Ljeto je vrijeme za odmor, opuštanje i zaborav na brige, no i to razdoblje, baš kao i zimsko nosi određene opasnosti po zdravlje kojih trebamo biti svjesni. U ljetnim mjesecima obično nema prehlada i gripe, ali dominiraju razne crijevne zaraze, virusne infekcije koje se prenose vodom za piće i hranom, a treba se pripaziti i jakog sunca, uboda ježinaca te ugriza zmija, paukova i konačno komaraca koji u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj prenose virus groznice denga, upozorio je prošli tjedan hrvatski epidemiolog dr. Mladen Smoljanović
Crijevne zaraze mogu se javiti u blažim i težim oblicima, međutim i jedne i druge dosta je teško točno dijagnosticirati jer je dijagnostika ovih patogena jako komplicirana, a danas na cijelom Mediteranu ima tek nekoliko laboratorija koji su dovoljno opremljeni da mogu registrirati većinu virusa koji izazivaju ove infekcije.
Za topla vremena uobičajene su i razne salmoneloze, karakteristične bolesti razvijenih zemalja, a njihovi glavni izvori su jaja i pileće meso koji nisu ispravno skladišteni ili dobro termički obrađeni.
Smoljanović domaćicama savjetuje da domaću majonezu pripremaju tako da svježa jaja uvijek preliju limunovim sokom jer se salmonela ne može razmnožavati u kiselom. Majonezu potom treba odmah staviti u hladnjak u kojem će se rashladiti na temperature niže od 8° C. Ako se jaja kuhaju, temperatura kuhanja mora biti najmanje 70° C.
Također treba pripaziti na trovanje stafilokoknim toksinima koji su najčešći u mljevenom mesu. Ljeto je vrijeme za roštilje, pa valja znati da su ovi otrovi otporni na termičku obradu. Njihovo vrijeme inkubacije je kratko, simptomi su burni, no na sreću prolaze brzo. Većih epidemija i zaraza tim toksinima nije bilo u zadnjih 15-ak godina.
Pazite kakvu vodu pijete!
U sprečavanju većine raznih crijevnih bolesti poput dizenterije, trbušnog tifusa ili dječje zarazne žutice, ključnu ulogu ima kvalitetna vodna opskrba, odnosno klorirana vodovodna voda ispravna za piće. U područjima koja nemaju kvalitetno riješenu vodoopskrbu javlja se velik broj upala crijeva izazvanih bakterijama iz vode. Nikada nije uputno na prazan želudac piti vodu! Naime, ona je neutralne kiselosti i kao takva u roku od dvije sekunde prolazi želudac i dolazi u tanko crijevo. U tako kratkom vremenu želučani sokovi ne mogu ubiti sve mikroorganizme. Zbog toga je uputno na prazan želudac popiti najprije limunadu, kiselu tekućinu, aperitiv (alkohol je kiselog sadržaja) u maloj količini, pa zatim piti vodu. Sjetimo se naših baka i nona kada su nam toplima iza igre priječile piti vodu: 'Mali, ne pij topao vodu, puntat će te!' Višemilenijsko iskustvo!
Statistike iz 2006. pokazuju, primjerice, da Kaštela i Trogir spadaju u endemična područja što se tiče enterocolitisa (upale debelog i tankog crijeva). Problem toga kraja je nesigurna vodoopskrba, bez vodospremnika koja ne stvara dovoljan tlak u cijevima pa postoji mogućnost da u njih uđe zrak ili fekalne vode. To je jedan od razloga zašto se išlo na pokretanje projekta Eko Kaštelanski zaljev, objasnio je dr. Smoljanović.
Jela koja se ne kuhaju, salate, potrebno je nakon pranja u kloriranoj vodovodnoj vodi zasoliti i zakiseliti octom najmanje 20 minuta prije blagovanja. Sol i ocat nisu samo zbog okusa već su jako dobar dezinficijens! Ubijaju većinu mikroorganizama uzročnika crijevnih bolesti (bakterija, virusa, ameba), preporučio je za čitatelje tportala dr. Smoljanović.
Neke zemlje savjetuju da se djeca cijepe protiv dječje žutice, no dr. Smoljanović smatra da je dovoljno piti kvalitetnu kloriranu vodu. Podsjetivši na epidemiju trbušnog tifusa sa smrtnim slučajevima 1969. u Omišu, istaknuo je da je problem bio u lošem održavanju vodovodne mreže. Nakon epidemije Omiš je napravio novi sustav vodoopskrbe, a Cetina je danas siguran izvor pitke vode za veliki dio Dalmacije. Smoljanović kaže da je klor i danas još uvijek jedini siguran način za uništavanje većine bakterija u vodi. Kao primjer kvalitetnog rješenja pitanja opskrbe vodom ističe Sinj u kojem od 1988. 97 posto stanovništva ima stalno kloriranu sigurnu vodu.
Ugrizi zmija i insekata
Za ljetnih mjeseci znatno više vremena provodimo na otvorenom i u prirodi koja tada vrvi životom pa smo izloženi ugrizima zmija otrovnica, ubodima paukova, pčela, stršljena ili škorpiona.
U Hrvatskoj su jedine otrovne zmije poskok i riđovka koje nije teško razlikovati od ostalih zmija po karakterističnim bojama i oblicima tijela i glave. Otrovnice češće borave u blizini kuća na mjestima na kojima zbog nekontroliranog bacanja otpada ima dosta hrane za glodavce koji su njihov omiljeni plijen. Ako pravovremeno potražimo liječničku pomoć, njihovi ugrizi uglavnom neće biti smrtonosni. Mjesto ugriza zmije nikada ne treba isisavati, već samo podvezati, ali ne tako da se potpuno obustavi cirkulacija. Eventualno mjesto ugriza možemo također spaliti zagrijanim vrškom noža kako bi otrov koagulirao. Treba se što prije uputiti do najbliže ambulante jer su one uvijek opremljene serumom.
Među paucima najopasnija je crna udovica, koja je rasprostranjena u priobalnim područjima naročito na crljenici (crvenoj zemlji) gdje se u žbunju skrivaju od sunca. Ima vrlo jak otrov. Kod ljudi, on izaziva jaku bol u limfnim čvorovima, dehidriranost, pretjerano znojenje, grčenje, bol u svim dijelovima tijela, javlja se porast ili pad tjelesne temperature, pad tjelesne težine, crvenilo, osjećaj sitosti i mučnine te strah od smrti. Najbolja terapija je kombinirana uporaba seruma s kalcijem; 10-20 minuta nakon dobivanja seruma osjeća se olakšanje, a nakon tri sata slijedi potpuno ozdravljenje.
Posljednjih godina u Hrvatskoj su se proširili tzv. tigrasti komarci koji su iz Azije stigli u autogumama za reciklažu u kojima je bilo zaostale vode pune njihovih ličinki. Danas su oni prijenosnici jednog od opasnijih virusa tzv. groznice denga. Stručnjaci preporučuju da se u blizini kuće ne drže posude s ustajalom vodom koja je idealan medij za njihovo razmnožavanje. Na sreću, u Hrvatskoj ne postoji komarac Aedes egypti koji je prenositelj groznice zapadnog Nila, teške upale mozga. Prošloga ljeta u Grčkoj je buknula velika epidemija u kojoj su umrle čak 32 osobe.
Dr. Smoljanović ističe da u svakom slučaju, kod bilo kojeg ugriza ili alergijskih reakcija, treba što prije potražiti pomoć liječnika.
Vrlo nezgodni mogu biti i ubodi ježinaca. Prva pomoć je nježna ruka i dezinficirana iglica za vađenje bodlji. No treba biti oprezan zbog moguće infekcije, pa je poslije vađenja često preporučljivo potražiti liječničku pomoć.
Ako vas opeku žarnjaci, vlasulje ili meduze, najbolje je opečeno mjesto istrljati ručnikom kako bi se skinuli ostaci žarnih stanica, a zatim primijeniti neku antihistaminsku, protualergijsku kremu koju je uvijek dobro ponijeti u prirodu, kao i tablete istog učinka.
Čuvajte se sunca
Melanom, rak kože, najčešće je povezivan sa suncem i Mediteranom, međutim, novije statistike otkrivaju da je smrtnost od te vrste tumora na 100.000 stanovnika veća u skandinavskim zemljama nego na Mediteranu. To pokazuje da sunce nije jedini uzrok ovog raka kože. Unatoč tome, dobro je poslušati savjete starih ljudi koji u polju nisu radili između 10 sati ujutro i 16 sati popodne. Osobito od sunca treba zaštititi djecu jer koža pamti opekline koje u starijoj dobi mogu uzrokovati melanom. Svaka zaštita od UV zraka je dobra, svaka krema je dobra, no ne treba uvijek vjerovati 'faktorima' označenim na ambalaži koji su ponekad tu samo radi reklame.
Sunčanica
Dulje izlaganje suncu može izazvati sunčanicu čiji su simptomi glavobolja, ošamućenost, nesiguran hod i suha koža. Klonite se sunca! Ohladite tijelo hladnim vodenim oblozima. Postupno popijte dostatnu količinu tekućine i mirujte u hladovini na vjetru koji možete stvoriti mahanjem kako biste ubrzali hlađenje tijela. Teži oblik sunčanice je toplotni udar koji zahtijeva medicinsku pomoć, u prvom redu infuziju i druge lijekove.
