U srijedu su svoj ogled osmine finala Lige prvaka odigrali Inter i Bayern. To je bila i repriza prošlosezonskog finala najelitnijeg klupskog natjecanja. No nije to jedina poveznica tih dvaju klubova. Naime, postoje legende koje su nosile dresove milanskog i minhenskog kluba
Malo je vrhunskih i bogatih klubova iz različitih nacija koje, osim po uspjesima u raznim međunarodnim natjecanjima, povezuju igračke i trenerske legende koje su ostavile tragove u oba kluba. Jedna od tih upravo je veza minhenskog Bayerna i milanskog Intera. Odabrali smo pet najvećih.
Jürgen Klinsmann, napadač
Inter 1989-92: talijanski Superkup 1989, Kup UEFA-e 1991.
Bayern 1995-97: Kup UEFA-e 1996, prvak Njemačke 1997.
Iako se nikad nije okitio naslovom klupskog europskog prvaka, Klinsmann ostaje jednim od najboljih napadača 90-ih godina prošlog stoljeća. Tipičan primjer klasičnog centarfora, koji je mogao podjednako efikasno zabijati glavom i s obje noge, Klinsmann je bio jedan od ključnih igrača njemačke reprezentacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 1990. i Europsko prvenstvo 1996.
Lucio, branič
Bayern 2004-09: prvak Njemačke 2005, 2006, 2008, njemački kup 2005, 2006, 2008, njemački Superkup 2004, 2007, 2008.
Inter 2009-: prvak Italije 2010. talijanski kup 2009, Liga prvaka 2010, talijanski Superkup 2010, Svjetsko klupsko prvenstvo 2010.
Jedan od najboljih svjetskih stopera posljednjeg desetljeća, poznat po iznimnoj tehnici i prodornosti, zbog kojih nerijetko može biti opasan i po protivnički gol. Osim toga, ima izuzetne fizičke kvalitete – kombinirajući snagu, brzinu i čvrstinu u duelu. Osim klupskih titula, bio je glavni obrambeni igrač Brazila i svjetski prvak 2002.
Karl-Heinz Rummenigge, napadač
Bayern 1974-84: prvak Njemačke 1980, 1981, njemački kup 1982, 1984, Kup prvaka 1975, 1976, Interkontinentalni kup 1976.
Inter 1984-87: -
Rummenige je bio potpuni napadač – jednako ubojit glavom i nogom, izvan i unutar šesnaesterca. Iako u klupskom nogometu nije osvojio nijedan veliki europski trofej, ostat će zapamćen kao jedan od najboljih igrača svoje generacije. Bio je najbolji igrač, strijelac i vođa njemačke reprezentacije, koju je odveo do finala Svjetskog prvenstva 1982. i do europske titule 1980.
Lothar Matthäus, centralni vezni, libero
Bayern 1984-88, 1992-2000: prvak Njemačke 1985, 1986, 1987, 1994, 1997, 1999, 2000, njemački kup 1986, 1998, njemački Superkup 1987, Kup UEFA-e 1996.
Inter 1988-92: prvak Italije 1989, talijanski Superkup 1989, Kup UEFA-e 1991.
Jedini njemački igrač koji se smije spomenuti u istoj rečenici s Kaiserom Franzom. Isprva odličan veznjak, karijeru je nastavio, slično kao i Beckenbauer, na poziciji libera. Matthäuesova brzina, kontrola lopte i pregled igre najbolje su prezentirani tijekom njemačkog trijumfa na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji. U kolekciji trofeja nedostaje mu europski klupski naslov.
Giovanni Trapattoni, trener
Inter 1986-1991: prvak Italije 1989, Kup UEFA-e 1991.
Bayern 1994-95, 1996-98: prvak Njemačke 1997, njemački kup 1998.
Jedini trener na svijetu koji je u isto vrijeme osvojio prvenstva četiri različite nacionalne lige uz sva tri trofeja europskog nogometa. U Italiji je ostao zapamćen po trenerskoj logici koja se može sažeti u jednoj rečenici upućenoj Michelu Platiniju: 'Ako mi nećemo imati loptu, oni će je imati.' U Njemačkoj ga pamte kao sjajnog trenera, ali prije svega po možda najpoznatijem nogometnom intervjuu svih vremena.