Imunitet krda. Ta se fraza obično koristi kad se govori o cijepljenju velikog broja djece, čime se smanjuje rizik da se razbole i necijepljena djeca. No takva taktika dosad nije korištena u borbi protiv bolesti endemskih razmjera za koje ne postoji cjepivo. Ideja da se ljudi zaraze, prebole bolest i steknu imunitet je, najblaže rečeno, prilično medicinski riskantna, ali i moralno upitna.

'Teško je reći je li to dobar pristup', komentirao je prof. dr. Zlatko Trobonjača britansku metodu imuniteta krda u razgovoru s novinarkom Jutarnjeg lista. 'S jedne strane, brže će se doseći razina imunosti zajednice, no s druge, informacije iz Italije govore i o mladim ljudima na respiratorima.'

Ovaj profesor sa Zavoda za fiziologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci drži da bi usporavanje širenja epidemije trebalo provoditi u svim dobnim grupama, do izuma cjepiva i početka kampanje cijepljenja.

'Važno je broj zaraženih zadržati na podnošljivoj razini. Ako se njihov broj drastično poveća, sustav će kolabirati', upozorava Trobonjača, zadovoljan načinom na koji se pandemiji pristupa u Hrvatskoj.

Zadržati broj zaraženih na razumnoj razini i ne dopustiti da se zaraza nekontrolirano razmaše prije izuma cjepiva, to je problem s kojim su suočene sve vlade i zdravstveni sustavi. Taktika imuniteta krda samo je jedna od njih.

'Imunitet krda je rizična strategija, ali može biti konačno rješenje', smatra Allen Cheng, epidemiolog iz Škole javnog zdravlja i preventivne medicine na australskom Sveučilištu Monash, jedan od niza znanstvenika koji surađuju s tamošnjim znanstvenim media poolom AusSMC. 'Teško je biti pametan kad ne znate ni koliko će trajati stečeni imunitet, ni koliki je intenzitet prijenosa kod djece, ni kako ćete spriječiti miješanje manje osjetljivih i osjetljivih skupina.'

Ideja da se virus pripusti u populaciju i pusti da učini svoje ne sviđa se ni profesoru Bruceu Thompsonu sa Sveučilišta Swinburne u Australiji.

'To bi bilo u redu kad ne bi postojao rizik od virusa. Međutim znamo da je smrtnost između jedan i tri posto, što za populaciju veličine Velike Britanije može značiti stotine tisuća smrti i milijune hospitaliziranih. A to mi se ne čini kao ispravan način rješavanja problema', napisao je Thomson na AusSMC, portalu koji spaja znanstvenike i novinare.

'Imunitet krda vrijedi za gripu ako velik postotak populacije dobije valjano cjepivo koje bi moglo zaštititi i neimunizirane pojedince', objašnjava prof. Willem van Schaik, profesor mikrobiologije i infekcije sa Sveučilišta u Birminghamu na nezavisnom portalu Science Media Centre. 'Glavni problem s koronavirusom je taj što je riječ o novom virusu koji se prije nije širio. To znači da su svi u opasnosti od infekcije.'

'Nažalost, vrlo gruba procjena sugerira da ćemo imunitet krda na Covid-19 dostići tek kad otprilike 60 posto populacije stekne imunitet. A nemojte smetnuti s uma to da se imunitet trenutno postiže samo infekcijom jer nemamo cjepivo! To znači da bi se u Britaniji trebalo zaraziti i oporaviti najmanje 36 milijuna ljudi', upozorava ovaj britanski profesor.

'Da bismo odredili koja je razina imuniteta stada nužna za zaustavljanje širenja infekcije, moramo znati reproduktivni omjer (R0), broj ljudi koji će vjerojatno biti zaraženi jednim slučajem kada se novi patogen pojavi u zajednici bez prethodnog imuniteta', objašnjava Paul Hunter, profesor medicine sa Sveučilišta East Anglia, koji je kao i drugi sugovornici svoje usluge također ponudio Science Media Centru.

'Pretpostavimo da je patogen s R0 = 2, to znači da će nakon prvog slučaja postojati dva, zatim četiri, zatim osam itd. Kad polovica populacije postane imuna, polovica izloženih bit će imuna pa će se zaraziti samo jedna osoba', iznosi matematičku formulu profesor Hunter. 'Dakle niz 1, 2, 4, 8, 16, 32, 64, 128, 256... postaje 1, 1, 1, 1, 1, 1, 1, 1, 1 i bolest će zapravo prilično umrijeti brzo.'

Procjene R0 za COVID-19 nešto se razlikuju, ali su redoslijeda 2,0 do 3,0. Pod pretpostavkom da je R0 = 3, virus bi trebao izumrijeti kad se zaraze dvije trećine populacije.

'Postizanje imuniteta stada prirodnom infekcijom ne bi trebao biti cilj jer to podrazumijeva da će se zaraziti velik broj ljudi i riskirati tešku bolest, pa čak i smrt', kaže Hunter. 'Ali ako zaštitimo najugroženije, tada bi moglo biti moguće smanjiti stopu smrtnosti jer će se stope zaraze u sljedećim godinama značajno smanjiti, a treba računati i na izum cjepiva koje će još više zaštititi najugroženije.'

Ideju da se imunitetom krda pokuša stvoriti izuzetno velika skupina ljudi koji su imuni na uzročnika infekcije je za Science Media Centre komentirao je i dr. Bharat Pankhanias s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Exeteru.

'Tamo gdje koncept čuvanja imuniteta djeluje, može biti vrlo uspješan; tako smo uklonili virus malih boginja i gotovo isto tako izbrisali dječju paralizu', podsjeća Pankhanias. 'Koncept stvaranja imuniteta stada infekcijom sličan je njegovom stvaranju cijepljenjem. Razlika je u tome što prilikom cijepljenja koristite provjerena, testirana i izuzetno sigurna cjepiva.'

Profesor Martin Hibberd, stručnjak za nastajanje zaraznih bolesti u Londonskoj školi higijene i tropske medicine, podupire projekt socijalnog distanciranja kojim bi se odgodio vrhunac pandemije, što bi vlastima omogućilo da zbrinu one kojima je pomoć najpotrebnija. Uspije li se u toj namjeri do dolaska zime, kad se može očekivati pogoršanje stanja, oni koji nisu bili zaraženi bili bi u manjini i zaštićeni imunitetom stada.

'Mislim da će tehnike odgađanja koje promiče britanska vlada vjerojatno postići taj cilj', nada se Hibberd, uvjeren da će njegova zemlja ustrajati na drugačijem putu obrane od virusa od europskog. 'Nijedna europska zemlja ne provodi sve mjere koje je Kina upotrijebila za suzbijanje epidemije, a i uvjeti su postali teži jer se bolest pretvorila u pandemiju.'

'Alternativni pristup koji se uspješno primjenjuje u zemljama poput Singapura i nedavno je odbačen u Velikoj Britaniji teško će se moći primijeniti u mnogim zemljama', smatra Hibberd.

Singapur se s koronavirusom bori od druge polovice siječnja, baš kao i Tajland i Hong Kong. Tamošnje su vlade provele kombinaciju mjera koje uključuju ograničavanje putovanja, karantene te samoizolaciju, socijalnu distancu i pojačanu higijenu.

'To nije jednostavno postići, nekim zemljama je i nemoguće, ali treba pokušati. Zemlje koje si mogu priuštiti takav pristup trebale bi ustrajati na njemu', savjetuje Hibberd na portalu Science Media Centre.