Hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je 3:3 na gostovanju kod Poljske u četvrtom kolu Lige nacija. Utakmicu je za tportal analizirao trener Goran Tomić.
Stvarno se ne mogu sjetiti kad je Hrvatska odigrala ovako čudnu utakmicu. Puno golova s obje strane, preokreti, gomila šansi, isključenje Livakovića... Jako netipično za nas. Za gledatelje je ovaj susret bio vjerujem užitak, utakmica je bila krcata događajima, no mi treneri drugačije gledamo na ovako nešto i sumnjam da je izbornik Dalić presretan kako su mu igrači odigrali.
vezane vijesti
Nešto očito nije bilo kako treba biti
Kad primiš tri gola od Poljske, koja k tome još stvori nekoliko odličnih prilika, onda je potrebna analiza. Nešto očito nije bilo kako treba biti. Nismo bili stabilni. Zapravo, na trenutke smo bili top, na trenutke nas nije bilo nigdje. Rekao bih da smo odigrali u velikom disbalansu. Počeli smo loše, u prvih 20 minuta nismo mogli izdržati poljski pritisak, gubili smo duele i zasluženo smo primili gol. Nakon toga je uslijedila rapsodija Hrvatske. Ne znam kako bih drugačije opisao period u kojem smo zabili tri gola. Nakon golčine Sose kao da smo se oslobodili okova i igrali smo na top nivou.
I umjesto da zabijemo i četvrti gol i da zaključimo utakmicu, primimo gol i opet nam se dogodi strahovit pad u igri. Momentum se prebacio na poljsku stranu i kod 3:3 i isključenja Livakovića smo se morali braniti. Srećom, sabrali smo se, zatvorili smo prilaze golu i spasili smo bod. Ponavljam, jako neobična utakmica.
Obrana je bila netipično loša
Obrana je bila netipično loša. To mora brinuti jer u sustavu s tri stopera obrana je samim tim uža i morala bi biti sigurnija. Nama očito postavke te obrane nisu bile najbolje i primili smo tri gola što je nedopustivo, a mogli smo i još pokoji. Također, treba biti iskren i reći da osim onih nekoliko minuta rapsodije u prvih 45 minuta kad smo zabili tri gola, ni u napadu nije bilo najbolje. Patili smo, mučili smo, nismo mogli prebaciti težište igre na poljsku stranu.
vezane vijesti
Nedostajao nam je Kovačić
Treba reći da nismo dobili puno ni od Matanovića. Sudac je postavio nešto tvrđi kriterij, mušku igru, pod stalnim pritiscima Matanović nije uspijevao zadržati loptu. Također, ni Kramarić nije puno pokazao. Mislim da nam je strahovito nedostajao jedan igrač. To je Mateo Kovačić. U ovakvoj 'run and gun' igri s puno tranzicija, gdje treba probiti linije i osvojiti prostor, Mateo je jedan od najboljih na svijetu i njegov izostanak bio je ogroman hendikep.
S obzirom na viđeno, iako smo vodili 3:1, mislim da je remi zaslužen rezultat. Ipak, neke stvari i neke igrače moramo pohvaliti. Martin Baturina, Petar Sučić i Borna Sosa su odigrali stvarno fantastično i mora im se odati priznanje.
