Dok na internetu pretražujemo, kupujemo, objavljujemo na društvenim mrežama ili pak šaljemo elektroničku poštu, iza nas ostaje digitalni otisak, poznat i kao digitalna sjena (digital shadow) ili elektronički otisak (electronic footprint). 'Internet sve pamti', često ćemo čuti, uz upozorenje da iako nastojimo brisati podatke, oni zapravo nikad nisu izbrisani, a dodatan strah potiču web stranice koje o nama prikupljaju podatke te algoritmi koji nam nude proizvode tek ovlaš spomenute u razgovoru. Zvuči pomalo zastrašujuće, pogotovo kad osvijestimo posljedice utjecaja tehnologije na naše živote, od onih na mentalno zdravlje do kibernetičkog kriminala
Istovremeno, još za nekima ostaje digitalni otisak, bez obzira pristali na to ili toga uopće nisu svjesni - a to su djeca. Što je to sharenting, zašto može biti opasan te zašto je medijska pismenost ključna, teme su o kojima smo razgovarali s Tomislavom Levakom, predavačem na Odsjeku za kulturu, medije i menadžment Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Levak upozorava da korisnici interneta svoje digitalne tragove i otiske stvaraju na aktivan i pasivan način. Naime digitalni otisak možemo stvarati sami postavljanjem, kreiranjem i dijeljenjem različitih sadržaja, primjerice objava i fotografija, ili ga mogu stvoriti drugi sadržajem koji objave i podijele o nama i s nama. Također, različita web mjesta prikupljaju informacije o korisnicima, a da oni često nisu toga svjesni.
'Pri tome treba upozoriti da digitalni tragovi trajno ostaju na internetu. U nekim slučajevima korisnici nisu ni svjesni toga da uopće doprinose svojem digitalnom otisku. Primjerice, web mjesta mogu pratiti njihove aktivnosti instaliranjem tzv. kolačića na njihove uređaje, a mobilne aplikacije mogu iskoristiti i usporediti dobivene podatke bez znanja tih osoba. Posebno treba upozoriti da digitalni otisak može poslužiti za praćenje online aktivnosti i uređaja neke osobe, što se može iskoristiti i u neželjene ili zlonamjerne svrhe', napominje.
vezane vijesti
Što je to sharenting?
No tu nije riječ samo o odraslim osobama i (ne)odgovornom dijeljenju sadržaja. Naime dijeljenje fotografija i videa djece na društvenim mrežama također oblikuje njihov digitalni identitet, čega ona nisu svjesna, a posljedica može biti i u stvarnom svijetu. U ovom slučaju se, kaže nam Levak, radi o pojavi za koju se koristi termin sharenting. Prvi put se pojavio 2010. godine, a nastao je kombiniranjem dviju engleskih riječi – share, što znači dijeliti, i parent, odnosno roditelj.
'Riječ je o radnji ili praksi dijeljenja vijesti, slika ili videozapisa vlastite ili tuđe djece na internetu, najčešće na društvenim mrežama. Terminom sharenting uobičajeno se opisuju situacije kada roditelji, skrbnici ili rodbina prekomjerno dijele sadržaj o djeci i njihovim životima, a kada se posebice želi istaknuti da u tome pretjeruju, rabi se i izraz oversharenting. Pojam sharenting koristi se i za sve informacije koje roditelji dijele online o svojem roditeljstvu', kaže Levak.
Zabrinjavajući rezultati istraživanja
Prema rezultatima istraživanja Hrabrog telefona i Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba iz 2017. godine, čak 65 posto roditelja objavilo je fotografiju svojeg predškolskog djeteta na društvenim mrežama, a 35 posto roditelja objavilo je fotografije djeteta u njegovu prvom mjesecu života. Nije rijetkost da roditelji na internetskim platformama objave i slike svojeg djeteta dok još nije bilo rođeno, odnosno s ultrazvuka.
Prema podacima iz recentnog globalnog istraživanja, polovica roditelja na društvenim mrežama dijeli smiješne ili zabavne slike djece, primjerice dok plaču ili stoje i sjede u neobičnim pozama, a gotovo isti postotak, 48 posto roditelja, dijeli fotografije djece snimljene u rodilištu. Roditelji u prosjeku objave gotovo 200 fotografija svoje djece godišnje, a najviše ih kreiraju prije njihove osme godine života.
'To je zbilja zabrinjavajuće, a potencijalne negativne posljedice mogu biti različite jer jednom kada objavite neku fotografiju na internetu, više nemate kontrolu nad njom', upozorava Levak te pritom ističe da je nekoliko organizacija u Hrvatskoj posvetilo veliku pažnju ovom problemu - Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, koji u svojoj djelatnosti obuhvaća i Centar za sigurniji internet, te Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, osobito u okviru njihovog projekta 'Djeca medija'.
Posljedice ne moraju biti uvijek negativne, ali...
Napominje pritom da takvo ponašanje ne mora nužno imati samo potencijalno negativne posljedice. Naprimjer, mnogi roditelji ili članovi obitelji koriste društvene mreže za dijeljenje fotografija i videozapisa kao način povezivanja s drugim roditeljima i dobivanja korisnih savjeta i potpore, osobito prilikom određenih zdravstvenih problema djece.
'Osim toga, mnogi roditelji koriste društvene mreže i internetske platforme kako bi održavali kontakt s obitelji i prijateljima koji žive daleko te im davali informacije i o djeci, dijeleći različite sadržaje. Naravno, roditelji većinom objavljuju sadržaje vezane uz svoju djecu u najboljoj namjeri, želeći ih javno pohvaliti ili podijeliti lijepe uspomene. Međutim stručnjaci s razlogom upozoravaju da, što god bila nakana odraslih, s online dijeljenjem sadržaja vezanih uz djecu valja biti jako oprezan.
Roditelje, rodbinu i druge s razlogom pozivaju da ne objavljuju fotografije i videozapise djece na društvenim mrežama i internetskim platformama jer time stvaraju digitalni identitet djeci koja nisu dovoljno stara da na to pristanu ili se registriraju na tim platformama. Osim toga, izlažu ih različitim rizicima vezanima uz privatnost i sigurnost u stvarnom životu', upozorava Levak.
Jedna od brojnih europskih i svjetskih ustanova koja se bavi ovom problematikom - francusko Nacionalno povjerenstvo za informatiku i slobodu (CNIL) - u svojim dokumentima naglašava da, uvijek dostupni, videozapisi i fotografije koje dijele roditelji mogu spriječiti djecu da razviju vlastitu sliku i identitet. 'Mogu naštetiti njihovom ugledu na internetu, uz opasnost od elektroničkog zlostavljanja (cyberbullyinga), te imati negativan utjecaj u školskom okruženju ili na njihovu osobnu i profesionalnu budućnost', upozorava stručnjak.
Zaštita sadržaja na internetu
'Organizacija CNIL predlaže da osobe zaključaju svoje račune na društvenim mrežama ograničavanjem vidljivosti svojih objava na pretplatnike kako bi spriječili neovlaštene osobe i strance da imaju pristup fotografijama ili videozapisima njihove ili bliske djece jer to predstavlja moguću opasnost.
Za svaku društvenu mrežu mogu se regulirati postavke privatnosti na računu kako bismo ograničili vidljivost svojih objava. Prigodom uspostavljanja postavki privatnosti treba osigurati da sve objave mogu vidjeti samo članovi obitelji i bliski prijatelji, zbog čega svakako treba ukloniti dopuštenja za ponovno dijeljenje.'
Opasnost zbog dječje pornografije
Levak tumači da se fotografija ili videozapis nečijeg djeteta može zloupotrijebiti u štetne svrhe, odnosno mogu ih preoteti nedobronamjerni pojedinci. Primjerice, neki roditelji objavljuju golišave fotografije svoje djece, a internetski predatori mogu ih iskoristiti kako bi stvorili lažne profile, dijelili ih s drugim strancima ili ih distribuirali na mrežama s dječjom pornografijom.
'U to je uključena i eventualna krađa identiteta. Nadalje, objavljivanje fotografije ili videozapisa, snimljenim pametnim telefonom ili kamerom, može otkriti i druge podatke o nečijoj djeci, poput njihovih interesa ili mjesta koja često posjećuju, što se također ne bi smjelo javno dijeliti. Također, sharenting i stvaranje digitalnog otiska mogu dugoročno naštetiti djeci jer od vrlo rane dobi dobivaju digitalne identitete koji potencijalno sadrže stotine fotografija, teško izbrisivih kad odrastu.
Osim ugrožavanja sigurnosti djeteta, sharenting može izazvati jak osjećaj srama kod djece jer nisu mogla kontrolirati objave svojih roditelja. Zbog toga se upozorava i na potencijalno ugrožavanje prava djeteta na privatnost, osigurana Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta', navodi Levak.
Pored moguće prodaje nečijih podataka tzv. trećim stranama, naš sugovornik upozorava da od objavljivanja fotografija i videozapisa djece na internetu koristi mogu imati i oglašivači i sakupljači podataka, a koji prikupljene informacije mogu iskoristiti za ciljano oglašavanje i izgradnju profila.
'Analiziranjem slika mogu identificirati interese djece i njihovih roditelja, prilagoditi reklamne sadržaje prema tim informacijama te 'naciljati' osobe zainteresirane za kupnju i distribuciju dječjih proizvoda. Osim toga, skupljači podataka mogu objavljene informacije iskoristiti za stvaranje detaljnih profila djece i njihovih obitelji. Navedene informacije mogu uključivati hobije, interese, navike potrošnje i druge osobne podatke, čime se stvara cjelovitija slika o pojedincima, ali i ponovno potencijalno narušiti privatnost ne samo djece, već i roditelja i povezanih članova obitelji', tumači.
Koja bi si pitanja roditelji trebali postaviti prije objave fotografija i videa djeteta?
Prema uputama Kaspersky Laba, multinacionalnog pružatelja usluga kibernetičke sigurnosti i antivirusne zaštite, prije objava i dijeljenja postova o djeci na društvenim mrežama roditelji bi si trebali postaviti nekoliko pitanja:
- Zašto se ta objava dijeli?
- Bi li bilo prihvatljivo dopustiti nekom drugom da podijeli sličnu objavu?
- Postoji li nešto potencijalno neugodno u vezi s tom objavom?
- Sadrži li objava nešto što bi moglo biti kompromitirajuće, odnosno može li uzrokovati djetetu poteškoće kasnije u životu?
- Hoće li dijete biti sretno kada vidi navedenu objavu kao dio svog digitalnog otiska?
'U svakom slučaju, prije objave bilo kakvog materijala o djetetu, roditelji i članovi obitelji trebaju dobro razmisliti, a osobito ako se radi o tuđem djetetu', napominje Levak te pritom napominje da je edukacija djece o posljedicama objavljivanja i dijeljenja fotografija na društvenim mrežama ključna za razvoj njihove svijesti o privatnosti i odgovornom ponašanju online.
Etički aspekti i opasnosti dijeljenja fotografija djece na društvenim mrežama
'Slažem se sa svim stručnjacima koji upozoravaju na potencijalne negativne posljedice objave i dijeljenja fotografija i videozapisa djece na internetu. Tu se jednostavno ne može dovoljno upozoriti na oprez, osobito s obzirom na današnje suvremeno medijsko okruženje i količinu potencijalnih opasnosti. Dio stručnjaka preporučuje da se svakako dobije pristanak djeteta prije objave bilo kakve informacije o njemu na internetu, što podrazumijeva da je ono dovoljno odraslo da to može procijeniti.
No smatram da to ni izbliza nije dovoljna zaštita. U principu, po meni, objave bilo kakvih privatnih vizualnih i tekstualnih zapisa o djeci treba izbjegavati iz već nabrojenih razloga. Ako se to već čini iz različitih razloga, treba dobro paziti na postavke privatnosti te pratiti još nekoliko uputa i smjernica. U slučaju objave ili dijeljenja svakako bi trebalo prikriti lice djeteta te ne koristiti prava imena. Nadalje, treba sakriti metapodatke o fotografiji ili videozapisu i tzv. geooznačavanje, odnosno oznaku lokacije.
Ne bi smjele biti otkrivene informacije koje mogu identificirati dijete ili njegove navike. Također, moralo bi se izbjegavati dijeljenje fotografija i videozapisa djeteta na društvenim mrežama. Umjesto toga, radije treba odabrati sigurniju privatnu razmjenu poruka, od kojih neke čak imaju značajke koje vam omogućuju slanje kratkotrajnih poruka ili uz zaštitu, samo od primatelja do pošiljatelja.'
Ključno je razgovarati s djecom
'Tu se može dati niz savjeta i uputa što bi roditelji trebali napraviti. U prvom redu, trebaju s djecom razgovarati o zaštiti privatnosti na internetu te im objasniti važnost privatnosti i zaštite osobnih podataka online. Roditelji trebaju pokazati dobar primjer jer djeca često uče promatrajući ih. Uz to, trebaju definirati pravila o dijeljenju osobnih informacija i fotografija online te s njima razgovarati o posljedicama nepažljivog dijeljenja i kako to može utjecati na njihovu sigurnost. K tome, treba ih upoznati s postavkama privatnosti, dati im korisne savjete o sigurnosti, poticati ih na kritičko razmišljanje i, što je iznimno važno, biti otvoreni za razgovor s njima.
Djeci treba objasniti što je to cyberbullying i kako se nositi s njim te ih potaknuti da vas obavijeste ako naiđu na nešto neugodno na internetu. Naravno, roditeljima se preporučuje da aktivno prate online aktivnosti djece, ali to treba činiti s poštovanjem prema njihovoj privatnosti', napominje stručnjak.
Influenceri i djeca
Upitali smo Levaka koliko je danas digitalni otisak opasniji s obzirom na to da su značajnom broju roditelja, točnije influencera, izvor zarade upravo društvene mreže, na kojima su nerijetko djeca dio (plaćenog) sadržaja, zbog čega su dodatno eksponirana.
'Da, to je nažalost pojava zabilježena u proteklih nekoliko godina, pri čemu ona nije ograničena samo na majke, već i na očeve i druge članove obitelji. I ovdje postoji nekoliko realnih opasnosti i etičkih problema. Prvi je iskorištavanje djece u komercijalne i marketinške svrhe, odnosno u cilju zarade, što se nikako ne bi smjelo događati. Dio roditelja dođe u iskušenje da dijele senzacionalističke sadržaje ili eksponiraju privatni život svoje djece kako bi povećali angažman i zaradu na društvenim mrežama.
To može imati negativne posljedice po obiteljske odnose i dobrobit djece. U mnogim zemljama postoje zakonski i pravni propisi koji reguliraju objavljivanje slika djece, posebno u komercijalne svrhe. Važno je pridržavati se tih zakona kako bi se izbjegle pravne posljedice, ali i izbjeglo nanošenje štete vlastitom ili tuđem djetetu', zaključuje Levak.
