Iako je stvorena euforija oko Kantride, a o klubu se govori samo uz hvalospjeve, takva nekritička atmosfera ne može odvesti Rijeku do slijedećeg koraka prema naprijed
Tako barem misli Cortez, član community portala Tribina.hr, veliki navijač Rijeke, koji se sam, zbog povijesti, ali i sadašnjosti kluba, ustručava pomisliti da Rijeka može ove ili slijedeće sezone do titule. Ovako objašnjava svoje strahove:
'Ne, Rijeka ne može ugroziti Dinamo. Ove sezone nikako, a mislim ni sljedeće, ni one nakon nje... Ako maknem osjećaje i ljubav po strani i pogledam realno, stvari tako stoje. Rijeka je preskočila nekoliko stepenica, i u tom uzletu ka vrhu zaboravila na neke bitne stvari. Pod 'Rijeka' mislim na sve nas što smo na bilo koji način vezani uz nju.
Sjećanja
Sjećanja na prošle sezone, godine neuspjeha, poraze, neimaštinu, sve to kod nas navijača izaziva neki strah. Strah smješten duboko, ali prisutan. Pa nitko ne želi reći nešto ružno, a kamoli se pobuniti. Time dolazimo do apsurdne situacije da što god izjavi Mišković, Juričić ili Kek, na raznoraznim portalima od strane navijača Rijeke bude popraćeno oduševljenjem, hvalospjevima i željom za 100-godišnjim životom spomenutih. Ta opijenost nije dobra, svi žive kao u nekom transu, hipnotizirani semaforom i vatrometom. Da bude jasno, ovo što je učinio Mišković do sada je ogromno, vjerojatno zaslužuje i spomenik u budućnosti, ali da je baš sve idealno, i da nitko nema ili ne želi reći nešto loše, u dobroj namjeri... nije normalno. A nije ni dobro, jer neka kritična masa, ako je dobronamjerna, vodi ka još većem uspjehu.
je community portal koji okuplja sve zaljubljenike u nogomet i sport koji su tražili mjesto na kojem bi mogli izraziti svoje mišljenje. Kroz svoje analize članovi communityja pišu o svim nogometnim i ponekim sportskim aktualnostima, a i druga mišljenja o šansama NK Rijeke, možete pročitati OVDJE. Tribina.hr
Ovo je jedna od najvećih prednosti Dinama. Koliko god se govorilo da je to interes Mamića i da on ima koristi od toga, neki euro završi i u Dinamovoj blagajni. A Dinamo ipak riskira, njemu nije problem svojevremeno ubaciti u prvu ekipu Jedvaja, Kovačića, Halilovića, Vrsaljka... Naravno, i u svrhu prodaje, ali ako ne vrijediš, tko će te kupiti? Rijeka je u 20-tak godina proizvela dva i pol igrača vrijedna spomena. Ili ih je toliko dobilo priliku. Osim one sezone kad se nije imalo za papar pa su igrali oni koji su htjeli. No, da se ne može dati priliku ili istrpiti dva igrača iz omladinske škole nije dobro. Moglo se dati priliku nekom napadaču uz Benka, da stasa i uči ili naći lijevog beka iz svoje škole. A tablica kadeta i juniora pokazuje da ima materijala i kvalitete.
Grad/ Sponzori
Grad Rijeka pokazuje kronično nerazumijevanje za sport. I kada je bilo novca i sad kad nema, klubu je svejedno, njima idu mrvice. I ne samo nogometu, sa svima je jednako. I dok se nekako može još razumjeti stav grada s obzirom na sveukupnu situaciju, činjenica da Rijeka nema ni jednu reklamu na dresu zabrinjava. Ako je medijski sva ta priča tako dobro popraćena, pozitivno, ne znam kako onda tumačiti činjenicu da nitko nije prepoznao interes da se pridruži projektu i ostvari dobit, bilo financijsku ili, nazovimo je, moralnu. Dinamo je i tu u prednosti, osim grada ima i sponzore, a Rijeka ima manji proračun i od Hajduka, koji je u medijima prikazan kao prosjak s gaćama na štapu.
Poštovanje
Rijeka nema veličinu Dinama i Hajduka. Ona je klub grada i manjih baza u okolnom prstenu. Koliko se god to negiralo, nema isti tretman kao spomenuta dva kluba kod sudaca, protivnika i medija. A to je bitan faktor kod utrke za naslov. Iz usta čelnika kluba nećete čuti neki prigovor ili negodovanje na sudačke odluke, ne pišu se priopćenja niti se stvara pritisak. Nebitno, bio on s razlogom ili iz predostrožnosti.
X faktor u klubu
Predsjednik Mišković se trudi koliko može, leti stalno na relaciji Nigerija-Rijeka, ali nema nekog suradnika koji bi izazvao strahopoštovanje kod svih u klubu. Nema nekog poput Mamića... u blažem obliku. Nekog tko će ući u svlačionicu kad treba, tko će istupiti na press konferenciji, jednom riječju - nekog tko će primati i zadavati udarce. Možda i ovdje leži činjenica da je Rijeka toliko poželjna igračima, jer u su u Opatiji smješteni igrači, zaštićeni od svakog ugnjetavanja, sa stalnom dozvolom za izlazak. Dok ne iskoče iz koliko toliko normalnog ponašanja sve se tolerira, ili zataška. Kada se uzme još u obzir da plaća sjeda redovito, da nema drila i pritiska, da ako se i izgubi svejedno slijedi pljesak sa tribina, tko ne bi poželio igrati? A prosulo se mnogo bodova... previše.
Najviše bi volio da me Rijeka demantira i osvoji taj naslov. Naslov koji sanjaju generacije. Nadam se da ga neće sanjati godinama i moj nasljednik, više bi volio da mu ja pričam kako je to bilo, kad je on bio mali.'
