Prošlog četvrtka Zemlju je, barem na kozmičkoj skali, za dlaku promašila kozmička stijena koja je protutnjala na udaljenosti od 72420 kilometara, dvadeset posto udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Asteroid pod imenom 2019 AD prvotno je bio procjenjen na promjer od tridesetak metara, no on je bio puno veći - 127 metara. Tim rečeno, zašto ga znanstvenici nisu prepoznali?

Asteroid koji nas je promašio astronomima se nije činio kao prijetnja sve dok nam nije proletio pred nosom. Umjesto toga smo uvidjeli prijetnju koju predstavlja u trenutku kada oko nje nismo mogli napraviti ništa. Što je najbolje od svega, niti jedan astronom nije pratio 2019 OK. 'Asteroid je doslovno došao niotkud' rekao je australski astronom Michael Brown u intervjuu za Washington Post.

Velika opasnost za gradove

OK je usporedbe radi velik otprilike kao Kip slobode, no i dalje je sićušan u usporedbi sa 9,6 kilometara velikim razlogom za izumiranjem dinosaura koji je svom silinom udario u područje Meksika prije 66 milijuna godina. Asteroidi upravo te vrste su na meti NASA-e, što ne znači nužno da manji asteroidi ne mogu napraviti štetu. Ako tražite dobar primjer ove teorije, sjetite se asteroida koji je pogodio Tungusku i stvorio eksploziju sličnoj onoj nuklearne bombe, sravnivši sa zemljom šumovito područje veličine New Yorka.

Razlog zbog kojeg 2019 OK služi kao jako dobar podsjetnik da obratimo pažnju ka nebu. Znanstvenici su ga prepoznali svega tjedan dana prije nego što je mimoišao Zemlju, dok su njegove prave dimenzije otkrili tek nakon prolaska.

Kako se pripremiti za nešto slično?

Da su stijenu uspjeli prepoznati prije, znanstvenici i mjerodavne institucije mogle su se pripremiti za susret s asteroidom te mu barem pokušati skrenuti putanju ukoliko se on kretao prema Zemlji. 'Samo tjedan dana je prekratko, dok bi nam više od toga barem dalo dodatne opcije' komentirao je Brown u razgovoru s The Conversationom.

Jedna od opcija je doslovno ispaliti obrambeni objekt koji bi se zabio u asteroid, dok druga uključuje nešto više finese - poslati letjelicu da leti uz asteroid i gravitacijom ga odvlači dalje od Zemlje. Taj proces bi, doduše, tražio puno više vremena - nekoliko godina, pa čak i desetljeća (prema NASA-i).

Poanta cijele priče je da i dalje postoji nada. 'Ne moramo završiti kao dinosauri' komentirao je australski astronom u razgovoru sa Washington Postom. 'Već danas imamo tehnologiju kojom možemo otkriti i odbiti male asteroide, samo ju moramo početi sprovoditi u konkretna rješenja i to čim prije moguće'.