Žena na čelu nogometnog kluba - nekada nezamislivo, u posljednje vrijeme sve prisutnije.

Tako je u Vinkovcima nakon stogodišnje tradicije 2020. godine za predsjednicu HNK Cibalia izabrana mlada pravnica, danas 32-godišnjakinja Dea Lasić.

Početkom ove godine predsjedanje HNK-om Zadar preuzela je također mlada žena, 30-godišnja Iva Bokanović, a dva tjedna kasnije na mjesto predsjednice HNK Šibenik stigla je 27-godišnja Marina Jurić.

I premda su javnost zaintrigirale svojom mladošću, atraktivnim izgledom i činjenicom da su ušle u prostor u kojem su do sada vladali muškarci, niti jedna od njih nije zalutala u svijet sporta. Dea je prije predsjedničke uloge u Cibaliji četiri godine obavljala razne uloge u vinkovačkom klubu, Marina je sestra novog većinskog vlasnika Šibenika Marina Jurića, a Iva je sa sportom 'na ti' od djetinjstva.

U razgovoru za tportal Iva Bokanović otkriva svoj put do ulaska u HNK Zadar, ali i dijelove svog privatnog života.

Sve je krenulo od tenisa i sasvim slučajno okrenulo se u smjeru rukometa. Snažni bekendi i forhendi nisu ostali nezapaženi.

'Sestre Megi i Tea i ja trenirale smo tenis. U to vrijeme održavalo se školsko natjecanje u rukometu, na kojem se otkrilo da mi taj sport ide jako dobro. Profesorica Anka Odak Bacalja poslala me na prvi trening kod profesora Milana Zekanovića, a on je okupljao i trenirao zadarske rukometne nade u školi na Stanovima, i tako je to počelo. Igrala sam lijevog vanjskog i kasnije postala kapetanica ŽRK Zadar. Predivan je to period u kojem sam naučila disciplinu s pet treninga tjedno i utakmicama tijekom vikenda, a i stekla prijateljice koje imam i danas. Putovanja i druženja s njima obilježila su taj dio mog života iako moram priznati da smo rezultatski bile dosta slabe u početku, ha, ha, ha… Ništa čudno jer smo većinom postale seniorke s 14 godina, tako da je i natjecanje bilo izazovno. Sredinom srednje škole stvari su došle na svoje pa smo postale konkurentnije.'

Već tada Iva je prelomila čime će se baviti u životu.

'Još dok sam trenirala bila sam svjesna da se rukometom nikad neću profesionalno baviti, ali sam znala da ću biti s druge strane sporta.'

Školovanje je stoga išlo prirodnim sportskim putem.

'Tu nikada nije bilo dvojbe. Sjećam se zadaćnice iz hrvatskog u petom razredu na temu gdje se vidimo u budućnosti. Tada sam napisala ono što se i ostvarilo - da ću upisati sportski odjel zadarske Gimnazije Vladimir Nazor i kasnije Kineziološki fakultet.'

Studiranje u Zagrebu donijelo joj je nova poznanstva i nove izazove, a završetak školovanja i prva iskustva rada u sportu. Diplomirala je na Kineziološkom fakultetu i postala magistrica sportskog menadžmenta, radila kao kondicijska trenerica te organizatorica sportskih natjecanja za Hrvatski školski sportski savez. A onda se dogodila košarka – dogodila se Cibona.

Navijačica Zadra - glasnogovornica Cibone

'Košarka je tu od mog djetinjstva. Otac nas je sve tri vodio u Jazine. Negdje od petog razreda sestre i ja bile smo baš zagrižene navijačice Zadra, bježale bismo iz škole na utakmice i bile među Tornadom na istoku. Dobra vremena…. Cibona se slučajno dogodila. Kako sam završila sportski menadžment i tada radila u Hrvatskom školskom sportskom savezu, htjela sam vidjeti kako funkcionira jedna klupska organizacija. Na umu mi je bio Dinamo, ali tada sam baš bila na kavi s prijateljem s kojim sam razgovarala o toj temi, a on je nazvao Ciboninu PR službu iz koje su poručili da mogu doći volontirati. Dapače, rekla sam, ionako imam odličan posao, samo neka sam 'unutra', a dalje ću sama. Nakon godinu dana zaposlili su me na mjestu voditeljice odjela za medije i komunikaciju. U Ciboni sam provela četiri predivne godine.'

Kako je biti Zadranka u Ciboni, gorljiva navijačica s istoka Jazina u Tornju? Koliko je teško bilo pomiriti ljubav prema rodnom Zadru i profesionalni život u Ciboni?

'Razumijem da nekom to može biti čudno, dugo sam se i sama sa sobom borila oko toga jer je Zadar jedini klub za koji sam navijala, ali prvenstveno mi je drugačija atmosfera oko košarke u Zagrebu olakšavala tu situaciju pa je nisam doživljavala tako dramatično. Isto tako, svi su me uvijek zezali kad bi Zadar dolazio u goste, tako da nikad nisam morala skrivati svoju naklonost, a posao sam uvijek profesionalno odrađivala.'

Dakle – samo Zadar?

'Samo Zadar, ha, ha, ha… Moram naglasiti da mi je rad u Ciboni uvelike pomogao u ovome što danas radim jer sam uglavnom bila upućena u sve. Atmosfera među kolegama bila je prava prijateljska i vrlo brzo pohvatala sam konce. Niti jedan dan nisam imala osjećaj da idem na posao, a u klub bismo dolazili i u slobodno vrijeme. Isto je i sada u HNK-u Zadar, a rad u sportu ne može se usporediti ni s čime.'

Povratak u Zadar: Pitala sam se je li to što radim vrijedno toga da nisam s ocem

Zašto je došlo do rastanka s Cibonom?

'Rastanak se dogodio onog trenutka u kojem je u meni sazrela odluka da se vratim u Zadar. Otac mi je prethodnu godinu bio teško bolestan i pitala sam se je li to što radim vrijedno toga da nisam s njim. Odgovor je bio jasan. Opet se dogodila slučajnost i doslovce tjedan dana nakon što sam to rekla svojim bližnjima otvorila mi se mogućnost da radim u International Yacht Corporationu i u rujnu 2021. godine vratila sam se u Zadar. Vijest o mom odlasku iz Cibone i povratku u Zadar objavio je specijalizirani košarkaški portal Basketball.hr. Iznenadilo me koliko je ljudi pročitalo taj članak. To je kumovalo tome da sa mnom kontaktiraju i zadarski klubovi, među kojima je bio i HNK Zadar. Na poziv Krševana Santinija pristala sam volontirati jer sam i sama rekla - budem li više ikad išta radila u sportu, to će biti isključivo iz ljubavi i želje da pomognem. S vremenom sam uvidjela perspektivu kluba, zarazili su me svojim entuzijazmom i, korak po korak, došla sam do toga da se kandidiram za predsjednicu.'

HNK Zadar se dogodio, ali ne i nogomet...

HNK Zadar je trećeligaš s ambicijama i planovima. Zadar je iznjedrio brojne klasne igrače, poput Luke Modrića, Šime Vrsaljka, Danijela Subašića, Stipe Perice, Dominika Livakovića, Ivana Santinija… Računate li na njihovu podršku?

'Stalno me to pitaju… Krševan Santini je u kontaktu sa svima njima i znaju što radimo, podržavaju nas. Naš dugoročni cilj je povratak u 1. HNL na svim razinama iako moram istaknuti da su naši juniori, pioniri i kadeti već sada u borbi za kvalifikacije za 1. HNL i uspiju li to ostvariti već ove godine, to će biti i prije negoli smo planirali.'

Bilo kuda - sestre svuda

Nogomet se dogodio odjednom ili ipak nije?

'HNK Zadar se iznenada dogodio, ali pratim nogomet cijeli život. Otac mi je bio nogometni sudac pa smo sestre i ja bile primorane ići na utakmice.' (smijeh)

Često spominjete sestre, jako ste povezane…

'Jako… I evo i njih u sportskoj priči. Megi je odvjetnica, ali je i predsjednica disciplinske komisije u Nogometnom savezu Zadarske županije, a Tea je moja blizanka i radi kao fizioterapeut…'

Kakvi su vam prvi dojmovi nakon preuzimanja kluba? Kako su vas prihvatili nogometaši, nogometna zajednica, javnost i mediji? Jeste li naišli na predrasude i barijere?

'Ne, nema toga ni u tragovima. U klubu smo svi vrlo brzo 'kliknuli'. Pomazio nas je i rezultat u svim kategorijama pa sve nekako teče glatko. Javnost i mediji također su puni podrške i zahvaljujem im na tome.'

Od baleta do bungee jumpinga

Što mlada predsjednica nogometnog kluba radi u slobodno vrijeme? Imate li ga uopće?

'Inače se volim baviti raznim sportovima, ali sad stignem otići samo na balet i igram tenisku ligu parova sa sestrom Megi. Nema tu previše vremena s obzirom na to da radim i posao s jahtama, tako da se kod mene izvan posla ne događa ništa pretjerano zanimljivo.'

Spomenuli ste balet. Istovremeno vas privlače adrenalinski sportovi, recimo bungee jumping. Što još ne znamo, možda skijaški skokovi?

'Ha, ha, ha… Ne, ali skijam… Janica Kostelić mi je jedna od najdražih sportašica. Bila je to dječja zanesenost Janicom. Sestre i ja gledale smo svaku njezinu utrku, izmišljale smo navijačke pjesme i pjevale ih dok je skijala. Imale smo jednu dobru kad bi Renate Götschl skijala nakon nje… Jadni susjedi! Inače, imala sam nekoliko susreta s Janicom i svaki put bih se izbezumila… A od neostvarenih željela ostao je recimo skok padobranom, iako me sada više drži odlazak na safari u Afriku.'

A u tako uzbudljivom životu koja vas glazbena kulisa prati, što slušate, koja je to pjesma što vas pogodi u žicu?

'Ovisno o danu, kod mene se može čuti baš svašta, od Queena, Snoop Dogga, Erosa do Kuzme i Shaka Zulu i Jelenkovića. Svako malo imam novu najdražu, sad bi to bila 'Adio' velikog gospodina Đanija Maršana.'

Idealan izbor za završetak razgovora. Do nove prilike nakon afričkih avantura ili plasmana HNK Zadar u HT Prvu ligu.