Nakon utrkivanja s konkurentima iz OneWeba oko dovođenja interneta na Sjeverni pol i druga arktička područja, SpaceX se bacio na druge ekstreme. National Science Foundation (Državna znanstvena zaklada, skraćeno NSF) u stanici McMundo na Antarktici testira jedan od Starlinkovih terminala. NSF je objavio da će povećan protok podataka pomoći znanstvenicima koji rade na udaljenom kontinentu blizu Južnog pola.

McMurdo, najnaseljenija stanica na Antarktici u sebi ima, prema NSF-u, preko tisuću stanovnika koji tamo rade i žive tijekom ljeta. Stanica je već imala satelitski internet, no uz ograničenje od 17 Mbps, situacija nije bila baš najbolja. Stanica aktivno blokira korištenje 'rastrošnih' aplikacija poput Netflixa, pohrane na oblak i video poziva - uz izuzetak poziva Skypeom ili FaceTimeom jednom tjedno putem javnog kioska, kao i kritičnih komunikacija vezanih uz tamošnje misije.

Dolazak Starlinka vjerojatno ne znači da će stanovnici McMurda moći gledati Netflix ili bilo kakav drugi streaming servis. Terminal može podržati sveukupnu brzinu promet od 50 do 200 Mbps, što i dalje nije puno - čak ni tijekom zime kad je u stanici puno manje ljudi. Sustav će, doduše, olakšati prijenos važnih znanstvenih podataka. Glasnogovornik NSF-a Mike England kaže da ne može više govoriti o točnim namjenama sustava, s obzirom da je cijeli sustav u stadiju beta testiranja.

SpaceX je unatoč tome trijumfalno objavio da je Starlink sad dostupan na 'svih sedam kontinenata' te da će moći raditi na udaljenim mjestima poput Antarktike zahvaljujući 'Starlinokvoj laserskoj mreži satelita'. Tim rečeno, Starlink je u stvarnosti prisutan samo u određenim dijelovima svijeta, uz očit izuzetak Afrike i Azije, s time da kompanija planira lansirati uslugu u Nigeriji, Mozambiku, Japanu i Filipinima. Njihovi sateliti internet mogu pružati već danas, no stvar je u tome što se pretplatu u tim zemljama trenutno ne može kupiti.

Razlog zašto Starlink spominje lasere je vrlo važan. Kompanija ih, piše Verge, koristi kako bi komunicirala među satelitima. Recimo da vaš prijemnik na Zemlji ne može zbog bilo kojeg razloga doseći satelit koji mu šalje podatkovni promet. Za komunikaciju, podsjećamo, trebate imati Starlinkovu zemaljsku stanicu unutar nekoliko stotina kilometara i direktnu vezu sa satelitom. Ako satelit prepozna manjak signala, on će podatke moći susjednom satelitu i samim time omogućiti internetsku konekciju.

Riječ je o dosta važnoj tehnologiji koju će SpaceX koristiti za masivno širenje pokrića u 2023. kako bi izbjegao izgradnju više zemaljskih stanica. Na putu prema tom cilju mu se, pored toga, nalaze i brojne regulatorne agencije.

Ako tesitranje na Antarktici prođe kako spada, ono bi moglo pomoći dokazati da SpaceX barem raspolaže tehnologijom kojom može pokriti udaljena područja.