Nakon što je vrlo rano, kao 24-godišnjak, završio igračku karijeru Dario Gjergja potpuno se posvetio trenerskom poslu i imao je viziju.

Išao je korak po korak i nije – kao mnogi drugi treneri – preskakao stube.

'Kada sam shvatio da nemam dovoljnu kvalitetu da bih mogao igrati košarku na vrhunskoj profesionalnoj razini, posvetio sam se trenerskom poslu. Paralelo s igranjem u drugoj košarkaškoj ligi završio sam Kineziološki fakultet u Zagrebu i vrlo brzo shvatio da je biti košarkaški trener moja životna želja te sam se odlučio potpuno posvetiti tom pozivu', kazao je za tportal Gjergja.

U Belgiju je stigao 2008. godine kao pomoćnik Draženu Anzuloviću, s kojim je godinama surađivao na klupi Zagreba i Cibone, u klub Charleroi.

Niz koji traje - 21 trofej osvojen u Belgiji

Kada se trenerski osamostalio, započeo je niz osvajanja trofeja i zasad se zaustavio na njih čak 21!

Kao trener Liegea i Oostendea, u kojem radi zadnjih 11 sezona, Gjergja je ukupno osvojio deset titula prvaka Belgije, zatim sedam kupova i četiri superkupa. Uz to je kao najbolji belgijski trener od 2018. godine na klupi seniorske reprezentacije koju kroz kvalifikacije pokušava odvesti na njezino prvo Svjetsko prvenstvo u povijesti. A da je na pravom putu dokaz je i nedavna pobjeda protiv vrlo snažne reprezentacije Srbije.

Njegov trenerski put započeo je u nekada utjecajnom klubu Zagreb iz Trnskog, a koji je u međuvremenu ugašen zbog nagomilanih dugova.

'Odmah nakon završetka Kineziološkog fakulteta imao sam sreće da sam u klubu Zagreb radeći s mladim dobnim kategorijama mogao surađivati s vrhunskim stručnjakom Andrejom Teslom, od kojeg sam puno naučio i koji me, pored mojih prethodnih mentora iz Zadra, prof. dr. Slavka Trninića i profesora Danijela Jusupa, potpuno usmjerio tome da postanem košarkaški trener.'

'Profesor doktor Slavko Trninić najvažnija je osoba u mojoj kratkoj igračkoj te apsolutno u trenerskoj karijeri'

Spomenuli ste prof. dr. Slavka Trninića. Koliko ste dugo učili od njega, koliko vam danas znače ti mjeseci provedeni uz njega i što ste sve naučili?

'Profesor doktor Slavko Trninić najvažnija je osoba u mojoj kratkoj igračkoj te apsolutno u trenerskoj karijeri. Moje učenje od prof. dr. Trninića seže od 1989. godine, kada sam bio mladi kadet u klubu Zadar, do današnjeg dana. Svaki trenutak proveden s profesorom krucijalan je za mene jer je on kao osoba nepresušan izvor informacija, kako s košarkaškog aspekta, tako i onog životnog. Naučio sam puno, međutim ono što bih želio izdvojiti su metodika treninga, organizacija treninga, odnos i odgovornost prema obvezi, poštovanje prema svakom igraču i osobi s kojom surađuješ. Najvažnije u svemu je da i dalje gotovo kontinuirano mogu učiti i surađivati s profesorom, jer košarkaška igra i metodika treninga te odnosi evoluiraju, a znam da profesor prati, predviđa i poznaje svaki novi trend koji se pojavi u košarci.'

Sličan njemu misli i Toni Kukoč, s kojim je profesor doktor Slavko Trninić radio u mlađim kategorijama i među prvima je prepoznao njegov talent da igra na vanjskim pozicijama, da bude kreativan. Jednom prilikom, kada sam razgovarao s Kukočem o Trniniću, rekao mi je da tko ne pročita Trninićeve knjige 'Analiza i učenje košarkaške igre' i 'Selekcija, priprema i vođenje košarkaša i momčadi', ne zna ništa o tom sportu.

'Apsolutno se slažem s tom Kukočevom konstatacijom, ali isto tako želim naglasiti da bi obje knjige koje je profesor izdao trebale biti po mom mišljenju obvezna sveučilišna literatura za svakog košarkaškog trenera.'

O trenerskim počecima s Draženom Anzulovićem u Zagrebu, Ciboni...

Na početku trenerske karijere dugo ste bili pomoćnik Draženu Anzuloviću, no vrlo brzo ste se osamostalili. Kako je bilo nakon pomoćnika postati glavni trener?

'S Draženom Anzulovićem proveo sam osam sezona kao pomoćni trener. I dandanas sam mu zahvalan na ukazanoj prilici i povjerenju za rad u Zagrebu, Ciboni, Ural Greatu i Charleroiju. Što se razlike između pomoćnog i glavnog trenera tiče, mogu samo reći da je velika, posebno u pogledu odgovornosti, jer na kraju ipak glavni trener odgovara za svoje postupke i odluke na terenu, isto tako izvan terena, u odnosu s igračima, upravom, navijačima te novinarima. Kao glavni trener moraš biti kormilar cijelog kluba te moraš biti sposoban nositi se s konstantnim stresom i pritiskom sa svih strana, a ponekad i pritiskom koji postavljaš sam sebi.'

Da možete, što biste promijenili u svom trenerskom putu do Belgije, u kojoj imate status zvijezde?

'Sa sadašnje točke gledišta, više vremena proveo bih obilazeći i učeći od ostalih vrhunskih trenera, kao što su Jasmin Repeša, Ettore Messina, Dimitris Itoudis, Željko Obradović i Andrea Trinchieri. A što se tiče mojih odabira klubova u kojima sam radio i u kojem danas radim, tu ne bih ništa mijenjao.'

U Belgiji ste postali jedan od najboljih trenera svih vremena, imate više od 20 osvojenih trofeja, status trenera vrhunske klase, a postali ste i izbornik te zemlje. Što je tajna vašeg uspjeha u Belgiji?

'Stigao sam u Charleroi u veljači 2008. godine kao pomoćnik Draženu Anzuloviću. U dvije nepune sezone osvojili smo dvije titule prvaka i kup Belgije. Tada sam dobio poziv košarkaškog kluba Liegea da postanem glavni trener. Prihvaćam taj poziv i u sezoni 2009./10. s najmlađom momčadi u ligi osvajamo prvo mjesto u regularnom dijelu sezone i belgijski superkup te u finalu gubimo od Charleroija, u tom trenutku puno iskusnije i dominantnije momčadi. Nakon toga, od prosinca 2011. godine, preuzimam košarkaški klub Oostende, u kojem sam i danas, dakle punih 11 godina. U tom razdoblju osvojili smo 10 titula prvaka Belgije, sedam kupova i četiri superkupa te uz to u kontinuitetu na zavidnoj razini predstavljamo belgijsku košarku na europskim natjecanjima.'

'Belgijska liga je po mom mišljenju puno jača od hrvatske lige'

Koji vam je najdraži trofej osvojen u Belgiji?

'Možda mi je najslađa prva titula iz 2012. godine, ali moram priznati da su mi i sve ostale jednako drage jer se uvijek u momčadi nađu neki novi igrači koji nisu osjetili slast osvajanja trofeja. U tom smislu još sam sretniji zbog njih.'

U Oostendeu ste postali živa legenda jer nema puno trenera u Europi koji su se u kontinuitetu tako dugo zadržali u jednom klubu. No isto tako kroz klub je prošlo puno igrača.

'Puno toga promijenilo se u tom razdoblju, ali jednu osobu moram izdvojiti, a to je playmaker moje momčadi Dušan Đorđević - sve je to prošao sa mnom te mi je desna ruka i jedan od najvećih natjecatelja koje sam upoznao. Ujedno je kao kapetan uzor, vođa i primjer svim suigračima kako na terenu, tako i izvan njega.'

Kako u odnosu na Hrvatsku kotira košarka u Belgiji?

'U Belgiji je košarka na diobi trećeg i četvrtog mjesta, ovisno o rezultatima reprezentacije. Trenutačno su najpopularniji sportovi nogomet i biciklizam. A odbojka i košarka bore se za treće mjesto. Belgijska liga je po mom mišljenju puno jača od hrvatske lige, što financijski, što kvalitetom momčadi.'

Poznato je to da ste u nekoliko navrata imali konkretne ponude iz Hrvatske. O kojim se klubovima radi?

'Istina, imao sam nekoliko ponuda. Ponude Cedevite, Zadra i Cibone bile su fer i korektne, ali ipak sam ostao u Belgiji.'

Rođeni ste Zadranin. Je li i vama najveća želja jednog dana voditi KK Zadar?

'Apsolutno da! Volio bih jednog dana biti trener Zadra i pokušati ostvariti ciljeve koje su postavili moji mentori, profesor doktor Trninić i profesor Jusup, a to je, osim rezultata i trofeja, stvaranje domaćih igrača. Mišljenja sam da Zadar kao klub ima sve uvjete za to u SC-u Višnjik.'

Kako komentirate košarku u Zadru u zadnjih 10-ak godina i kako je moguće da je publika dolaskom u novu dvoranu izgubila interes za taj sport? Nema više atmosfere kao u doba kultnih Jazina...

'Ne bih previše komentirao ono što se događa… Osobno mi je drago da je Zadar u posljednje vrijeme osvojio dva kupa i titulu prvaka. Smatram da publika nije izgubila interes nego jednostavno Zadar nije dovoljno konkurentan u ABA ligi i zato, osim na utakmice protiv jačih ekipa, publika ne dolazi u većem broju.'

Spominjali ste se i kao mogući izbornik hrvatske seniorske reprezentacije. Je li to vrhunac za svakog trenera i biste li voljeli dobiti priliku?

'Moje ime se spominjalo, ali isto tako to u ovom trenutku nije bilo realno. Izbornik sam reprezentacije Belgije do ljeta 2023. No naravno da bih jednoga dana volio dobiti priliku jer smatram da je velika čast biti izbornik reprezentacije svoje domovine. Ta je pozicija vrhunac svakog trenera. Osjetio sam to ushićenje i ljubav 2015. godine, kad sam bio pomoćnik Velimiru Perasoviću na Eurobasketu, i na tome sam mu zahvalan i dandanas.'

Hrvatska reprezentacija čeka medalju s velikih natjecanja od 1995. godine. Bilo je nekoliko dobrih rezultata, ali uvijek je nešto nedostajalo. Gdje je po vama najveći problem?

'Definitivno moramo stvoriti kult reprezentacije, kao što to recimo imamo u nogometu. Ključ je da smo zajedno, da nema ega te da smo svi s istim ciljem, a to je vratiti Hrvatsku među 10 najboljih reprezentacija u Europi, jer trenutačno to nismo.'

'Regionalna ABA liga pomaže hrvatskoj košarci jer se mladi igrači ne mogu razvijati bez kvalitetnih protivnika'

Kakvo je vaše viđenje regionalne AdmiralBet ABA lige? Je li ona u zadnjih 20-ak godina pomogla hrvatskoj košarci i kakva je po vama budućnost naših klubova u toj ligi?

'Mislim da regionalna ABA liga pomaže hrvatskoj košarci jer se mladi igrači ne mogu razvijati bez kvalitetnih protivnika i gubljenja od boljih. Na taj način stječe se iskustvo koje će im biti dragocjeno u budućnosti. Hrvatska liga trenutačno ne nudi tu kvalitetu. Čak i razvoj mladih igrača kroz ABA ligu pod cijenu ispadanja iz lige ili zauzimanja zadnja dva mjesta čini mi se svrsishodnim za budućnost i kvalitetu tih igrača. Već danas imamo primjer Cibone, kluba koji s većinom mladih igrača igra ABA ligu te ti igrači dobivaju samopouzdanje i iskustvo igranja na visokoj razini, što u konačnici jest profit, kako za klub, tako i za hrvatsku reprezentaciju u budućnosti.'

Možete li nam za kraj reći kakve su vam ambicije vezane uz trenerski posao za sljedećih nekoliko godina, gdje se vidite?

'Ambicije su velike. Želio bih se za godinu i pol sigurno okušati u klubu većeg nivoa od Oostendea. Bilo u Europi, bilo izvan Europe.'

Mislite li da ste spremni okušati se na višoj razini, u klubovima koji igraju važnu ulogu u Eurokupu ili Euroligi?

'Definitivno mislim da sam spreman!'