U praksi bi to značilo jeftinije i dugotrajnije baterije za električna vozila, ali i sve mobilne gadgete. Yi Cui, voditelj istraživanja je već do sada poznat po brojnim novitetima i otkrićima na polju baterijskih tehnologija, ali ovaj novi korak bi uistinu mogao biti revolucionaran.

Istraživači su već desetljećima pokušavali kreirati litijsku anodu, no to se pokazalo problematičnim jer bi se uslijed reakcije elektrode počele raspadati. Kako bi zaobišli ovaj problem, znanstvenici su napravili zaštitni sloj međusobno povezanih i šupljih nanosfera od ugljika, debljine svega 20 nanometara. Taj zaštitni sloj omogućava litijskoj elektrodi da i dalje radi, ali se deformira zajedno s njom kako se ona ne bi raspala.

Svi materijali od kojih se rade anode (uključujući grafit i silicij), se donekle šire prilikom punjenja, no u odnosu na sve druge materijale litij zauzima posebno mjesto. K tome je njegova ekspanzija neujednačena zbog čega se na vanjskoj površini anode stvaraju pukotine i rupice, objašnjavaju autori. Zahvaljujući tim površinskim rupicama i nepravilnostima ioni koji izlaze iz elektrode pri tom stvaraju 'dendrite', koji pak drastično smanjuju učinkovitost baterije nakon svega nekoliko punjenja.

Dok su brojni istraživači i inženjeri već neko vrijeme odustali od izrade litijske anode, ovaj tim je nanotehnologijom pokušao spriječiti stvaranje tih dendrita - i to uspješno. Sve ovo se, riječima istraživača, nalazi nadohvat ruke. Naravno, kako bi sve krenulo u masovnu proizvodnju valja povećati učinkovitost i valja imati na umu koliko je reaktivan litij.

Kulonska/Faradayeva učinkovitost za razvijenu litijsku anodu iznosi 99 posto nakon 150 ciklusa, što je značajan korak naprijed u odnosu na ranije pokušaje gdje se dobilo 96 posto uz pad na manje od 50 posto u svega 100 ciklusa. Cui navodi kako je ovo samo korak do 99,9-postotne granice potrebne za masovnu proizvodnju te da će se poboljšanjima u inženjerskim procesima te novim elektrolitima uskoro moći stvoriti stabilna i praktična baterija sljedeće generacije.