Nasuprot nizu poznatih nogometnih imena koja više ili manje nezasluženo nose epitet superstarova, postoji i priličan broj nogometaša čije znanje nadilazi njihovu popularnost, a vještine baratanja loptom svakako zaslužuju puno veći respekt nego ga dobivaju. Ivica Olić, Darijo Srna i Samuel Eto'o samo su neki od njih
Nije čest slučaj da odlični igrači igraju po manjim klubovima ili da ih se ne može vidjeti kako predstavljaju nacionalnu selekciju. Ipak, takvi slučajevi postoje. Da li zbog peha što su rođeni u vrijeme kada njihovo mjesto u reprezentaciji okupira neka buduća nogometna legenda ili igraju za mali klub jer se stvari jednostavno nikad nisu poklopile oko njihova prelaska u veći, postoje igrači koji su iznimno podcijenjeni u današnjem nogometnom svijetu. Mi smo izabrali nekolicinu po ovim kriterijima: nedovoljna medijska i igračka prepoznatljivost, nedovoljan broj nastupa za reprezentaciju i igranje za klubove premalog renomea.
Nedovoljno priznanja, popularnosti ili nagrada
I. Olić, napadač Bayerna i hrvatske reprezentacije
Čak i nakon prošlogodišnje sezone, kada je, u kombinaciji s Robbenom, postigao nekoliko ključnih golova koji su omogućili Bayernu finale Lige prvaka i njemačku titulu, Ivica Olić i dalje ostaje gotovo na marginama medijske i nogometne javnosti. Jednostavnije rečeno, nema status igračke zvijezde niti priznanje da je jedan od ključnih igrača kluba.
S. Eto'o, napadač Intera i kamerunske reprezentacije
Iako je nekoliko sezona bio najbolji strijelac Barcelone i španjolske lige, u klubu su iskoristili prvu priliku kako bi ga mijenjali za Ibrahimovića i dodali čak 40 milijuna eura. Eto'o je igrač koji se uvijek morao dokazivati: prvo nije bio dobar Realu, a nakon toga niti Barceloni, a i sam je izjavio da bi se morao prezivati Eto'ozinho kako bi dobio neku nagradu.
Guti, veznjak Bešiktaša, godinama u Realu iz Madrida
Već više od desetljeća ovaj mladoliki Španjolac jedan je od podcijenjenih igrača madridskog Reala, iako je rođeni Madriđanin i vjeran klubu cijelu karijeru. Niti u reprezentaciji nije imao sreće, jer igra poziciju koju je za sebe zabetonirao Xavi. Guti ostaje jedan od najtalentiranijih igrača sredine veznog reda koji nije nikada doživio pravo priznanje.
D. Forlan, napadač Atletica iz Madrida i urugvajske reprezentacije
Dobar dio svoje karijere Forlan je proveo u pokušajima kako bi dokazao sir Alexu Fergusonu da je igrač dostojan dresa Manchester Uniteda. Nakon toga se morao ponovo dokazivati kroz španjolsku ligu, u dresovima Villareala i aktualnog kluba Atletica iz Madrida. Prvo pravo priznanje nogometnog umijeća i klase doživio je tek u 31. godini tijekom Svjetskog prvenstva.
Nedovoljan broj nastupa za reprezentaciju
T. Wiese, golman Werdera iz Bremena, sedam nastupa za Njemačku
Često tijekom prijenosa Werderovih utakmica engleski komentatori vole napomenuti kako je to golman koji bi sakupio preko 100 nastupa za reprezentaciju da ima englesku putovnicu. Ovako je prava šteta što nikada nije dočekao priliku. Prvo su ispred njega bili Kahn i Lehmann, a sada prednost imaju predstavnici mlađe generacije Adler i Neuer.
Dedê, lijevi bek Borussije iz Dortmunda, jedan nastup za Brazil
Godinama je lijevom stranom brazilske obrane ordinirao Roberto Carlos, čije je mjesto u prvoj momčadi bilo manje-više zacementirano. Iako je godinama bio standardni igrač Borussije i jedan od najboljih lijevih bekova njemačke lige i Europe općenito, ipak nije uspio sakupiti više od jednog simboličnog nastupa za reprezentaciju.
M. Arteta, centralni vezni Evertona, nijedan nastup za Španjolsku
On je najkreativniji igrač na svijetu koji nikada nije nastupio za reprezentaciju svoje zemlje. Iako je upravo za njegovo mjesto konkurencija u španjolskoj reprezentaciji ogromna, ostaje dojam da je Arteta na neki način kažnjen jer je rano otišao izvan primarnog radara španjolskih izbornika, igrajući za manje otočke klubove - prvo Rangers, a sada Everton.
M. Zárate, napadač Lazija, nijedan nastup za Argentinu
Već je dvije i pol godine perjanica Lazija, koji se često upravo na račun njegovih golova uspijeva održati u sredini i gornjem dijelu ljestvice. Bilo je interesa i većih klubova, ali Lazio je bio uporan i uspio ga je zadržati. Možda ne bi svugdje bio prvotimac, ali vjerojatno bi u svakoj reprezentaciji osim Argentine sakupio barem tridesetak nastupa.
Premali klubovi
D. Srna, desni bočni Šahtara i hrvatske reprezentacije
Iako je kao kapetan vodio svoju ekipu do naslova Lige Uefa, Darijo Srna davnih je dana nadišao klub kakav je Šahtar iz Donjecka. Konstantno se pojavljuje interes većih klubova (Bayern, Chelsea…), ali visina odštete je uvijek pomalo previsoka. Vjerojatno bi bilo lakše da Srna želi otići, ali očito uživa igrajući za ukrajinski klub.
Elano, veznjak Galatasaraya i brazilske reprezentacije
Nevjerojatno zvuči da jedan od stalnih prvotimaca brazilske reprezentacije ne može naći svoje mjesto u nekom od velikih klubova iz liga petice. Elano je jedan od rijetkih igrača vezne linije koji je i kreativan i defanzivno odgovoran. Zbog neslaganja s trenerom i upravom morao je otići iz Manchester Cityja, ali je na čudan način završio u Galatasarayu.
M. Gamst Pedersen, lijevo krilo Blackburna i norveške reprezentacije
Nekoliko godina zaredom ovaj je Norvežanin prvi, ako ne i jedini razlog zbog kojeg Blackburn nije već preselio u niži razred engleskog nogometa. Ima sve atribute odličnog krilnog igrača (brzina, dribling, šut, centaršut), a njegov ostanak u klubu rezultat je što previsokih odštetnih zahtjeva, a što njegove anonimnosti u širim europskim krugovima.
L. Podolski, napadač Kölna i njemačke reprezentacije
Sa svojih je 25 godina nastupio čak 83 puta za njemačku reprezentaciju i pri tome postigao 42 pogotka. Ako nastavi ovim tempom, u jednom će trenutku postati igrač s najviše nastupa i pogodaka u povijesti Elfa. Unatoč činjenici da se u tri sezone nije uspio nametnuti u Bayernu, ovaj mladić očito ima igračke kapacitete iznad mogućnosti kluba kakav je Köln.
