Jedna od najgledanijih svjetskih nogometnih liga, kako kod nas tako i u ostatku Svijeta, jest engleska Premier liga odnosno, punim nazivom, Barclay's Premier League. Osim što je mnogi smatraju najzanimljivijom top ligom (iako više ne i najjačom), ona je i medijski najpopraćenija liga, te i vrapci na grani znaju kakva je situacija u većini klubova. Zato je sada, kada je rasplet sezone prilično jasan, pravo vrijeme za napraviti kratku analizu pozicija trenera koji vode Top 5 premierligaških klubova, piše analitičar portala Tribina.hr
CHELSEA - JOSE MOURINHO
'Prgavi portugalski vozač autobusa', kako mu vole "tepati" njegovi mrzitelji, je ponovno pokazao da je 'trener druge sezone'. Dok je prošle sezone njegov Chelsea bio "mali poni" među "velikim konjima", ove godine je protutnjao ligom kao punokrvni trkaći pastuh. Štoviše, u prvom dijelu sezone je Chelsea igrao toliko dobar nogomet da su se mnogi čudom čudili i bili u nevjerici, te je mozak prosječnog ljubitelja nogometa imao velikih problema da spoji vizualni dojam i riječi 'Jose Mourinho' u cjelovitu misao. U drugom dijelu sezone su "Blues", što zbog ozljeda i nagomilanog umora, što zbog činjenice da to ipak jest Mourinho za kormilom, vratili same sebe u okvire viđenje prošle sezone, a sve sa ciljem da suvereno osvoje prvenstvo.
No, Jose je zato ove godine imao i jedan veliki kiks - Chelsea je ispao iz Lige Prvaka na način koji je bio prilično neočekivan - u osmini finala, od PSG-a koji je s igračem manje baš "Mourinhovski izremplao" uzvrat do rezultata 2-2 i boljeg skora golova u gostima. On je svjestan da se to nije smjelo dogoditi, a izgleda da mu niti Roman nije pretjerano zamjerio, s obzirom da je Mourinho dobio produljenje ugovora do 2019. i to sa znatnim povećanjem plaće.
Ukoliko Chelsea ponovi prošlogodišnju izvrsnu kupovinu i u ovom prijelaznom roku, te podeblja ekipu na pravim mjestima, slijedeće sezone će vjerojatno kao jedni od favorita krenuti na jedini "top" trofej koji Jose s njima do sada nije osvojio - trofej Lige Prvaka. A i englesko prvenstvo će svakako pokušati obraniti.
Vjerojatnost ostanka: 9,99/10 (nije 10/10 jer su to ipak Abramović i Mourinho)
MANCHESTER CITY - MANUEL PELLEGRINI
'Građani' su ove godine ponovno pokazali zastrašujuću nekonzistentost i ostavili dojam deja vu-a sezone 2012./2013. Nakon osvajanja prvenstva u zadnjem kolu (tehnički i u kolu prije, ali je trebalo potvrditi i matematiku), ove sezone je ekipa krenula u obranu naslova u gotovo nepromijenjenom sastavu. Pri tom "gotovo" treba svakako uzeti u obzir. Igrači koji su prošle sezone nosili tu ekipu su ove sezone tek na kratke mahove pokazivali prošlosezonsku razinu forme. Kupovine su se redom pokazale kao loše (ili barem nedovoljno dobre). Jedini koji se mogao pohvaliti najvišom razinom je bio Aguero, no njegova "staklena koljena" su ponovno koštala City u ključnim dijelovima sezone.
Već u veljači, kada je postalo očito da će City ostati bez trofeja, počelo se naveliko kalkulirati sa Pellegrinijevim statusom. Nakon što su ožujak i travanj izgledali kao potpuna katastrofa, promjena trenera se činila kao gotova stvar. No, ipak su se do kraja sezone pribrali i zadržali su drugo mjesto ljestvice.
Liga Prvaka je ponovno bila prevelik zalogaj. Kroz skupinu su se provukli, samo da bi u osmini finala dobili kratki tečaj vrhunskog nogometa od Messija, Suareza i Rakitića. I dok ispadanje od ovogodišnje Barce i nije sramota, činjenica da su po prikazanome u skupini bili bliže dnu nego vrhu skupine im nije na čast.
Pitanje je koliko je za sve odgovoran Pellegrini. Dijelom sigurno jest, jer ekipa nije niti približno grizla i gazila protivnike kao protekle sezone - često su djelovali potpuno nezainteresirano za igru. Dio odgovornosti je ipak i na Begiristainu & Co., s obzirom da im je prva momčad jedna od najstarijih u ligi i većina igrača je počela lagano padati u formi suočena s godinama i nedostatkom prave konkurencije za mjesto u ekipi, a pridošlice nisu ničime opravdale svoju cijenu. Čileanskom gospodinu svakako nije svejedno i to što se stalno špekulira sa imenima njegovih nasljednika, pa čak i do mjere da se tvrdi da se vode pregovori (Klopp, Guardiola). Stoga je realna čak i mogućnost da sam odstupi na kraju sezone.
Vjerojatnost ostanka: 4/10 (Sheikh Mansour nije baš strpljiv čovjek)
ARSENAL - ARSENE WENGER
'Posljednji dinosaur' Premier lige je već sto puta bio proglašavan bivšim, a Goonersima je već navrh glave vitrina puna drvenih medalja i plaketa najbolju platnu bilancu. Čak su i neki članovi uprave kluba i dioničar sve više u javnosti govorili o svojim nezadovoljstvima njegovim radom. No, ove godine je ipak viđen ozbiljniji iskorak. I dok su na tablici tek za jedno mjesto bolji nego prošle sezone, dojam koji su ostavili je bio znatno bolji. Ove godine ih nitko nije "razbio" tj. obrana je djelovala puno ozbiljnije, a u dijelovima sezone su igrali uistinu šampionski nogomet (doduše, malo prekasno su krenuli). Sanchez se pokazao kao pun pogodak, a stari francuski 'striček iz vrtića' je ponovno izmislio igrače poput Coquelina i Bellerina iz ničega. Osigurali su 3. mjesto i izravan ulazak u Ligu Prvaka, a na dobrom su putu da obrane i FA kup. Konačno, i 'Wenger Out!' se gotovo uopće više ne čuje.
Najveći kiks je svakako Liga Prvaka. Ispadanje od Monaca u osmini finala je apsolutno najgori rezultat u tom natjecanju dugo vremena (prošlih sezona su bar ispadali od Bayerna). Ipak, Wenger je previše prošao s Arsenalom da bi i takav kiks bio razlog za njegovu smjenu.
No, slijedeće godine Arsenea čeka đavolji posao. Morati će ponovno dovesti kapitalca, a svaki rezultat osim (konačnog) osvajanja ligaškog naslova i/ili barem polufinala Lige Prvaka će brzo vratiti elan masi kritičara.
Vjerojatnost ostanka: 10/10 (otkaz dobiti neće, a penzija ga uopće ne zanima)
MANCHESTER UNITED - LOUIS VAN GAAL
Mnogi fanovi Uniteda su s olakšanjem odahnuli na činjenicu da se najveći engleski klub barem donekle vratio tamo gdje pripada - među elitu. I to sa "elitnim" trenerom koji je doveden kao "dostojna" zamjena Sir Alexu, uz veliku pompu i najave velikih promjena.
No, objektivno, ova sezona je bila sve samo ne uspješna (po standardima tog kluba). Potrošen je rekordni iznos na pojačanja, od čega gotovo sve na tri lijeva beka i jedno lijevo krilo, te na jednog napadača - osim Blinda sve redom "promašaje". Na kraju su se kao najveće snage kluba pokazali "staosjedioc" Carrick, "otpisani" Fellaini i "padavičar" Young. Naravno, i fenomenalni De Gea. Početak sezone je bio horror-priča i sve je mirisalo na još veći fijasko od prošlosezonskog, ovaj puta sa duplo skupljim rosterom. Van Gaal je lutao s formacijama, postavama, pa i izjavama. Nezaboravna će ostati utakmica u kojoj su prokockali vodstvo 3-1 protiv davljenika Leicestera i primili četiri gola u pola sata.
U drugoj polovici sezone su se stvari ipak donekle posložile. Manji broj utakmica im je omogućio da na "mišiće" dođu do 4. mjesta i zadrže ga. Pri tom je vjerojatno ključna bila utakmica na Anfieldu, gdje su izravnom konkurentu za tu poziciju nanijeli vrlo bolan poraz.
Ako van Gaal i jest ove sezone ostvario minimalan cilj, slijedeće ga čeka jedan daleko teži. Ekipi jako fali balansa, a najboljeg igrača će im navjerojatnije (ponovno) oteti Real. Zato će kupovina morati biti vrhunska, jer će uprava kluba jako teško tolerirati još 100-tinjak milijuna Eura bačenih u vjetar.
Vjerojatnost ostanka: 8/10 (Možda poludi ako mu daju samo 100m Eura za kupovinu, pa ode)
LIVERPOOL - BRENDAN RODGERS
Izgleda da je Rodgersa neka vračara, taman pred prošlosezonsku utakmicu protiv Chelsea, proklela onom starom židovskom 'Da Bog da imao, pa nemao!' Gerardov "slip", 3:3 kod Palacea, odlazak Suareza, katastrofalna selekcija pojačanja, stalne ozljede Sturridgea, nezadovoljstvo Sterlinga - sve što je moglo poći ukrivo, pošlo je.
Liverpool je od ekipe koja je prošle sezone zabila 101 gol u ligi i koja je bila strah i trepet postao "mlaka voda". Dok je napad ove sezone zabio dvostruko manje, obrana se ponovno nije proslavila, te je primila tek 8 golova manje. Dakle, "Redsi", globalno gledajući, nisu napredovali u apsolutno niti jednom segmentu igre. Napadačka pojačanja su ispala pravi fijasko - Lambert i Balotelli su zajedno u svim natjecanjima zabili tek 6(?!) golova, a najbolji strijelac kluba je Stevie G sa 12 golova. Većina pojačanja igra toplo/hladno, dok je Lovren za navijače svakako promašaj, bez obzira na brojke. Jedini koji je donekle opravdao svoj dolazak je Emre Can, i njegova budućnost kao igrača se čini neupitna. Dobra strana pak je konačno sazrijevanje Coutinha, koji sve više i više pokazuje kolika je klasa, te koliko je Inter bio u krivu što ga je jeftino prodao, a Scolari što ga je "zaboravio" pozvati u reprezentaciju za SP.
Za Rodgersa je ovo definitivno bila sezona lutanja, ogromnih amplituda i nedorečenosti. I dok je promjena taktike na igru s tri u obrani u sredini sezone bitno promijenila krvnu sliku ekipe, te su ponovno počeli igrati (a malo manje i zabijati), nakon poraza od Uniteda kao da se uplašio i postao nesiguran. Formacije su se mijenjale za svaku utakmicu, a ponekad i više puta tijekom jedne utakmice. Čak i ako je u par utakmica mogao to opravdati ozljedama, u nekima se činilo kao da niti sam ne zna što želi. Sterlingovo (Wardovo) durenje mu je dodatno odmoglo.
On će, ako ostane, imati posla preko glave. Za sada ga drži to da su ljudi u FSG prilično strpljivi i razumni. No, svaki nedostatak iskoraka slijedeće sezone mu sigurno donosi otkaz, a kletvu s početka priče jedino može sam skinuti, ako dobije priliku.
Vjerojatnost ostanka: 6/10 (ali uz ponovnu poptunu rekonstrukciju ekipe)