Davor Šuker je na tiskovnoj konferenciji nakon sastanka Izvršnog odbora HNS-a prokomentirao aktualna zbivanja u nogometno-pravnom poretku u RH. U istražnom pritvoru mu je desna ruka Damir Vrbanović i najutjecajniji kolega u Hrvatskoj Zdravko Mamić.

'Dok se sudski ne pokaže drugačije, oni su za nas nevini. Savez će i dalje funkcionirati, a ja ovim putem pozdravljam svoje suradnike i prijatelje u pritvoru,' govorio je Šuker svađajući se čitavo vrijeme s novinarkom Indexa i izbjegavajući dodatna pitanja o aferi.

'Zašto bih ja govorio o člancima zakona. Ne želim... Za to ima odvjetnike. Ja sam ponosan na HNS...,' i onda se u opširnom elaboratu počeo hvaliti uspjesima nogometaša i financijama kao konačnim argumentom za ocjenu uspješnosti sebe i kolega.

Jako ga ljuti kada negdje pročita da je riječ o močvari, pa kao argumente uspješnog rada svog saveza opet ističe vještinu nogometaša pod hrvatskom zastavom. Bio je spreman na rat s medijima, naučio je napamet sve žalosne tiraže hrvatskih dnevnih tiskovina. A iz rukava je izvukao još jedan adut... Jako ga je ljutilo kada je njegov put na Tajland prilikom 'posljednjeg požara u HNS-u' okarakteriziran kao bijeg i sada je donio svoje neiskorištene aviokarte!

'Evo, mogao sam 2. srpnja putovati u na ženski mundijal u Kanadu i zajedno s Romeom Jozakom tamo učiti o ženskom nogometu. Ali vi bi opet pisali da sam pobjegao. Znao sam za uhićenja i ostao sam,' dotaknuo je srca okupljenih i javnosti napaćeni Davor Šuker.

Ono što je sada i službeno kristalno jasno Davor Šuker i HNS ne planiraju zagrabiti u mutne vode svoje organizacije i graditi svježi temelj. Jer ne smiju? Jer je cijeli slučaj ionako konstrukcija političko-pravnog podzemlja? Jer ih ne bi puno ostalo? Jer im se ne da? Manje važno, predsjednik Šuker danas je jasno poručio kako ga zakoni ne zanimaju (pravomoćna presuda može redovnom procedurom biti donešena za četiri, pet ili više godina...) i kako zbog uspjeha hrvatskih nogometaša i razvojem MAXtv Prve lige kritika rada saveza treba prestati.

Još za kraj i topla ljudska priča o praznom mjestu u prekooceanskom avionu... Da se čovjek rasplače.