Ludilo oko te 22-godišnje igračice počelo je još dok je igrala za svoje Sveučilište Iowa State, u ekipi Iowa Hawkeyes. Posljednje dvije od četiri godine studentske karijere oborila je valjda sve rekorde koje je mogla, premda nije uspjela dovesti svoj tim do titule prvakinja, obje sezone izgubile su u finalima. No Caitlin Clark stvorila je rijetko viđenu famu oko sebe.

I nisu u pitanju bili samo njezini pojedinačni rekordi u koševima, asistencijama i drugim elementima košarkaške igre. Najednom su svi zbog nje počeli pratiti sveučilišnu žensku košarku. Finale 2023. privuklo je skoro 10 milijuna televizijskih gledatelja, a ono ovogodišnje skoro dvostruko više, čak 19 milijuna. Bio je to drugi najgledaniji ženski sportski događaj u povijesti američke televizije, gledaniji od svake utakmice ovogodišnjeg NBA finala, kao i finala bejzbola. Efekt Caitlin Clark postao je opće mjesto u medijima, od onih lokalnih u Iowi do Washington Posta i BBC-ja. Wall Street Journal čak se usudio procijeniti da nikad nijedan sportaš ili sportašica u SAD-u nije toliko utjecao, odnosno utjecala na televizijsku gledanost sporta kojim se bavi. Slično je bilo i s prodajom ulaznica za utakmice Iowe. Recimo, u listopadu prošle godine odigrana je egzibicija na stadionu Kinnick pred rekordnih 55.646 gledatelja. I na službenim utakmicama bilo je slično gdje god bi se pojavila sa svojom ekipom.

Efekt Caitlin Clark povećao BDP države Iowa

Nekome će zvučati nevjerojatno, ali ekonomska istraživačka organizacija Common Sense Institute Iowa procijenila je u ožujku ove godine da je efekt Caitlin Clark povećao BDP države Iowa za iznos koji možda doseže više od 50 milijuna dolara. Recimo, zbog tog efekta i zarade od utakmica njezinog sveučilišta generirano je 82,5 milijuna dolara potrošnje.

A tek ju je čekala profesionalna karijera. Već sam draft, na kojem je Clark bila izabrana kao prvi pick ekipe Indiana Fever, bio je najgledaniji u povijesti. Nisu samo domaće utakmice tog tima rušile rekorde, nego su ih bilježile i druge ekipe kad bi ugostile nju i njezine suigračice, a neke su utakmice morale biti preseljene u dvorane u kojima se inače igraju NBA i NHL. Jasno, slabašnoj ekipi ni ona nije mogla pomoći i nekadašnje prvakinje uspjele su stići do prvog kruga doigravanja, dosegnuvši ga prvi put nakon osam godina.

Zašto je Clark postala toliko važna da se prometnula u glavno lice lige koju sa svojom ekipom ni u snu ne može osvojiti i u kojoj nastupaju uistinu sjajne igračice? I to toliko da je u časopisu Time proglašena sportskom osobom godine, u kojoj se gimnastici spektakularno vratila Simone Biles, u kojoj su Amerikanke osvojile hrpu olimpijskih medalja, a tenisačica Coco Gauff WTA finale, da ne nabrajamo dalje.

Mnogi misle da njezine uistinu sjajne igre - ne bi tek tako bila prva debitantica koja je dogurala do prve ekipe prvenstva - nisu cijela priča u nevjerojatnoj popularnosti koja ju je pretvorila u istinsku ikonu, pa je često opisuju kao sportsku verziju Taylor Swift. Često se može pročitati da je tajna u njezinom odličnom odnosu prema publici i obožavateljima, a otvorena je svima bez razlike.

No ima i glasova, i to uglednih, koji ukazuju na nešto mračnije uzroke te pomame. Kolumnist The Athletica Jim Trotter napisao je, recimo, da je Clark privlačnija široj publici jer je heteroseksualna bjelkinja iz države koja se smatra Heartlandom, srcem SAD-a, u ligi u kojoj su velika većina igračica Afroamerikanke, a mnoge su deklarirane lezbijke. I nije jedini, isto su pisali i drugi, upirući prstom u činjenicu da nijedna crna sportašica - izuzev možda Biles - ne dobiva ni izbliza toliku medijsku pažnju. Na nekim je utakmicama bilo i ružnih rasističkih incidenata prema drugim igračicama, a Clark se odmah oglasila osuđujući ih, rekavši da ne smiju govoriti u njezino ime s tako odvratnim stavovima.

Agresivni dio obožavatelja

Današnja Amerika je kompleksna, da budemo pristojni, pa je tako i u sportu, ali još više u svemu onome što ga okružuje, pa i medijima. Oni u mainstream kategoriji još će se i suzdržavati, no društvene mreže u Trumpovim vremenima doslovce divljaju. Svaki žešći faul nad Clark naziva se 'napadom', a svaka 'napadačica' dobiva prijetnje i sugestije da bi trebala biti izbačena iz lige. Eter je prepun i anti LGBTQ iskaza, a nepozivanje u olimpijsku reprezentaciju, koja je kasnije u Parizu osvojila zlato, odmah je postalo predmet politiziranih rasprava... Clark se svim srcem bori protiv toga, konstantno pozivajući agresivniji dio obožavatelja da se ostave ćorava posla i ne nastupaju u njezino ime. A svjesna je problema:

'Zavrijedila sam sve što sam postigla, ali sigurno sam privilegirana kao bjelkinja. Mnoštvo uistinu sjajnih igračica u ligi su crnkinje, one su izgradile ovu ligu. Mislim da je vrlo važno pokazati koliko to cijenimo i stalno isticati, govoriti o tome koliko su pridonijele da ova liga bude tako dobra', rekla je nedavno u izjavi koja je izazvala ogroman publicitet, aplauze kod većine, ali i kritike konzervativne politike koja ne želi priznati koliko je i dalje velik rasni problem u SAD-u, ne samo u sportu. Clark se dosad u više prilika osvrtala na ono što joj se stavlja na pleća, gostujući na televiziji imenovala je košarkašice koje su bile njezini idoli dok je odrastala, kvintet velikih afroameričkih igračica – Lisu Leslie, Sheryl Swoopes, Cynthiju Cooper, Staley i Mayu Moore – koje nikad nisu dosegle toliku pažnju koliku ona ima, bez obzira na sportsku veličinu.

Takva mrlja, srećom, ne uspijeva potamniti fantastične igračke kvalitete, posebno pucački arsenal kojim Clark raspolaže. Šutira odasvud, skoro kao Luka Dončić, i pogađa nevjerojatnom preciznošću. Pri kraju svoje posljednje studentske sezone oborila je rekord velikog Petea Maravicha po broju poena u sveučilišnoj košarci, a u ženskoj konkurenciji je daleko iznad svih. U svojoj prvoj WNBA sezoni oborila je i rekord u broju trica među dosadašnjim debitanticama, a istodobno je oborila rekord svih vremena po broju asistencija u jednoj sezoni i onaj o najviše asistencija u jednoj utakmici. Potpisala je i za pojmove ženskog sporta fantastičan, 28 milijuna dolara težak ugovor s Nikeom.

Za nju, ipak, svi ističu koliko je ostala prizemljena, ali se ne skriva iza lažne skromnosti. Ponosna je, kaže, na to što je privukla 'toliki broj ljudi koji nikad nisu gledali ženski sport, a posebno žensku košarku, i pretvorila ih u obožavatelje'.

Time: Veći utjecaj od Messija i Jordana

Objašnjavajući zašto su baš njoj dali svoje veliko godišnje priznanje, u članku u Timeu stoji da se nikad dosad nije dogodilo da je neka osoba tako promijenila sliku svoga ekipnog sporta nakon tako kratke karijere. Po tome je, kažu u članku, jača i od Lionela Messija i njegova utjecaja na MLS, pa i od Michaela Jordana, kojem su Bird i Magic utrli put pretvorivši NBA u veliki sport.

'Ima još žena u sportu koje su pomicale granice i stvarale vlastitu kulturu, a prve padaju na pamet Serena Williams, Simone Biles i nogometne reprezentativke, ali fenomen Caitlin Clark nema presedana. Lako je privući gledatelje na globalne spektakle poput velikih teniskih turnira, Olimpijskih igara ili Svjetskog nogometnog prvenstva. Nešto je sasvim drugo pretvoriti rutinsku utakmicu regularne sezone WNBA, koja je godinama bila sasvim zapostavljena, u događaj koji postiže rekordnu gledanost', piše novinar Timea Sean Gregory.

Štošta se, doduše, poklopilo. WNBA je već bio u usponu zahvaljujući fenomenalnim igračicama A’ji Wilson i Breanni Stewart, kao i kolegicama Caitlin Clark, debitanticama Angel Reese i Cameron Brink. Poraslo je i ulaganje velikih korporacija u ženski sport, vrijednost timova raste, kao i zanimanje gledatelja. No ona je letvicu digla do donedavno neslućenih visina. Sve je otišlo toliko daleko da je Golf Channel prenosio uživo njezin nastup na LPGA profesionalno-amaterskom turniru kao da igra Tiger Woods i pomakli su studijsku emisiju za 90 minuta da bi pokazali kako igra.

Nije lako nositi se s time tako mladoj sportašici, makar je već kao studentica navikla na buku oko sebe. Bilo je i bizarnih situacija, poput gadljivog pokušaja flerta reportera koji je zbog toga ostao bez posla. Kasnije je došlo i do već spomenutih rasnih konotacija.

'Često kažem ljudima da se osjećam kao kontroverzna osoba, ali to uopće nisam. Sve je to zbog medijske pažnje koja me okružuje. Pokušavam živjeti i tretirati sve na isti način, s poštovanjem i ljubaznošću. Ali povremeno sam zbunjena', priznala je Timeu. Ponosna je, jasno, na to što je pridonijela uzletu ženskog sporta, ali živi i san svojih vršnjakinja. Nedavno je bila posebna gošća na dva koncerta Taylor Swift i privukla skoro svu pažnju kad je prikazana na ekranu.

Okušala se u nekoliko sportova

No, prije svega, kao glavna osobina Clark nameće se njezina neutaživa želja za pobjedama. Kao dijete u rodnom Des Moinesu u Iowi okušala se u nekoliko sportova – softballu, odbojci, nogometu, tenisu i golfu – prije nego što je izabrala košarku i s 13 godina zaigrala sa starijim igračicama u amaterskom klubu All Iowa Attack, da bi u srednjoj školi bila glavna zvijezda ekipe svoje katoličke škole Dowling u Des Moinesu, a tamo još pamte njezinih 60 poena u jednoj utakmici, no to joj nije bio jedini rekord za tu dob.

Dok je bila u nižim razredima srednje škole, pratila ju je tadašnja pomoćnica trenera Sveučilišta Iowa Jan Jensen, očarana njezinom sposobnošću šuta i asistencijama koje suigračice često nisu mogle pratiti. Zato ju je na kraju srednje škole ESPN proglasio najboljom američkom srednjoškolskom igračicom, pa su joj počele stizati ponude s raznih sveučilišta.

'Mogli ste vidjeti njezinu snagu već u načinu hoda', rekla je Jensen za Time. I tada je bila vatrena i na terenu i izvan njega, a i danas se zna prepustiti toj vatri. Zato je ove godine bila druga po broju tehničkih grešaka u WNBA-u - dobila ih je šest.

Clark je odrastala u katoličkoj obitelji koja je željela da ode studirati na Notre Dame, ali se odlučila za 'domaće' sveučilište. Odmah je krenula žestoko, sjajnom statistikom, ali je teško kontrolirala temperament te bi buknuo svaki put kad nešto ne bi uspjela izvesti ili je neka od suigračica nije mogla pratiti. Trenerica Lisa Bluder uporno je radila s njom, talent je bio očit, ali trebalo je poraditi na fokusu. I uspjeli su, što je dovelo do dva finala NCAA za Iowu.

Tada je počelo i rivalstvo s Angel Reese, koje se nastavlja i u WNBA-u, a mnogi ih uspoređuju s 'ratovima' Birda i Magica. Clark, istina, ne razumije zašto se toliko govori o njihovim duelima jer na terenu ne čuvaju jedna drugu, a osim ponešto uobičajenih oštrih jezika, jako se poštuju, makar nisu prijateljice:

'Zašto nitko ne govori o tome kako su nas pobijedile? Sve što ljude zanima je neka izmišljena kontroverza, i to se nastavlja sve do danas.'

Zanimljivo, između dvije posljednje sezone u Iowi, Clark je mogla vidjeti i hrvatska publika jer su Hawkeyes odigrale dvije pripremne utakmice u Dubrovniku. Prvo su pobijedile KK Trešnjevka 2009 106:53, a potom demolirale Croatia All-Stars s nevjerojatnih 109:29.

Profesionalnu karijeru počela je kao neupitan prvi izbor na draftu, a Indiana Fever je na lutriji dobio prvo pravo izbora. Zbog njezine generacije na draftu bilo je odmah jasno da WNBA ulazi u novu eru, a Clark je te večeri izazvala pažnju i modnim izričajem - u Pradinoj haljini predstavila se publici koja ju je dotad poznavala samo u sportskoj opremi. Od prve utakmice u Dallasu bilo je jasno tko će obilježiti sezonu, bez obzira na rezultate. Masa koja ih je dočekala na aerodromu najvećeg teksaškog grada jedva im je dopustila ukrcavanje u autobus, svi su željeli autogram ili fotografiju nove zvijezde.

Izostavljena iz olimpijske reprezentacije

A na terenu se morala naviknuti na potpuno drukčiji sport od sveučilišne košarke, s oštrijim čuvanjem i susretom s igračicama kojima je to posao, a ne usputna zanimacija uz studiranje. Osim toga, ekipa u kojoj je igrala nije mogla pratiti debitanticu. I uz sve to, na svakom koraku čekala je medijska histerija, sa svim kontroverznim, već spomenutim temama, posebno tezama o ljubomori crnih igračica koje zato puno žešće igraju protiv nje.

'Nikad nisam smatrala sebe nečijom metom. Naravno, takvi se faulovi ne bi uopće smjeli događati, ali košarka je vrlo fizički sport', branila je protivnice, čak i Reese, kad je radosno skočila s klupe nakon posebno oštrog faula nad Clark u Chicagu.

Možda najveći udarac bio je izostavljanje iz olimpijske reprezentacije. Ušla je, kao jedina studentica, u uži izbor od 14 igračica, ali nije mogla ići na pripreme zbog sudjelovanja na finalu prvenstva NCAA. To je izazvalo nezadovoljstvo zbog njezine popularnosti, no argument reprezentacije bio je da je nedovoljno iskusna za tako veliko natjecanje. Znala je da je dovoljno dobra da bude u toj ekipi, ali je istodobno razumjela odluku.

'Svi su mi govorili - a koga bi ti izostavila iz tima? Bio je to vrlo jak argument', rekla je za Time, odbijajući kontraargument da je propuštena velika prilika za još veću popularizaciju ženske košarke.

'Ne želim biti tamo samo zato što netko misli da mogu privlačiti pažnju. Volim ovaj sport, ali želim biti tamo zato što sam dovoljno dobra, a ne netko kome će svi klicati, a ja sjediti na klupi. Time bez poštovanja ostaju igračice u timu, koje su tamo zaslužile biti i bile su jako dobre. A u tome ne vidim ni poštovanje prema sebi', rekla je, stavljajući pred sebe novi cilj - Olimpijske igre 2028. u Los Angelesu. Zapravo, smatra da je neodlazak u Pariz bio svojevrstan blagoslov jer ju je natjerao da pokaže da pripada olimpijskom timu.

Osim toga, dao joj je vremena za odmor dok su najjače protivnice igrale olimpijski turnir. Nastavak prvenstva okrenuo je situaciju za Indianu, počele su nizati pobjede i Clark je postala prva debitantica u povijesti koja je postavila triple-double, a koji je u ženskoj košarci znatno teže postići nego u današnjoj NBA ligi. Oborila je i rekord u broju asistencija u jednoj utakmici - čak 19. Izabrana je i u startnu petorku All-Star ekipe koja je pobijedila olimpijsku reprezentaciju 117:110, što je još jedan dokaz da je trebala biti u Parizu. Ali draže od te pobjede bila je suradnja s ostalim All-Star suigračicama, onima koje su dotad svi optuživali da je namjerno fauliraju. Najednom su na terenu sjajno surađivale i pokazivale nužno međusobno poštovanje. I nije više samo ona bila 'priča godine', najednom su se svi okrenuli ženskoj košarci, a glavna tema bila je utrka za debitanticu godine između Clark i Reese - pobijedila je Clark dobivši 66 od 67 glasova. Sve se proširilo i izvan američkih granica, a mjesta uz teren u dvorani počela su se prodavati i po 500 dolara.

Ipak, dalje od prvog kruga doigravanja Fever nije stigao, s još jednom kontroverzom u prvoj utakmici. DiJonai Carrington iz Connecticut Suna ubola je Clark prstom u oko i odmah postala meta najgorih napada, od rasističkih i mizoginih primitivaca na društvenim mrežama do naizgled uglednih medija. Novinarka USA Today Christine Brennan otvoreno je pitala Carrington je li namjerno gađala oko protivnice i dobila odgovor da takve stvari nikad nisu namjerne. Clark, vjerna sebi, kaže da joj nikad nije palo na pamet da je udarac bio namjeran. I ne vidi u tome samo rasizam, nego i odnos prema ženama, jer se takva pitanja u NBA-u ne bi nikad postavila.

Clark postavlja primjer drugima

Svojim jasnim stavovima o svemu što se oko nje događa Clark doista postavlja primjer, a i sve je bolja u tim istupima te istodobno skida odgovornost sa sebe jer doista ničim nije izazvala nijedan od prijepora koji su joj nametnuti. To se sve ipak događa najviše zahvaljujući općoj atmosferi u američkom društvu posljednjih godina, koje izgleda kao da radi jedan korak naprijed, a dva unatrag. Ona svoje radi na terenu, i to sjajno, pa nije ni zaslužila da joj igračke kvalitete padnu u sjenu zbog budala kojima je važna boja kože.

Ono zbog čega je posebno hvale izvan terena jest uzimanje u obranu suparnica koje napadaju zato što su je u nekom trenutku nezgodno faulirale. Kako se kloni društvenih mreža dok traje sezona, nekih situacija nije ni bila svjesna, recimo reakcija na onaj prst u oku. I odmah je primjereno reagirala.

'Vjerojatno sam trenutno najpopularnija igračica lige i time sam netko od koga mnogi očekuju da digne glas protiv ovakvih stvari. Nadam se da svi kao liga možemo više učiniti u zaštiti naših igračica i stvoriti siguran okoliš oko njih. Očito, oko društvenih mreža se ne može puno napraviti, ali imamo zajedničku odgovornost', rekla je za Time i odmah poslala poruku svima koji maltretiraju druge u njezino ime: 'Prestanite. To nisam ja.'

Uz takav karakter i sjajnu igru, ima sve predispozicije da uđe u krug najboljih košarkašica svih vremena.