Analitičar portala Tribina.hr Losovius napisao je svoje viđenje utakmice, ali i sezone od kada je Veselin Vujović sjeo na klupu hrvatske momčadi.

'Pojam koji se u sportu vjerojatno najviše i pretjerano koristi, a time mu se daje i prevelik značaj, vjerojatno je karakter. Treba priznati, upravo će ta osobina ponekad biti presudna u tijesnim završnicama, te u situacijama kada se momčad treba vratiti u utakmicu za koju se čini da je u izgubljenoj situaciji. No, previše se toga pokušava pridati karakteru, vjerojatno jer je puno 'ljudskiji' od same individualne i momčadske kvalitete određene ekipe. No, baš je karakter, tj. mentalna izdržljivosti kompaktnost momčadi, pa posljedilčno i disciplina, upravo ono što je Vujović usadio novom Zagrebu, momčadi koja više nema proračun kako bi na terenu imala kao nekoć Balića, Duvnjaka, Džombu ili Lazarova, ali zato ima zajednički cilj i nevjerojatnu volju.

Već i površni pogled na Zagrebov kadar otkriva da nije riječ o ekipi koja je puna zvijezda, da nije riječ o ekipi koja može igrati lepršavo, ali rezultati su ti koji potvrđuju da je riječ o momčadi koja će protivnika uvijek dovesti u tešku situaciju. Od igrača se ističu vratar Ivić, koji je solidan golman, te Zlatko Horvat, koji je vrlo dobar krilni igrač. Svi ostali tek su povremeni ili već isluženi reprezentativci, a nitko se ne može pohvaliti da 'rukomet ima u malom prstu'. Naravno, momčad nije bez kvalitete, ali igrači poput Stepančića, Obranovića, Brozovića i ostalih zasad su daleko, kako renomeom tako i iskustvom, od kadra kakvog ima Barcelona, Veszprem ili PSG. Pa opet, Zagreb je pokazao da sa svim njima može igrati te parirati njihovom napadu.

Statistika to samo potvrđuje... Od svih momčadi koje su ove sezone igrale grupnu fazu Lige prvaka, Zagreb je kasirao uvjerljivo najmanje golova (248 primljenih pogodaka u 10 susreta), a također su jedina momčad koja je ove sezone zadržala moćnu Barcelonu na svega 25 golova. Ne treba zaboraviti, riječ je o momčadi koja redovito u protivničku mrežu trpa 30 i više golova, a nerijetko i 40. Protiv Zagreba, pogotovo u drugom poluvremenu, izgledali su kao ekipa koja mora u svakom napadu 'rudariti' za svaki pogodak.

Veselin Vujović, kao igrač, bio je prava zvijezda, jedan od vjerojatno najboljih vanjskih igrača u rukometnoj povijesti, koji je obilježio 80-te godine prošlog stoljeća, predvodeći Jugoslaviju do svjetskog i olimpijskog zlata. Bio je igrač nevjerojatnog talenta, dominantan i u fizičkim, i u tehničkim elementima rukometne igre. No, tijekom svoje karijere očito je vrlo dobro naučio kako se pobjeđuju utakmice, te kako nadograditi talent potrebnim momčadskim elementima. Istim onim, zbog kojih njegova ekipa nikad ne odustaje, čak niti u onim trenucima kada se čini da je protivnik prelomio utakmicu.

Tako je bilo cijele sezone, ali dovoljno je bilo samo pogledati utakmicu protiv Barcelone. Zagreb je u napadu imao samo jednog raspoloženog igrača, a to je bio Luka Stepančić. Barcelona je, s druge strane, relativno rano došla do prednosti od tri do četiri pogotka, koju je uspješno održavala sve do posljednjih nekoliko minuta. Neki vanjski igrači Zagreba jednostavno nisu imali svoj dan, Danijel Šarić je obranio nekoliko teških šuteva i svi su preduvjeti bili stvoreni za Barcelonu da oko 45 minute ode do konačnih 6-7 golova prednosti i tako sve riješi već u toj fazi utakmice. Mlade ekipe poput Zagreba protiv prekaljenih, poput Barcelone, u sličnim situacijama obično počnu gubiti živce, raditi jeftine pogreške, brzati s napadima te plaćaju danak činjenici da kvalitetom bolja ekipa na terenu to pokazuje. Time im zapravo i dodatno olakšaju posao.

Ali, Vujovićev Zagreb to nije napravio! Ne samo da momčad nije potonula u obično ključnom periodu utakmice, već je nastavila sa svojom igrom strpljivih napada, taman i pod cijenu da im suci podignu ruku. Iako je to na prvi pogled kontraproduktivno kada momčad rezultatski zaostaje, još bi gore bilo krenuti u jurnjavu s Barcelonom, jer onda bi utakmica vrlo brzo otišla van dosega. Zagreb je nastavio igrati svoju igru; igru u kojoj postižu, ali i primaju malo pogodaka, igru kojom su Barcelonu ostavili na svega 11 pogodaka u drugom poluvremenu, najmanje što su postigli ove sezone. Upravo se tu vidi trenerska ruka, u činjenici da je momčad sposobna slijediti svoj plan, bez individualnih iskakanja, sve do samog kraja utakmice. To znači da ne samo da igrači potpuno vjeruju treneru, nego da si i međusobno vjeruju, a kako i ne bi, s obzirom koga su sve ove sezone pobijedili.

Da, Zagreb je na kraju poražen 23:25, ali učinio je utakmicu neizvjesnom, nešto što na klupi Barcelone nisu očekivali. Činjenica da je Zagreb imao samo četiri (!!) izgubljene lopte kroz cijeli tijek utakmice samo potvrđuje nevjerojanu disciplinu i međusobno povjerenje igrača, te prikazuje momčad u kojoj niti jedan pojedinac sebe ne stavlja ispred kolektiva. I to je najveći uspjeh Veselina Vujovića. Iako mu je momčad sve samo ne lepršava, iako igraju ne pretjerano lijep rukomet, oni su ekipa koja optimizira učinak svakog pojedinca jer se drže svog plana igre i zato jer se nitko ne želi prikazati većim od momčadi. A to je veliki uspjeh trenera...'