Oni koji se duže sjećaju, iz tog vremena sjetit će se mitske utakmice Nottinghama i Kölna, jedne od najboljih u povijesti Kupa prvaka, koja je u Engleskoj završila 3:3, nakon vodstva Nijemaca 0:2. U uzvratu je Nottingham pobijedio u gostima i otišao u finale. S tim pokalom, i onim sljedeće godine, postao je valjda jedini klub koji je više puta bio prvak Europe nego Engleske, jer je u Kup prvaka uvijek automatski išao pobjednik prethodne sezone.

Bila je to era Briana Clougha, koji je za trenera Nottinghama došao prije ravno 50 godina, i onda ušao u prvu ligu, pa postao prvak, dva puta prvak Europe i četiri puta osvojio Liga kup. Da, bila je to priča koja se vjerojatno nikad neće ponoviti u modernom nogometu.

Bajkoviti trenuci na City Groundu

Ne znamo koliko danas na utakmice na više od 120 godina starom stadionu City Ground u Nottinghamu dolazi svjedoka tih vremena, ali sigurno i oni i njihova djeca i unuci odani istom klubu danas proživljavaju bajkovite trenutke. Uz nekoliko bljeskova preživjeli su desetljeća stagnacije, ispadanje u drugi, pa i treći razred engleskog nogometa.

Ove godine, samo sezonu nakon što su se jedva izvukli od ispadanja u Championship, blistaju pod rukom portugalskog trenera Nuna Espírita Santa. Bez ijedne velike zvijezde, nakon 21 kola imaju 41 bod, drže korak s Arsenalom, a bježi im samo Liverpool sa šest bodova više (doduše i utakmicom manje).

Imali su prilike i smanjiti tu razliku derbijem kola kad je lider stigao pred tridesetak tisuća navijača Foresta na City Groundu, u okršaju dva trenutno najvruća trenerska imena u Premiershipu, Nuna i Arnea Slota, ostalo je 1-1. Prvu rundu je na početku prvenstva dobio Nuno, i to na Anfieldu. Dotadašnjih šest pobjeda zaredom u Nottinghamu nisu vidjeli još od 1967., u dobroj su poziciji za plasman u Ligu prvaka, ali počinju se javljati i nade u još aktivnije uključenje u utrku za prvaka.

Nuno čvrsto na zemlji

Izgleda kao da je jedini i dalje prizemljen sam Nuno, kojega je gazda kluba, grčki brodarski magnat, povremeni političar i vlasnik pirejskog Olimpiakosa Evangelos Marinakis, doveo krajem 2023. U razgovor o tituli, ili bar šansi da se uključe u utrku s velikima, nitko ga ne može uvući. Sve što ga zanima sljedeća je utakmica, a ovoga puta to je okršaj u kupu s Luton Townom. Nakon pobjede nad Wolverhamptonom, koji je svojedobno trenirao i odveo ga do Europske lige, i u kojoj je potvrdio da ima najmoćniji kontranapad u Premiershipu, nije želio odgovarati ni na pitanja o derbiju s Liverpoolom, a tvrdi da ne želi gledati tablicu dok prvenstvo ne bude gotovo.

'Ništa još nismo postigli. Ali moramo nastaviti. Naša sreća temeljena je na tome kako igrači surađuju. To je ono što nas čini uistinu sretnima i ponosnima', rečenice su koje ćete jedine čuti od portugalskog stručnjaka.

Naravno, postigli su puno, a mogu još više. Sve to uz igrače za koje su čuli samo pasioniraniji pratitelji Premiershipa ili Transfermarkta. Koliko je 'običnih' ljubitelja nogometa čulo za razigravača Calluma Hudson-Odoija, prvog strijelca Chrisa Wooda, Morgana Gibbs-Whitea, golmana Matza Selsa, pa stupove obrane Nikolu Milenkovića i Murilla... Ako ćemo pravo, ni Nuno većini nije na pameti, a danas je na putu da se približi Cloughovu mitu. Ta kolekcija mladih talenata i igrača, od kojih su neki dovedeni za sitan novac, njih ukupno 27 pod ugovorom, trenutno na Transfermarktu vrijedi oko 440 milijuna eura, ne previše za današnje standarde.

Jasno, nije Nottingham siromašan klub, gazda Marinakis iznimno je zanimljiv lik, ali je daleko od doslovce neograničenog bogatstva ulivenog u Manchester City, kojemu ove godine ni to ne pomaže.

Usporedbe s Ranierijem i Mourinhom

Mnogi se ipak ustručavaju uspoređivati Nuna i Clougha, a poznavatelji njihova lika i djela kažu da ni po čemu nisu slični osim po opisu posla. Zato mnogi povlače paralelu s drugim underdogom, Claudijem Ranierijem, koji je zaprepastio sve 2016. osvojivši Premiership s Leicesterom. Strategija je jednostavna i na BBC-ju su je dobro opisali: osloni se na svoje dobre strane, a ne obaziri se na slabosti. Natjeraj igrače da daju sve što mogu za zajednički cilj i ne obraćaj pažnju na ono što mediji govore o tebi. Ranierijev Leicester nikad se nije mijenjao ili prilagođavao protivniku, igrali su uvijek isto, iz kola u kolo. I nitko ih nije shvaćao ozbiljno dok nije bilo prekasno.

O toj sličnosti Nuna i Ranierija, odnosno Nottinghama i Leicestera, mnogo govore i brojke. Nakon 20 kola Leicester je bio drugi, iza Arsenala, Forest sad dijeli drugo mjesto. I jedni i drugi su nakon 20 kola imali po 40 bodova, sezonu prije eksplozije i jedni i drugi jedva su izbjegli ispadanje iz najjače lige svijeta. I jedni i drugi promovirali su potencijalno velike napadače. Do 20. kola Jamie Vardy zabio je za Leicester 15 golova, Novozelanđanin Chris Woods dosad je na 12 za Nottingham. I, na koncu, Nuno se uopće ne osvrće na povremene kritike jer točno zna što radi i što je najbolje za momčad s rosterom koji ima na raspolaganju, sastavljen tako da ostvari ono što želi. I privukao je navijače na svoju stranu.

Druga usporedba je također logična - Jose Mourinho, koji je s Portom osvojio Ligu prvaka kad je Nuno sjedio na klupi kao rezervni golman. Mourinhova filozofija teče kroz Nunove vene, a obojica se drže ideje - suprotne Guardiolinoj - da momčad koja ima posjed ne mora biti dominantna jer i ona koja ne drži beskrajno loptu može kontrolirati utakmicu.

'Za neke trenere posjed je stvar PR-a i imidža. Osnova svega je da momčad koja postigne više golova na kraju pobjeđuje', govorio je The Special One, a Nuno se drži toga i ima najmanji posjed u Premiershipu, ispod 40 posto. Sve kreće od srpsko-brazilskog obrambenog bedema (inače najskupljih igrača u rosteru), a završava napadačima koji koriste svaku priliku da ugroze protivnički gol.

Nije mu uvijek uspijevalo, recimo u Tottenhamu, kad nije uspio natjerati superzvijezdu Harryja Kanea da igra njegovu igru. S mušicama velikih zvijezda suočio se i u kratkom angažmanu u Saudijskoj Arabiji, gdje je osvojio dvostruku krunu s Al Ittihadom, ali je morao otići zbog neslaganja s Karimom Benzemom. Sada iza sebe ima pobjedu nad Liverpoolom na Anfieldu, dvije pobjede nad Manchester Unitedom, bolji je bio i od Tottenhama, a igrao neriješeno s Chelseajem.

U kraju u kojem je u engleskim legendama sirotinji pomagao Robin Hood - Nuno usrećuje navijače

Nuno Espírito Santo ili Nuno, kako mu je glasilo skraćeno 'nogometno' ime, rođen je prije 50 godina u bivšoj koloniji São Tomé i Príncipe, a igračku je karijeru odradio kao golman, i to kao prava ptica selica. Branio je za Vitória Guimarães, Vila Real, Deportivo La Coruña, Méridu, Osasunu, u dva navrata u Portu te u moskovskom Dinamu i portugalskom Avesu. Nije mu manje šarolika ni trenerska karijera. Od 2012., nakon uloge pomoćnika u Panathinaikosu, trenirao je Rio Ave, Valenciju, Porto, Wolverhampton Wanderers, Tottenham Hotspur, Al Ittihad i sada Nottingham Forest.

No takva serija nije nužno loša stvar, jer osim epizoda u Londonu i Saudijskoj Arabiji te kratkih boravaka u divovima poput Valencije i Porta - stalno je rastao, a najbolje mu je bilo u papirnatim autsajderima, s kojima je postizao zanimljive rezultate. Portugalski Rio Ave, što mu je bio prvi angažman u funkciji prvog trenera, odveo je do finala nacionalnog kupa i Liga kupa i prvi put u povijesti u jedan europski kup, Europsku ligu.

U četiri godine s Wolverhamptonom prvo ih je vratio u Premiership nakon šest godina, a onda dvije godine bio sedmi u prvenstvu, što im je donijelo dva nastupa u Europskoj ligi. Dapače, drugu sezonu dogurali su do četvrtfinala, što je najveći klupski uspjeh još od finala Kupa UEFA 1971./72. Trag koji je tamo ostavio bio je dovoljno dubok da mu na sveučilištu u Wolverhamptonu dodijele počasni doktorat za područje sporta.

Slijede samo četiri mjeseca u Tottenhamu, pa godinu i pol u Al Ittihadu i onda od studenoga 2023. Nottingham Forest, bajka koja i dalje traje. U kraju u kojem je u engleskim legendama sirotinji pomagao Robin Hood - Nuno usrećuje navijače.