U moru ekipa koje danas igraju otvoreni nogomet, s dosta pasova, razigravanja krila, šuteva, atrakcija i svega što običan ljubitelj nogometa voli i želi vidjeti, kao protuteža stao je relativno mali klub Stoke City. Popularni Lončari iza sebe imaju, za njihove pojmove odličnu godinu. Uobičajeno je da klubu prolaze sezone uz niži i srednji dio tablice, bez većih izgleda za europsku pozornicu. Međutim, jedina konstanta od ulaska u Premier ligu 2008. godine je ta da Stoke ima iznadprosječnu obranu, ali i ispodprosječan napad. Tipično engleski: trkom, kontaktom, skokom, često i faulom omesti protivnika i stvarati šanse.

Iako se tako ne osvajaju prvenstva, Tony Pulis (menadžer od 2006.) godinama razvija takav tip nogometa, a sada ga usavršava i postavlja u DNA momčadi. S obzirom što postiže jedan prosječni Premierligaš (ništa, samo status prvoligaša), Stoke ima izvanredne rezultate u zadnje dvije godine. To je finale FA kupa, ulazak u grupe Europske lige, izbacivanje Dinama Kijev i Maccabija iz Tel-Aviva, 1/16 finala Europske lige i tijesno ispadanje od Valencije koja je dospjela do polufinala. I na kraju, prvi dio novog Premiershipa završavil su na vrlo dobrom osmom mjestu, s ambicijama hvatanja petog mjesta i Europske lige, ali s činjenicom da su primili najmanje golova.

Kada se Pullis odlučio igrati na prljavu i grubu stranu nogometa učinio je to sa stilom. Prvo da potvrdimo činjenicu da Stoke radi najviše faulova po utakmici, točnije 13,4, da se radi o daleko najgrubljoj momčadi s 39 žutih kartona i 3 crvena kartona. Tomu najviše pridonosi Charlie Adam, destruktivac igre u punom smislu riječi. Osim što je rekorder po broju žutih kartona (5), zanimljiva je činjenica da je treći igrač u Premier ligi po broju napravljenih faulova po utakmici (2,4). Inače je poznat kao grubijan koji je poslao Balea dva puta na odmor, u dresu Blackpoola i Liverpoola. Može se reći da je Gareth i dobro prošao. Eto, dok u većini klubova glavnu ulogu preuzimaju fantaziste ili igrači od poteza, u Stoku se radi nešto drugačije.

Sva tri centralna igrača imaju više defenzivnih karakteristika, dok kod Adama na vidjelo dolazi više agresivnost, N'Zonzia i Whelana krasi više čitanje igre protivnika i odlično pokrivanje teretena. Krila Etherington i prekomandirani napadač Walters ne spadaju u tip klasičnih krila koja će ići na proboje. Odmah pri primanju lopte se ide na traženje usamljenog Jonesa ili priključenog Petera Croucha. U jednoj kategoriji koja se danas shvaća kao vrlo važna, Stoke isto drži pretposljednje mjesto u Premier ligi, a to je posjed lopte. Mizernih 42.5% po utakmici, s time da prosjek uvelike dižu utakmice u kojima prime rano gol, kao protiv Southamptonovih 3:3. O kreativnosti momčadi najbolje svjedoči podatak da je najbolji asistent Crouchova glava, samo 4. puta. Drugi napadač Jones nema tu visinu, ali je po građi vrlo jak. Njegova uloga jasna, zagradit se, dobit na vremenu i onda opaliti iz okreta ili dati povratnu loptu. Jasna slika zašto Stoke jako malo zabija.

A sada malo o visini. Da, Stoke je u toj kategoriji ostavio daleko sve iza sebe: 28,2 osvojena duela u zraku po utakmici, slijedi West Ham s 23,2, a ostali su vrlo blizu drugom konkurentu. Gotovo sve svoje golove iz igre zabijaju iz ubačaja, 9 njih, a čak 10 njih su zabili iz prekida.

Stoke možda nije ekipa za velike stvari poput Lige prvaka ili osvajanje prvenstva, no gledano dugoročno, mogu se osloniti na to da će u ligi biti stabilni. Do izražaja će uvijek moći doći u dva domaća kupa i Europskoj ligi, do koje će vrlo vjerojatno doći u nekoliko sljedećih sezona, a onda ako se stvari poklope, sve je moguće. Hit možda nisu po rezultatima, ali su hit zbog toga što uz Celtic rijedak primjer kluba koji ide prema totalnom antinogometu, a svejedno se drži u ovoj novoj eri nogometa.

I još jedna činjenica po kojoj je Stoke hit, to je uvijek stalna forma. Ove sezone, još uvijek nisu doživjeli dva poraza za redom, dok su uspjeli stvoriti lanac od tri pobjede.