Samo mjesec dana prije 30. rođendana nekadašnje čudo od djeteta nanizalo je četiri tenisačice iz prvih 10 ljestvice WTA, zaključno s trijumfima protiv prve i druge u polufinalu i finalu. Nakon što je 'riješila' 10. Danielle Collins i šestu Elenu Ribakinu u ranijoj fazi, pala je prvo druga igračica svijeta Iga Świątek, a onda i braniteljica naslova i prva na listi Arina Sabalenka. Od sedam mečeva, samo je dva završila u dva seta - naigrala se Amerikanka u Melbourneu kao malo tko. I osvojila svoj prvi Grand Slam, ukupno deseti turnir u karijeri.

'Budi hrabra'

Kasnije je rekla da je u dramatičnom finalu (6:3, 2:6, 7:5), posebno u tijesnom trećem setu, stalno u glavi ponavljala istu mantru: Budi hrabra. Morala je biti agresivna protiv sjajne Sabalenke, bez strahova koji je prate cijelu karijeru, još otkako je bila zapažena sa samo 11 godina, a koji su je koštali toga da tek sada osvoji ono što su joj odavno prognozirali te se upiše na pehar jednog od četiriju najvećih turnira.

'Govorila sam sebi 'budi hrabra' i 'samo naprijed'. Stalno sam to ponavljala u sebi. Bio je to moj cilj toga dana tako da na kraju mogu biti ponosna na sebe, pobijedila ili izgubila. Trudila sam se na svakom poenu, i kad bih promašila nisam imala problema s time. Nisam željela na kraju žaliti ni za čime te misliti da sam bila pasivna i preispitivati se jesam li nešto trebala drugačije napraviti', izjavila je za Associated Press nakon pobjede u Rod Laver Areni.

Cijela karijera stala u dva tjedna

Odmah je istaknula i zasluge svih oko sebe: tima predvođenog trenerom i suprugom Bjornom Fratangelom, majke i posebno psihoterapeutice, s kojom je komunicirala za vrijeme cijelog turnira kako bi našla snage da dođe do kraja. Svi su oni vjerovali u nju i pomogli joj da vjeruje u samu sebe.

Kao da je cijelu karijeru stavila u dva australska tjedna, sasvim drugačija od onoga što je dosad doživljavala. Prije turnira bila je dobro plasirana na 17. mjestu ljestvice WTA (sada je sedma), ali uvijek joj je nešto nedostajalo da ispuni očekivanja. S 14 godina bila je najmlađa pobjednica na Touru, s 19 je igrala polufinale Australije i izgubila od Serene Williams, s kojom su je uvijek uspoređivali zbog jačine udaraca, a s 22 je izgubila svoje dosad jedino Grand Slam finale na US Openu protiv Sloane Stephens.

Kad se, po vlastitim riječima, opustila i shvatila da ne treba biti opsjednuta time što drugi misle i da je u redu ako nikad ne osvoji jedan od četiri velika turnira, ali i da se ne treba previše nervirati, konačno je uspjela. I to kako. Još od 2009. nijedna tenisačica nije osvojila neki turnir pobijedivši prve dvije igračice svijeta, a u polufinalu protiv Świątek obranila je i meč-loptu protivnice. Postala je druga osoba od one tinejdžerke koja je na istom turniru igrala polufinale.

S 11 su joj predvidjeli osvajanje Grand Slama

A doista su joj od djetinjstva predviđali velike stvari i možda joj time stvorili probleme koji su je sprječavali u tome. Bilo joj je 11 kad joj je netko predvidio osvajanje Grand Slama. Tri godine kasnije odigrala je prvi profesionalni meč, a godinu kasnije osvojila prvi ITF turnir. Kad ju je Stephens pomela u finalu New Yorka, kao da se sve srušilo i očekivanja su joj postala ogroman teret. Kaže da joj se činilo da će zbog straha od poraza završiti karijeru bez uistinu velikog uspjeha. Sad se sve pretvorilo u priču o upornosti - nakon ukupno 46 mečeva na Grand Slam turnirima konačno je jedan i osvojila.

Priznaje da joj je najviše pomogla psihoterapija, na koju se odlučila, uz to što joj je 2023. tadašnji partner, a današnji suprug postao trener.

'Iskreno mislim da danas ne bih bila ovdje da nisam krenula', priznala je nakon Melbournea. Počela si je postavljati neugodna i iskrena pitanja, više o životu nego o tenisu, a kad je na njih uspjela odgovoriti - pronašla je i igru jer je najednom razbistrila glavu i postala prisutnija na terenu. Sportskim psiholozima obraćala se i ranije, prvi put s 18 godina, ali tek sada našla je nekoga s kime je 'kliknula' i kome se mogla obratiti u svakom trenutku tijekom turnira. Što je najvažnije, spremno i otvoreno govori o tom iskustvu, čime potiče i druge sportaše da rješavaju svoje ne tako rijetke probleme.

Prošlogodišnje promjene

I krenulo je. Unatoč ozljedama, prvi pomaci dogodili su se prošle godine: mnogo je toga promijenila, od trenera preko bračnog statusa do reketa. Ovu sezonu počela je sjajno, osvojivši odmah na početku turnir u Adelaideu kao pripremu za Melbourne. A nakon najvećeg uspjeha karijere potvrdilo se i to da je Keys među kolegicama i kolegama jedna od najpopularnijih igračica jer je bila preplavljena čestitkama nekih od najboljih, poput Carlosa Alcaraza i Coco Gauff. A komentator Eurosporta i legenda tenisa Jim Courier odmah je ustvrdio da način na koji je osvojila Australiju može značiti potpuno novo poglavlje u životu i karijeri Amerikanke.

'Ovo je njezin novi život, novi početak. Bila je tako dominantna kad je trebala biti i iskoristila sve svoje šanse. Vjerovala je da će sada sve biti drugačije - i bilo je. Sad je šampionka i uvijek će to biti', rekao je Courier za Keys, najstariju igračicu koja je prvi put osvojila Melbourne.

Na taj dug put krenula je davno, kad je kao djevojčica počela trenirati u akademiji Chris Evert na Floridi. Još i prije toga privukla je pažnju, jer inače ne bi ni uspjela ući u tenisku školu jedne od najvećih svih vremena, u kojoj je trenirala sa Stephens, onom koja ju je kasnije zaustavila na US Openu. Nakon pobjede u Australiji, Evert je za The Athletic izjavila da je već s deset godina Keys imala više snage od ikoga njezine dobi.

'Kad je imala dobar dan, mogla je pobijediti svakoga, ali je u lošim danima radila mnogo grešaka, nije znala kako ukrotiti svoju snagu. A onda je s 14 na prvom profesionalnom turniru pobijedila igračicu iz prvih 80', ispričala je Evert te se još sjeća asa od 182 na sat koji je tada Keys ispalila, ali i njezine sve rjeđe kvalitete: igre po cijelom terenu.

U tenis se zaljubila gledajući Venus

Odrasla je u obitelji odvjetnika s još tri sestre, u kojoj je samo otac Rick u mladosti igrao studentsku košarku. Mala, tada četverogodišnja Madison u tenis se zaljubila gledajući na TV-u Venus Williams na Wimbledonu. Tražila je da joj roditelji kupe bijelu haljinu kakvu je ona nosila, a oni su joj obećali to ako počne vježbati tenis. U početku je samo pokušavala udariti lopticu i poslati je u susjedno dvorište, a prve prave lekcije počela je uzimati kao sedmogodišnjakinja i dvije godine kasnije krenula je na dječje turnire. Ipak, pravi početak došao je selidbom s majkom i dvije mlađe sestre na Floridu zbog akademije teniske legende Evert.

I munjevito je napredovala - s 12 je nitko nije mogao pobijediti pa je godinu kasnije počela igrati na turnirima do 18 godina i nastavila pobjeđivati. Njezin trener John Evert, brat velike Chris, govorio je da ima prirodnu snagu, već sasvim razvijenu.

'S 14 godina ima servis i forhend kakav ima većina vrhunskih cura na profesionalnom touru', izjavio je jednom.

S 15 godina, kad je već igrala kao profesionalka, njezini servisi išli su do 185 kilometara na sat. No najveći 'skalp' dogodio se nešto ranije u Svjetskoj timskoj ligi, kada je igrala za ekipu Philadelphia Freedoms, i u malo modificiranoj igri sa setovima do pet dobivenih gemova pobijedila tada drugu igračicu svijeta Serenu Williams, a ona je tada nešto ranije osvojila Wimbledon. Već 2013., s 18 godina, počele su stizati pobjede u serijama, makar još uvijek bez osvojenog turnira, i tu je godinu završila blizu elite, na 37. mjestu ljestvice WTA.

Prije deset godina pobijedila Venus pa ispala od Serene

Ipak, nije dugo čekala na prvi trofej, osvojila ga je 2014. na turniru Eastbourne International. U finalu je protiv Angelique Kerber, tada devete igračice svijeta, raspalila servis od 203 kilometra na sat, peti najbrži u povijesti ženskog tenisa ili bar peti najbrži ikad izmjeren. Mnogo je očekivala od Wimbledona, ali je predala u trećem kolu zbog ozljede, a na US Openu izgubila je već u drugom kolu.

Zato je 2015. počela polufinalem Australian Opena - u četvrtfinalu je pobijedila obožavanu tenisačicu iz djetinjstva Venus Williams, ali je onda Serena bila prejaka. No mlađa sestra Williams, koja je potom osvojila turnir, nakon meča dala je prognozu kakvu su drugi već bili postavili:

'Bila mi je čast igrati protiv nekoga tko će u budućnosti biti broj jedan.'

Postala šampionka kakva je oduvijek trebala biti

Najbliže ostvarenju te prognoze došla je sljedeće godine, dosegnuvši broj sedam, istu poziciju koju sad ima nakon osvajanja Australije. Imala je nesreću da se dva puta morala pokloniti pred Serenom Williams, inače bi i plasman i bilanca osvojenih turnira bili još bolji. Kao što bi bili i da nije ušla u seriju ozljeda, sve do pred US Open 2017. i već opisani poraz u finalu. Slično je bilo i sljedeće godine, kad je već pomalo upala u psihičku krizu. To što je 2018. igrala polufinala i na Roland Garrosu i na US Openu nije pomoglo jer se učvrstila u uvjerenju da zapravo nikad neće uspjeti postići ono što su joj predviđali i što je očekivala od sebe.

I sljedeće godine prolazile su na sličan način. Osvojila bi tu i tamo poneki turnir, na onim najvećima prošla bi pokoje kolo, a položaj na ljestvici WTA išao je gore-dolje te je u jednom trenutku pala i ispod pedesetog mjesta. Povremeno bi se dogodio neki bljesak, poput polufinala Australian Opena te Roland Garrosa u parovima 2022.

I onda je došao prošlogodišnji preokret. Prvo u privatnom životu - uvijek dobrodošla svijest o potrebi traženja pomoći i valjda konačno nalaženje pravog trenera, ovoga puta i životnog partnera. Kad se stvari tako poslože, onda je rezultat samo jedan - Keys je postala šampionka kakva je oduvijek trebala biti.