Dinamo je otpustio trenera Nenada Bjelicu. Ovaj put se zadržao u Dinamu samo tri mjeseca, a naslijedit će ga Fabio Cannavaro
Fabio Cannavaro rođen je 13. rujna 1973. godine u Napulju. Svoju bogatu nogometnu karijeru započeo je u juniorskim redovima Napolija, kluba iz svog rodnog grada. Već u mladim danima pokazivao je izvanredan talent, a njegove fizičke i tehničke sposobnosti brzo su ga istaknule kao budućeg lidera obrane.
Debitirao je za prvu momčad Napolija 1992. godine i igrao za klub do 1995., kada je prešao u Parmu. Upravo u Parmi Cannavaro je stekao međunarodnu slavu. Bio je ključni dio momčadi koja je osvojila talijanski kup (1998./99.), superkup Italije (1999.) i Kup UEFA (1998./99.) s ikonama poput Gianluigija Buffona i Liliana Thurama.
Čudesna igračka karijera - prvak svijeta i Zlatna lopta
Nakon uspješnih sezona u Parmi karijeru je nastavio u Interu (2002.–2004.), no pravu renesansu doživio je u Juventusu (2004.–2006.) i Real Madridu (2006.–2009.). U Juventusu je dvaput osvojio Serie A (naknadno oduzete titule zbog skandala Calciopoli) dok je u Real Madridu osvojio dva naslova La Lige (2006./07. i 2007./08.). Cannavaro se nakratko vratio u Juventus 2009., a igračku karijeru završio je u Al Ahliju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima 2011. godine.
Za talijansku reprezentaciju odigrao je 136 utakmica i postigao dva gola. Kulminacija njegove reprezentativne karijere bila je 2006. godine, kada je predvodio Italiju kao kapetan do naslova svjetskog prvaka. Njegove impresivne izvedbe na turniru donijele su mu nadimak Il Muro di Berlino (Berlinski zid), a iste godine osvojio je Zlatnu loptu, čime je postao jedan od rijetkih braniča s tim prestižnim priznanjem.
vezane vijesti
Skromna trenerska karijera
Nakon završetka igračke karijere, Cannavaro je krenuo trenerskim putem. Prvo je radio kao asistent u Al Ahliju, a zatim preuzeo samostalnu ulogu trenera u kineskom klubu Guangzhou Evergrandeu 2014. godine. Vodio je i druge azijske klubove, uključujući Al Nassr i Tianjin Quanjian, s kojima je ostvarivao solidne rezultate, a 2017. vratio se u Guangzhou Evergrande i s tim klubom osvojio kinesku superligu 2019. godine.
Unatoč tome što još uvijek nije ostvario značajniji uspjeh u europskom nogometu, Cannavaro je poznat kao trener s jasnom vizijom igre, inspiriran iskustvima iz svoje briljantne igračke karijere. U međuvremenu je nakratko bio izbornik reprezentacije Kine 2019., no taj angažman nije bio dugotrajan pa se vratio u Italiju.
U rujnu 2022. preuzeo je svoju prvu trenersku poziciju u rodnoj Italiji, preuzevši Benevento iz Serie B, no smijenjen je 4. veljače 2023. nakon što nije uspio poboljšati rezultate momčadi te je klub bio duboko u zoni ispadanja. Godinu dana Cannavaro nije imao angažman, da bi u travnju 2024. sjeo na klupu prvoligaša iz Udina zamijenivši Gabrielea Cioffija. Nekoliko dana nakon što je Udinese izbjegao ispadanje u zadnjem kolu sezone, zahvaljujući dramatičnoj pobjedi 1:0 u gostima protiv Frosinonea, koji je tim rezultatom ispao iz lige, klub je objavio da Cannavaro ipak napušta poziciju trenera.
