Njezin posljednji projekt je vrlo jeftini sustav za dijagnozu uobičajene bolesti oka. Riječ je o gadgetu koji je vrlo lako printati, a uspješnom analizom može spasiti vid tisućama. Nosač i leće koje se ispisuju putem 3D-pisača omogućuju iPhoneu da odradi skeniranje rožnice. Iza svega stoji sustav strojnog učenja koji stalno uspoređuje tisuće sličnih slika i pomoću njih učinkovito donosi rezultate dijagnoze.

Njezin projekt predstavljen je prošloga mjeseca tijekom Konferencije o umjetnoj inteligenciji O'Reilly.

O čemu se radi?

'Ova spravica idealna je za učinkovite preglede, a može biti dostupna svakome' rekao je J. Fielding Hejtmanick, stručnjak za bolesti oka u Nacionalnom institutu za zdravlje (NIH). Druge grupe poput Googlea i Peek Visiona nedavno su objavile slične sustave, no Hejtmanick je najviše impresioniran genijalnošću mlade učenice. 'Ta djeca sročila su niz teorija i otkrića u oblik koji je jednostavniji od mnogih koje su razvili znanstvenici koji, usput, imaju diplome'.

Kopparapu oduvijek je imala sklonost ka znanosti. Odrasla je u Herndonu u Virginiji gdje je uz pomoć brata gradila razne tvorevine pomoću K'nex kockica, gledala Mythbusterse i Cosmos, te ponekad čitala Scientific American za vrijeme doručka. Računala su je tek počela zanimati nakon što je posjetila radionicu programiranja koju je vodilo Nacionalni centar za žene i informatičku tehnologiju. 'Nakon toga sam došla kući i naučila Javu, HTML, Python i C' kaže Kavya i nadovezuje se 'Mama me trebala odvlačiti od računala. Često sam zaboravljala jesti'.

Tijekom srednje škole Kopparapu je išla na satove računarstva, računalne vizije i konačno - umjetne inteligencije. Njezin osobni cilj bilo je motivirati druge djevojčice da se počnu baviti programiranjem. 'Ne mislim da je problem motivacija' komentira Kopparapu, 'već neutemeljeno mišljenje da nisu dovoljno dobre'. Zbog toga je organizirala Ligu računalstva za djevojke, privukla niz sponzora poput Amazon Web Servicesa i predsjednika Sveučilišta Harvey Mudd. Danas organizira radionice kodiranja za djevojčice bez sredstava.

Rani početci

Njezin projekt 'Eyeagnosis' počeo je uz puno guglanja, sjeća se Kopparapu. Ofralmolozi, računalni patolozi, biokemičari, epidemiolozi, fizučari i stručnjaci u strojnom učenju - sve ovo pomoglo joj je da sroči plan.

Njezin tim napravio je dijagnostičku umjetnu inteligenciju čiji je zadatak bio povezati detalje koje sakupi iz niza različitih izvora. Upravo zbog toga pretraživanje 34.000 retinalnih skenova pomoglo je uređaju da pronađe simptome bolesti koju Kopparapu planira prepoznati. Sustav Eyeagnosis koristi leće printane pomoću 3D-pisača koje pomažu aplikaciji da prepozna dijabetičku retinopatiju, bolest od koje boluje njezin djed.

Do kolovoza prošle godine, njezin tim iztrenirao je umjetnu inteligenciju da prepozna dijabetičku retinopatiju preciznošću treniranog patologa. U listopadu je uređaj i aplikaciju tesitrala u bolnici Jyot u Mumbaiju. Podsjetimo, za analizu krvnih žila u oku prije aplikacije se koristila fluorescentna boja. 'Nastojali smo oftalmolozima olakšati analizu i ubrzati donošenje dijagnoze'.

Prejeftino za komercijalnu primjenu!?

Prvi ispisani 3D-prototip leća poslan je u bolnicu na testiranje. Nakon što se montiraju na smartfon, one fokusiraju fleš kako bi najbolje osvjetlili rožnicu. Cijeli sustav testiran je na pet pacijenata i u svakom slučaju donio je ispravnu dijagnozu.

Kopparapu je svjesna da niska cijena leće neće pretjerano motivirati farmaceutske kompanije da krenu u masovnu proizvodnju, no to joj nije niti bio cilj. Njezin glavni motiv bio je pomoći onima koji si ne mogu priuštiti skupa pomagala i lijekove. Bolest koju Eyeagnosis pokušava otkriti najlakše se savladava u ranim stadijima, što znači da raširenost uređaja diljem svim slojeva društva može samo pomoći.