U jutarnjim satima četvrtka napustila nas je velika vaterpolska legenda. Slavno mađarsko krilo izgubilo je onu najvažniju utakmicu, teška bolest bila je jača od Tibora Benedikta koji se u potpunosti povukao iz vaterpola u svibnju ove godine zbog privatnih razloga. Rijetki su znali da bi se ovako moglo završiti...

Sjajni ljevoruki pucač bio je uvršten u mađarsku reprezentaciju stoljeća 2000. što nije bilo ništa neočekivano, jer je s njom kao igrač osvojio sve što se moglo. Od 1990. do 2008. upisao je 384 nastupa za nacionalnu vrtu i u tome razdoblju je tri puta bio olimpijski pobjednik (200., 2004., 2008.), može se pohvaliti s jednim svjetskim zlatom (2003.), dva srebra (1998., 2007.) i broncom (1991.), a sa europskih prvenstava ima zlato (1997.), tri srebra (1993., 1995., 2006.) i tri bronce (2001., 2003., 2008.). Spomenimo da je pokorio dva puta Svjetsku ligu (2003., 2004.) i jednom podigao trofej FINA World Cupa (1995.).

Kao izbornik ima svjetsko zlato 2013. te europsko srebro (2014.) i broncu (2016.).

Najbolje godine što se tiče klubova dao je budimpeštanskom Ujpestu i talijanskom Pro Reccu, a ističe se pet naslova u Ligi prvaka, jedan Len Kup, čak 13 nacionalnih prvenstava Italije i Mađarske te osam domaćih kupova. Bio je i pobjednik Jadranske lige 2012. s Pro Reccom.