'Svoj put kao digitalni nomad započeo sam 2019. Trenutačno sam freelancer i videoproducent koji živi u Hrvatskoj, u Zagrebu. Budući da sam proteklih nekoliko godina putovao i radio u inozemstvu, naučio sam - osobito na svojim pogreškama - kako da taj proces bude bez stresa.

No volio bih da sam neke stvari ranije znao', rekao je Steve Tsentserensky za CNBC te je odlučio udijeliti savjete onima koji razmišljaju o životu i radu u inozemstvu, kao i na što trebaju dobro pripaziti.

1. Ostvarite stalni prihod prije nego što se odlučite

'Ako vodite vlastitu tvrtku ili ste freelancer poput mene, planiranje unaprijed i pouzdan tok prihoda od presudne su važnosti. Inače biste mogli stalno biti u stresu jer vam ponestaje novca za osnovne troškove.

Da se mogu vratiti u prošlost, usredotočio bih se na osiguravanje dugoročnih ugovora s klijentima koji bi me - iako su možda platili manje po projektu - angažirali za stalni rad. Stalni prihodi stvaraju stabilnost i smanjuju financijski stres.'

2. Istražite troškove života i napravite proračun

'Kad sam tek započeo svoje putovanje kao digitalni nomad, pogriješio sam jer nisam imao financijski plan. Godinama sam radio na kruzerima, tako da su mi mnogi troškovi za osnovne potrebe (tj. smještaj i hrana) već bili pokriveni.

Ideja o proračunu i praćenju potrošnje nikada mi nije pala na pamet. Iako sam imao dovoljno novca na svom štednom računu, bilo bi pametno da sam unaprijed planirao proračun i istražio troškove života na različitim mjestima.

Naprimjer, trenutno zarađujem 4500 dolara mjesečno. Srećom, to je dovoljno za udoban život u Hrvatskoj, jer u prosjeku trošim 1700 dolara mjesečno. Ali bio bi drugačiji slučaj da živim npr. na Bermudima, gdje su stvari puno skuplje.

Odlučite kamo želite ići i planirajte svoj proračun u skladu s tamošnjim troškovima života. I ne zaboravite također uzeti u obzir dugoročne ciljeve štednje - odlazak u mirovinu ili otplatu duga.'

3. Stvorite rutinu

'Ako napuštate rodni grad na oceanu da biste bili digitalni nomad u velikom gradu, nećete moći nastaviti svoju jutarnju rutinu - naprimjer jutarnje šetnje plažom.

Ali još uvijek postoje elementi vaše dnevne rutine koje možete uključiti bez obzira na to gdje se nalazili. Nisam razmišljao o tome kad sam prvi put stigao u Hrvatsku, tako da je bilo trenutaka u kojima su mi dani bili neorganizirani. Prakticiranje nekih od mojih uobičajenih jutarnjih rutina održalo bi me više mentalno prizemljenim.

Sada moja jutarnja rutina uključuje kuhanje kave i čitanje; to mirno vrijeme psihički me priprema za dan. Također vodim kalendar zbog radnih obaveza i nalazim vrijeme za redovito vježbanje. Postavljena struktura održava me zdravim, povećava moju produktivnost i daje mi vremena za odmor - a još uvijek mogu istraživati ​​grad.'

4. Nemojte se oslanjati samo na Airbnb

'Iako je moguće osigurati najam po razumnoj cijeni na Airbnbu, postoji nekoliko drugih usluga koje će vam pomoći pronaći smještaj bez dodatnih naknada.

U Hrvatskoj digitalni nomadi mogu koristiti online stranice kao što su DNAStay, Trawerk i GoingRemotely. Postoje i lokalne baze podataka koje imaju stotine oglasa, poput Njuškala, na kojem sam pronašao stan u Zagrebu u kojem trenutno živim.

Provjerite i grupe digitalnih nomada na Facebooku. Neke su zajednice isključivo usmjerene na pomoć ljudima u pronalasku smještaja.'

5. Izgradnja društvenog života ne mora biti teška

'Usamljenost je stvarna briga mnogih ljudi kada tek stignu na neko novo mjesto. Ali putovati sam ne mora uvijek značiti i biti sam. Zapravo, jedna od stvari koje najviše volim kao digitalni nomad jest upoznavati različite ljude iz različitih dijelova svijeta.

Evo kako upoznati nove ljude i stvoriti nova prijateljstva:

• grupe na Facebooku specifične za grad
• co-working ili co-living prostori
• web stranice poput Nomad Lista ili Meetupa
• boravak u hostelima
• programi temeljeni na zajednici kao što je Remote Year, koji vam omogućuje istraživanje odredišta s drugim digitalnim nomadima.'

6. Najgori scenariji rijetko se događaju

'U ranoj fazi planiranja putovanja nepotrebno sam se izlagao stresu fiksirajući se na sve najgore moguće scenarije.

Brinuo sam se zbog toliko stvari: hoće li biti jezičnih barijera? Kako ću komunicirati s ljudima? Što ako mi bude teško sklapati prijateljstva? Što ako u tom području ima puno kriminala? Što ako moje stvari budu ukradene?

Postoji naziv za to: katastrofiziranje - što je prilično uobičajeno. Ali u cijelom ovom mojem iskustvu koje imam kao digitalni nomad nijedan od najgorih mogućih očekivanih scenarija nije se dogodio. Jezične barijere postale su prilika za učenje, a upoznavanje ljudi zabavan izazov.