Grupa je organizirala zajednički dolazak na utakmcu, a pratio ih je krajnje respektabilan broj policijskih dužnosnika koja je unaprijed vozilima gotovo zauzela čitav put do stadiona. Izvlačili su ljude iz kolone provodeći do posljednjeg detalja represivni 'zakon o navijačima', a sve je to zajedno bio dobar lakmus za situaciju koja je pratila odigravanje samog dvoboja.

Iz nekog razloga, bez prethodne najave i objašnjenja, zatvoren je južni ulaz na istočnu tribinu i svi gledatelji na 'građansku' tribinu morali su ulaziti kroz isti suženi ulaz sa sjeverne strane. Okruženi policijom koje na stadionu nije bilo puno (ako uopće) manje nego tijekom nedavnog gostovanja srpske reprezentacije, te labirintom zaštitinih ograda. Sve po slovu zakona... Koji se provodio samo na toj tribini.

Ali gužve na ulazu, koje su rezultirale ulaskom navijača sve do kraja prvog poluvremena (što bi tek bilo da je tribina bila barem polupuna?) mogle su se izbjeći samo s minimumom volje od strane nadležnih. Svaki navijač, ili gledatelj, prvo je prolazio provjeru identiteta, činilo se beskrajno sporu, a tek tada 'prepipavanje' nakon čega bi se tek pustio idući navijač. Nimalo mudro, gotovo amaterski. Zatim je uslijedilo izuvanje, pa na putu do tribine još barem jedna provjera identiteta, pa još nekoliko provjera ulaznice i pokušaji redara da homogenu navijačku skupinu rasporede po mjestima napisanim na ulaznicama. Da je tribina bila barem približno puna sve bi imalo smisla... Osim što ni teoretski ljudi zadanim tempom ne bi mogli ući do četiri sata nakon isteka utakmice.

Sam dvoboj nije u navijačkom kontekstu donio ništa novo. Okupilo se nešto više od tisuću 'slavljenika' (na sjeveru je bilo još 30-ak aktivnih navijača koji se ne identificiraju s trenutnim diskursom BBB-a) koji su 28. rođendan grupe proslavili uobičajenim 'gemišt repertoarom' uvreda i bodrenja, te sa dvije poruke. Prvu su istaknuli s ciljem isticanja kako ih se ne može kupiti, a drugu da podsjete da niti nakon šest godina nije razjašnjeno ubojstvo njihovog pripadnika Frane Despića, kojemu se tom prilikom i skandiralo.

U 70. minuti napustili su stadion, što je prepolovilo posjetu utakmici u kojoj je Dinamo slavio sa 6:0 uoči dvoboja u Splitu. Sve zajedno od strane brojnog i odlučnog osiguranja bilo je utemeljeno zakonom, ali ostao je opori okus - logora. Nije striktno provođenje zakona u Maksimiru ništa novo, a sve se podiglo na dodatnu potenciju otkada je organizaciju klupske 'sigurnosti' preuzeo donedavni zaposlenik PUZ-a Krešimir Antolić. Ono što je mnoge jučer zanimalo je - koliko to sve zajedno 'olakšava' državni proračun?