Britansko-švicarski tim znanstvenika objavio je ovih dana da će istražiti DNA dijelova tijela koji navodno pripadaju jetiju ili bigfootu
U studiji će se ispitati kosa, kosti i drugi materijali iz kolekcije koju je prikupio švicarski biolog Bernard Heuvelmans, a koja se čuva u muzeju u Lausanni. Znanstvenici pozivaju i druge sakupljače da im ustupe svoje uzorke za testiranje.
Legende o dlakavim čovjekolikim stvorenjima koja žive u divljini prisutne su u mnogim kulturama. Međutim, biološki materijali koji im navodno pripadaju nikada nisu testirani suvremenim znanstvenim metodama kojima se kvalitetni rezultati mogu dobiti već i iz djelića kose.
'To je područje kojem svaki ozbiljan znanstvenik pristupa s velikom dozom sumnje. Ono je prepuno ekscentričnih, pa čak i lažnih izvješća', rekao je Bryan Sykes sa Sveučilišta Oxford. 'Testiranja DNA već su provedena na navodnim jetijima i drugim sličnim stvorenjima, međutim otada su tehnike analize materijala, osobito kose, značajno napredovale zahvaljujući forenzičkim znanostima.'
Priče o postojanju jetija na zapadu su pokrenuli članovi ekspedicije na Mount Everest koji su nakon povratka 1951. tvrdili da su u planinama svojim očima vidjeli velike snježne ljude. Otada su se izvješća o svjedočanstvima samo nizala u raznim dijelovima svijeta. Divlji čovjek poznat je pod različitim nazivima: jeti ili migoi u Himalaji, bigfoot ili sasquatch u Sjevernoj Americi, almasty na Kavkazu i orang pendek na Sumatri samo su neki od popularnijih.
Veći dio znanstvene zajednice sumnja u priče o divljim ljudima, međutim neki misle kako postoji mogućnost da bi jeti i orang pendek mogli biti preživjeli primjerci Homo erectusa, Homo floresiensisa (indonezijskog hobita) ili Gigantopithecusa – velikog majmuna koji je davno živio u šumama istočne Azije.
Profesor Sykes je također skeptičan, međutim kaže da nikada nećemo znati ako ne istražimo ostatke.
