Prije gotovo 40 godina, iz dubine Tihog oceana začula se neobična pjesma. Dolazila je od kita koji je pjevao na frekvenciji od 52 herca – višoj nego što koriste poznate vrste poput plavih kitova i kitova perajara. Nitko ga nikada nije vidio, ali njegov glas i dalje odzvanja oceanima. Zbog toga su ga znanstvenici prozvali 'najusamljenijim kitom na svijetu'
No možda nije samo usamljen – možda je poseban, piše Gizmodo.
Morski biolog John Calambokidis, naime, vjeruje da bi taj tajanstveni kit mogao biti hibrid plavog kita i kita perajara. Takvi križanci, koje neki nazivaju flue kitovima, sve su češći jer se zbog klimatskih promjena vrste susreću na novim područjima za parenje. Znanstvenici su čak otkrili da plavi kitovi u sjevernom Atlantiku već imaju do 3,5 posto DNK perajastih kitova.
Ovo otkriće ukazuje na to da se križanje događa već godinama – možda i desetljećima – i sada se sve više ubrzava.
vezane vijesti
Zabrinutost za budućnost
Iako neki hibridi mogu preživjeti, većina mužjaka je sterilna. To znači da ne mogu pridonijeti opstanku vrste. A budući da na svijetu ima četiri puta više kitova perajara nego plavih kitova, sve je veća šansa da će se plavi kitovi pariti upravo s njima. Oko Islanda, na primjer, ima 37.000 perajara, a samo 3.000 plavih kitova.
'Ako ženka plavog kita ne može pronaći mužjaka svoje vrste, velika je vjerojatnost da će se spojiti s onim tko je dostupan – a to su kitovi perajari', kaže genetičarka Aimee Lang iz NOAA-e.
To predstavlja problem za zaštitu vrste. Ako su hibridi nevidljivi oku i ne mogu se lako prepoznati, teško je znati koliko stvarnih ih još postoji. Još je veći problem što hibridi ne mogu održati vrstu na životu.
Križanje vrsta zabilježeno je i kod drugih morskih sisavaca, poput narvala i beluga, ali i kod kopnenih, poput medvjeda nastalih križanjem polarnog i smeđeg medvjeda. No kod kitova, posljedice ovakvih križanja još su uvijek nepoznate.
Svaki kit ima važnu ulogu u morskom ekosustavu – od kontrole populacije račića do raspodjele hranjivih tvari. Ako hibridi ne preuzmu te uloge, cijeli sustav bi mogao patiti.
Nažalost, ovo nije jedini znak problema. Ugrožene orke sjeverozapadnog Pacifika sve se češće pare unutar svoje male populacije, što dovodi do kraćih života, slabijeg zdravlja i većeg broja mrtvorođenih mladunaca. Slična sudbina prijeti i sjevernoatlantskim desnim kitovima, kojih je ostalo manje od 400.
Kit 52 – simbol promjena
Neke promjene su možda neizbježne. Možda će križanje vrsta pomoći kitovima da se prilagode novim uvjetima. No pitanje je – hoće li moći preživjeti? 'Neke populacije opstaju i unatoč niskoj genetskoj raznolikosti, ali kad se uvjeti promijene, mogu brzo propasti', upozorava znanstvenica Vania Rivera Leon.
Kitovi žive dugo i razmnožavaju se sporo. Otkako je komercijalni lov prestao, prošlo je tek tridesetak generacija. Trebat će još puno vremena da otkrijemo što se točno događa ispod površine. Možda kit 52 nije samo usamljen glas u oceanu. Možda nam pokušava nešto reći.
