A on je Mac, koji je u svojoj analizi na portalu Tribina.hr objasnio svu ljepotu koju se jučer moglo vidjeti u polufinalu Lige prvaka. Za razliku od mnogih, on hvali Mourinha:

'Ništa, ali baš ništa, nije upućivalo na to da bi u Madridu mogli gledati bilo što osim točno onoga što smo dobili. A koliko god se Čampa i ekipa nogometnih sladokusaca trudila popljuvati ono što smo gledali, to nije loše niti malo. U svakom momčadskom sportu osim faze napada postoji i faza obrane. Jednako je važna kao napad, jednako donosi rezultate, jednako ili jače ju se mora trenirati i traži jednako visoke vještine da bi se izvela dobro.

A jučer je ta faza obrane izvedena gotovo savršeno, pogotovo ona od momčadi izvjesnog gospodina Mourinha, čovjeka koji zna što znači osvajati trofeje i ne pati od poremećaja da se mora svima sviđati ili da njegovo ime mora biti klicano u nogometnom svijetu kao revolucionar ili novi nogometni Mesija. Mourinho je zadovoljan s tim da brojke govore za njega, a jedino što traži je respekt koji zaslužuje. Često ga dobiva, ali ima trolova koji jednostavno ne razumiju.

Chelsea je jučer odigrao obranu koja graniči sa savršenom izvedbom. Jaki Atletico, momčad koja je u velikoj formi, je stisnuo u granicama razuma i znalo se da će biti tako. Chelsea je očekivano bio u podređenom položaju i morao se braniti. Njihova je izvedba bila prava umjetnost! U niti jednom trenutku 90-minutne utakmice se momčad Atletica, koja je imala kontrolu posjeda i napada, nije nametnula kao prijetnja po gol Čeha ili Schwarzera. Povremeni pokušaj nekog šuta ili opasnost iz kornera i to je bilo sve, a i to je bilo lako riješeno.

Jose Mourinho je od utakmice dobio točno ono što je želio. Gol nisu primili i pokazali su Atleticu da su tvrdi orah, to su bile zapovijedi. Sigurno da se Mou ne bi bunio da je pokoja lopta završila i iza Courtoisa, ali to nije bio prioritet jučerašnje postave Chelsea. To se vidjelo po načinu napadanja.

Willian je dobio ulogu čovjeka koji mora prihvatiti loptu u napadu i pokušati nešto sam te ju ili doturiti do Torresa ili pričekati dodavanje Lamparda iz pozadine na šut. Niti je bilo puno prilike za to provesti niti je Willian svoju ulogu dobro igrao. Za moj ukus, to je bila greška. Trebalo se probati od početka sa Schurrleom koji bi odsječen sa Torresom ipak mogao puno brže provoditi kontre nego 'potez previše' Willian. No, to su već cjepidlačenja, kao što sam već rekao, Mourinho je od ove utakmice dobio točno ono što je želio dobiti.

Ne samo da gol nije primio, nego je Atleticu duboko usadio svijest da je Chelseaju gol jako teško zabiti što mijenja njihov način razmišljanja za London. Do sad je u sezoni Atleticu gotovo sve išlo od noge i možda su već pomišljali da mogu zabiti svakome. Sad ih je Chelsea razuvjerio, a Atletico se ove sezone još nije susretao sa situacijama kad im ne ide i sad treba vidjeti kako će se prilagoditi tome da im je Mourinho ušao 'u glave'. Baš zbog tih je umnih igrica Chelsea u velikoj prednosti, sad je na Simeoneu da razmišlja hoće li Chelsea ponoviti ovakvu predstavu u Londonu ili se drugačije postaviti jer tako i on mora prilagoditi igru onda.

A velika je razlika pripremati momčad za ultra obrambeni Chelsea ili za normalno otovreni Chelsea sa Hazardom, raširenim bokovima i ofenzivnije postavljenim Ramiresom i Lampardom. To su sad brige koje će sljedećih tjedan dana mučiti Simeonea, u tome je najveća pobjeda Mourinha, sad je i Simeone kao i toliki prije njega postao žrtva Mourinhofobije, 'tihog ubojice' u današnjem nogometu.