Morski psi već desetljećima izazivaju strah i fascinaciju među ljudima, često prikazivani kao nepredvidivi predatori. No, nova studija objavljena u časopisu Frontiers in Conservation Science sugerira da su barem neki napadi morskih pasa zapravo čin samoobrane i da ih ne bismo trebali automatski doživljavati kao napade.

Istraživanjem su rukovodili morski biolozi iz Francuske, na čelu s Ericom Cluom, stručnjakom za morske pse sa sveučilišta PSL. Analizom podataka o ugrizima zabilježenima diljem svijeta, znanstvenici su zaključili da je oko 5 posto ugriza zapravo bilo rezultat obrambenog ponašanja morskih pasa, a ne pokušaja lova ili agresije.

'Rezultati ove studije pokazuju da morski psi imaju jednako pravo kao i bilo koja druga životinja, pa i čovjek, braniti se kada je njihov opstanak ugrožen,' izjavio je Clua za Gizmodo.

Morski psi se - brane!?

Na ovu temu potaknula su ga opažanja iz terenskih istraživanja u Francuskoj Polineziji, gdje je često čuo za slučajeve u kojima su ribari ubijali morske pse koji su se nesretno zapleli u ribarske mreže. U takvim situacijama, psi bi znali ugristi ribara - ne zato što su ga smatrali plijenom, već jer su se branili od smrti. Slični slučajevi zabilježeni su i među podvodnim ribolovcima, gdje su morski psi reagirali agresivno kako bi obranili svoj plijen.

'Kada se takvi slučajevi detaljno analiziraju, vidi se obrazac obrambenog ponašanja kod morskih pasa. U tim situacijama više je riječ o ljudskoj nepažnji nego o krivnji životinje,' dodaje Clua.

U Francuskoj Polineziji su između 2009. i 2023. zabilježena 74 ugriza morskih pasa, a četiri od tih slučajeva klasificirana su kao vjerojatna samoobrana. Isti obrazac pojavio se i u globalnoj analizi podataka iz baze Global Shark Attack File, u kojoj se čuva više od 7.000 slučajeva od 1863. godine. Tamo je oko 5 posto analiziranih ugriza odgovaralo kriterijima za obrambeni ugriz.

Obrambeni instikti

Ti kriteriji uključuju trenutni odgovor na ljudsku radnju koju morski pas može protumačiti kao prijetnju, površinske i ne-smrtonosne rane, kao i ponovljene ugrize koji ne ukazuju na pokušaj hranjenja. Zanimljivo, takvi obrambeni ugrizi mogu biti i neproporcionalno nasilni, što je, prema autorima studije, posljedica očajničke borbe za preživljavanje.

'Paradoksalno, pomoći morskom psu u nevolji može biti opasno jer on neće nužno prepoznati ljudsku nakanu kao dobronamjernu. Umjesto toga, može reagirati agresivno kako bi se zaštitio,' naglašava Clua. Znanstvenici se nadaju da će njihovo istraživanje pomoći u smanjenju broja ugriza, ali i u promjeni percepcije javnosti. Umjesto da se svaki incident prikazuje kao napad opasne životinje, potrebno je analizirati kontekst i ulogu ljudskog ponašanja. 

Novi pristup?

Prema njihovim savjetima, ljudi bi trebali izbjegavati kontakt s morskim psima – čak i kada se čine bezopasnima ili ranjenima. Također, preporučuje se da se ne pliva samostalno u područjima gdje je poznato da žive morski psi, jer to povećava rizik od ozbiljnijeg incidenta.

Unatoč svemu, morski psi se u pravilu boje ljudi. Ugrizi su rijetki, a smrtni slučajevi još rjeđi. U 2024. godini zabilježeno je samo 88 ugriza u svijetu i sedam smrtnih slučajeva. Za usporedbu, nilski konji godišnje ubiju oko 500 ljudi, a bolesti koje prenose komarci poput malarije odnose stotine tisuća života.

„Osim što želimo smanjiti broj ugriza, želimo i promijeniti način na koji se o njima izvještava. Novinari bi trebali više pažnje posvetiti kontekstu svakog incidenta, umjesto da odmah krive morskog psa. Vrijeme je da preuzmemo veću odgovornost,“ zaključuje Clua.

Njegov tim planira nastaviti istraživanja i na drugim vrstama ugriza, poput onih koje nazivaju „istraživačkim“, gdje morski psi ugrizu kako bi ispitali je li nešto potencijalni plijen.