisima Dubrovnik, Metković, Široki Brijeg, Zagreb, Mostar, Osijek... Hrvatska u Spaladium Areni diše kao jedno. A tek kad krene pjesma...

I sada su navijači uglas otpjevali Lijepu našu, dostojanstveno, kako i priliči... A onda je krenulo 'Viva Croatia, živjela Hrvatska!'

I tako cijelo prvo poluvrijeme, kad je trebalo 'pogurati' naše rukometaše, kad nije išlo tu su tribine, skandiralo se Mirku Aliloviću, Ivanu Stevanoviću, Luki Cindriću, Lini Červaru... Ma čudo jedno od navijanja! Za ponos i diku... Posebno kad s tribina zagrmi Moja domovina. Da se čovjek naježi... Od užitka...

Pa ipak, uvjerljivo najveći hit je Pojubi zemlju. Dovoljo je samo par sekundi uvodnih taktova bezvremenskog domoljubnog hita Mate Miše Kovača i publika je u deliriju. Kao i na Mišinim koncertima...

I kao šlag na kraju vrhunske atmosfere u nedjelju navečer - napokon je 'upalila' ola! Trebalo je nekoliko pokušaja, ali kad je krenula...