Šalu na stranu, početak prilično obećava, što zbog početnog entuzijazma, što zbog dobrih europskih nastupa (naročito u slučaju Šibenika). Kako biste se bolje pripremili za predstojeću sezonu koja počinje ovog vikenda, donosimo vam pet stvari za koje držimo da će dogoditi, kao i pet za koje mislimo da će ostati neispunjene.

OČEKIVATI: Afirmacija novih mladih igrača.
A što drugo i preostaje? Tijekom aktualnog prijelaznog roka hrvatske su klubove napustili igrači koji su bili ponajbolji akteri prošlogodišnje sezone (Mandžukić, Vida, Zec, Antolović, braća Pamić), a kako stvari stoje, nijedan od klubova (osim Dinama) neće novce upotrijebiti za dovođenje potrebnih zamjena, već za sami opstanak kluba, čak će i Dinamo teško naći adekvatnu zamjenu za Mandžukića. Po nužnosti će se otvoriti prostor za još neafirmirane igrače, od kojih će neki sasvim sigurno iskočiti kvalitetom i talentom.

NE TREBA OČEKIVATI: Bolji nogomet
Ne može se očekivati porast kvalitete nogometa pod prethodno spomenutim uvjetima u kojima, zbog kontinuirane prodaje igrača, klubovi svakom sezonom gube najkvalitetniji dio momčadi. Taj nedostatak klubovi pokušavaju nadomjestiti s igračima koji tek pokazuju potencijal ili, još gore, s isluženim igračima koji se vraćaju u Hrvatsku. Nažalost, čini se da ćemo takav scenarij gledati barem još neko vrijeme.
OČEKIVATI: Malo klubova u borbi za naslov.
Realno gledajući, bilo bi ogromno iznenađenje kada bi bilo koji klub osim Hajduka i Dinama došao i blizu realne kandidature za naslov prvaka. S druge strane, ono čemu se možemo veseliti (a to je dokazala i utakmica Superkupa) činjenica je da će ovo godine vjerojatno biti borba za naslov neizvjesnija, s obzirom na to da bi prethodnih godina Dinamo rješavao pitanje naslova prvaka poprilično rano u sezoni.

NE TREBA OČEKIVATI: Malo klubova u borbi za opstanak.
Jednako kako nas vrlo vjerojatno očekuje dvoboj u bitki za prvaka, tako nas očekuje i bitka svi ostalih klubova u borbi za opstanak. Iako ujednačenost klubova ni na koji način ne garantira kvalitetu, garantira barem neizvjesnost. Osim Dinama i Hajduka, nijedan drugi klub kvalitetom značajno ne odskače od nijednog drugog kluba, tako da svi moraju lagano strepiti od ispadanja.

OČEKIVATI: Većina klubova neće završiti sezonu s istim trenerom.
U hrvatskoj ligi nažalost i dalje vrijedi princip da, kad stvari ne idu kako je zamišljeno, trener mora otići, ne bi li se producirao pozitivan šok na ekipu. I naivnom je promatraču jasno da su problemi naših klubova i lige puno dublji i prije svega strukturne prirode, a da su smjene trenera svojevrsna alibi rješenja kojima se pokušava postići kratkoročan učinak. Takva rješenja zapravo nanose velike dugoročne posljedice jer - kako će se ikada (naročito kod igrača) cijeniti trenerska struka ako ih se mijenja jednakom frekvencijom kao istrošene čarape.

NE TREBA OČEKIVATI: Europski uspjeh hrvatskih klubova.
Davno je još Tolstoj shvatio da su sve sretne obitelji nalik jedna na drugu, dok je svaka nesretna priča za sebe. Isto vrijedi i za nogometne klubove. Svi veliki i uspješni europski klubovi imaju jasnu strukturu, bogate sponzore i kontinuirani rad, dok naši klubovi nude najširu moguću lepezu disfunkcionalnosti. Iako su Dinamo i Šibenik dobro započeli europsku sezonu, jako puno stvari (poglavito u organizaciji klubova i lige) mora krenuti nabolje kako bi se naši klubovi etablirali u Europi.

OČEKIVATI: Mnoštvo sigurnih dojava.
U aferi Offside na sveopće je iznenađenje potvrđeno kako u hrvatskom nogometu postoje namještene utakmice. Međutim, broj namještenih utakmica je zanemariv u odnosu na količinu utakmica za koje se smatralo da će biti namještene i za koje ste u svakoj lokalnoj kladionici ili kafiću mogli dobiti sigurnu dojavu. Kako je paranoja miješana s igricom pokvarenog telefona mješavina koja očito iznimno veseli ljude, nema razloga da se i ove sezone taj lijepi trend ne nastavi.

NE TREBA OČEKIVATI: Više publike na stadionima.
Vođen početnim entuzijazmom, što zbog lijepog vremena, a što zbog činjenica da se ljudi zažele nogometa, na stadione u prosjeku dolazi prihvatljiv broj posjetitelja. No uvijek pred kraj godine, kada se i vremenski uvjeti pogoršaju, stadioni počnu zjapiti prazni, a nerijetko na utakmicama bude samo troznamenkasti broj gledatelja. Za takvo stanje nije prvenstveno kriva kvaliteta nogometa, već potpuno derutno stanje većine hrvatskih stadiona i travnjaka. U većini slučajeva za stadione su odgovorni gradovi, a budući da je većina gradskih blagajni prazna, ne očekujemo nikakvo brzo poboljšanje stanja.

OČEKIVATI: Zdravko Mamić najavljuje ostavku.
Kada god se Dinamov izvršni direktor nađe u situaciji da ne može brzo i efikasno provesti svoju volju, on brže-bolje najavi da će otići iz Dinama i hrvatskog nogometa jer 'što to njemu treba.' Mamić je čovjek koji počesto nema veliki prag tolerancija prema mišljenju suprotnom svome te zbog toga često i (pre)burno reagira, a pritom koristi razne taktike (psovke, prijetnje, uzvike…), od kojih je jedna i prijetnja svojom ostavkom. Nakon te ostavke trebala bi, dakako, uslijediti kataklizma hrvatskog nogometa.

NE TREBA OČEKIVATI: Zdravko Mamić podnosi ostavku.
Iako se voli prijetiti ostavkom, vjerojatno samo najteži zdravstveni ili obiteljski problemi bi mogli nagnati Mamića da i podnese ostavku. Koliko god se nekima to i ne sviđalo, Mamić, osim što je na razne načine vezan uz Dinamo, sasvim sigurno osjeća veliku količinu ljubavi prema tom klubu. On uspjehe i neuspjehe Dinama proživljava vrlo osobno, često na emotivnoj amplitudi od agonije do ekstaze. Zbog svega toga smatramo kako će još dugo ostati na visokoj funkciji u klubu i u hrvatskom nogometu.

Nakon utakmice Superkupa, sigurno postoje oni koji bi u ove prognoze uvrstili i koju rečenicu o lošem i nepravilnom suđenju. No nakon previda koji su se događali na Svjetskom prvenstvu, gdje su sudili suci najvišeg renomea, treba jednostavno prihvatiti činjenicu da su sudački previdi dio natjecateljskog nogometa (svugdje, a ne samo u Hrvatskoj) te da su najčešće dio trenutne nepažnje, a puno manje nekog plana da se ošteti pojedini klub.