Za ostalih 70 posto, a možda čak i do 95 posto povlačenja ledenog pokrova odgovorni su ljudi. To je mnogo više nego što su znanstvenici do sada mislili.

Nestanak arktičkog leda ima loš utjecaj na biološku raznovrsnost, a također otvara nove brodske koridore i mogućnosti za eksploataciju nafte i plina. Otapanje se ubrzava od 1990-ih, a mnogi znanstvenici vjeruju da bi Arktik tijekom ljeta mogao ostati bez leda već krajem 2020-ih.

'Od 1970-ih površina pod ledom tijekom ljeta smanjila se za oko 40 posto', rekao je voditelj studije Jonny Day, klimatolog iz National Centre for Atmospheric Science na Sveučilištu Reading. 'Pokušali smo utvrditi koliko je to posljedica prirodne varijabilnosti te koliko na otapanje utječu klimatske promjene koje izazivaju ljudi.'

U svojem istraživanju Day je pomoću računalnih simulacija istražio kako je mogla varirati klima oko Arktika bez ljudskih emisija stakleničkih plinova. Utvrdio je da je klimatski sustav poznat kao Atlantska višedesetljetna oscilacija (AMO) dominantan uzrok varijacija u površini leda. AMO je ciklus zagrijavanja i hlađenja u Sjevernom Atlantiku koji se ponavlja svakih 65 do 80 godina, a u fazi je zagrijavanja od sredine 1970-ih.

Usporedivši modele sa stvarnim promatranjima Day je utvrdio koliki je doprinos prirodnih sustava onome što su sateliti zabilježili. Rezultati su pokazali da je AMO u najboljem slučaju odgovoran za 30 posto otapanja, a u najgorem samo za pet posto.

'Samo 30 posto mogli smo pripisati AMO-u', rekao je. 'To znači da je uzrok ostatku nešto drugo, najvjerojatnije ljudski utjecaj na klimu.'

U ranijim istraživanjima ljudski je utjecaj bio procijenjen na oko 50 posto.

Day smatra da ćemo u narednim godinama svjedočiti mnogim povratnim efektima klimatskih promjena.

'Postoji nešto što se zove povratni refleks otapanja leda, a označava proces u kojem manje leda znači više otvorene vode koja upija više zračenja te se zagrijavanje ubrzava', rekao je Day i dodao: 'Nije jasno što će se dogoditi, no definitivno se čini da idemo u tom pravcu.'