Naša susjedna galaksija Andromeda (Messier 31 ili M31), udaljena 2,5 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje, pokazuje neobično neuravnoteženu raspodjelu svojih patuljastih galaksija i ona ostavlja znanstvenike bez jasnih odgovora. Od 37 najsjajnijih satelita koji orbitiraju oko Andromede, svi osim jednog (poznati Messier 110) nalaze se na strani galaksije koja gleda prema Mliječnoj stazi.

'M31 je jedini sustav za koji znamo da pokazuje ovako ekstreman stupanj asimetrije', rekao je Kosuke Jamie Kanehisa s Instituta za fiziku i astronomiju Sveučilišta u Potsdamu u razgovoru za Space.

Prema standardnom modelu kozmologije, galaksije nastaju i rastu unutar ogromnih oblaka tamne tvari koja privlači manje, patuljaste galaksije. Te bi se patuljaste galaksije, prema modelu, trebale nasumično rasporediti oko one matične. Međutim u slučaju Andromede to nije tako.

Već ranije je potvrđeno da mnoge od njezinih patuljastih galaksija orbitiraju u ravnini, slično kao i one oko Mliječne staze, što je već predstavljalo izazov za postojeće teorije. No sada je dodatni misterij ta nagnutost - gotovo sve se nalaze na jednoj strani veće galaksije.

Prema novim simulacijama koje su proveli Kanehisa i njegovi kolege, vjerojatnost da se takva raspodjela slučajno dogodi iznosi manje od 0,3 posto. Drugim riječima, gotovo je nemoguće, a ipak se događa baš kod nama najbliže galaksije.

U potrazi za objašnjenjem

Znanstvenici nagađaju da bi uzrok mogao biti nedavni događaj u povijesti Andromede - poput velikog spajanja s drugom galaksijom prije dvije, tri milijarde godina. Taj je događaj utjecao na pojačanu formaciju novih zvijezda, no još uvijek ne objašnjava zašto su sateliti raspoređeni samo na strani okrenutoj nama.

Jedna hipoteza je da svi ti patuljasti sateliti još uvijek 'zaostaju' iza galaksije koja se spojila s Andromedom, no čak i to ostavlja otvoreno pitanje: zašto su svi na istoj strani? Također se razmatrala mogućnost da Mliječna staza na ove galaksije utječe gravitacijski, no izračuni nalažu da su sile između malih galaksija i Mliječne staze nedovoljne za ovakvu vrstu poravnavanja.

Tajni utjecaj?

Zasad znamo točne podatke o kretanju samo četiri od tih satelitskih galaksija, pa simulacije nisu u potpunosti precizne. No pomoću nadolazećih podataka iz misije Gaia očekuje se da će se za dvije godine znati točne putanje barem desetak satelita, što bi moglo razjasniti koliko dugo postoji ova asimetrija. Tu je, piše Space, također mogućnost da mnoge manje svijetle patuljaste galaksije još nisu otkrivene te da će one promijeniti ukupnu sliku. Ako se pokaže da samo sjajnije galaksije sudjeluju u ovoj asimetriji, to bi otvorilo dodatna pitanja o njihovom podrijetlu.

Konačni i možda najneugodniji odgovor je taj da Andromedin sustav ipak nije toliko jedinstven koliko smo mislili. Razlog tomu je nedostatak detaljnih podataka o drugim udaljenim galaksijama, a one možda imaju sličnu situaciju kao i naš najbliži susjed. 'Ne možemo još biti sigurni u to da ovakvi ekstremni sustavi ne postoje drugdje ili da su iznimno rijetki', zaključuje Kanehisa.