Uz skorašnji izlazak Starfielda, Bethesda i igre tog izdavača opet su se našle u fokusu javnosti. Kompanija koja je nekad davno radila na sportskim igrama u jednom se trenu odlučila za prelazak u svijet fantastike i RPG-a, a ostatak priče je povijest. Elder Scrolls je, tim rečeno, jedna od najdugovječnijih računalnih RPG saga, a za putovanje od prve Arene do posljednjeg izdanog naslova, Skyrima, trebalo je prilično puno vremena.

The Elder Scrolls: Arena

Prva igra Elder Scrolls dovršena je 1994. godine kao RPG koji je igran iz prvoga lica, no uz određene promjene plana. Bethesda je, kao što i naslov implicira, željela igru u kojoj bi se igrač sa suborcima borio po arenama diljem svijeta sve dok se ne bi domogao titule 'velikog prvaka'.

Putujući od arene do arene, igrač bi po želji obavljao neke sekundarne zadatke, no s vremenom je u igru ubačeno sve više side-questova na sve većem teritoriju, dok je primarno natjecanje u arenama bilo sve manje značajno. Timovi putujućih boraca i cijeli koncept borbi u arenama na kraju su odbačeni, uvedeni su RPG elementi, na teritorij su implementirani gradovi, a izvan njih i - nezaobilazne blagom krcate tamnice.

Upravo zahvaljujući tome prvi je Elder Scrolls postao čistokrvni RPG, a ime Arena ostalo je zato što su svi materijali za igru već bili otisnuti, što znači da bi promjena predstavljala dodatni trošak.

Zanimljiva stvar oko Arene je to što se dijelovi priče mogu pronaći i u serijalu knjiga pod imenom 'The Real Barenziah'.

The Elder Scrolls II: Daggerfall

Daggerfall je izašao dvije godine nakon Arene te se po mnogima smatra jednom od najsveobuhvatnijih igara u serijalu. Zašto? Zato što se proteže na 487.000 kvadratnih kilometara, na kojima se nalazi više od 15.000 gradova, sela i tamnica, što je impresivan broj za naslov iz 1996.

Prema riječima Todda Howarda, izvršnog producenta u Bethesdi, Morrowind ima tek 0,01 posto veličine Daggerfalla. Uza sve to, igrač je mogao stupiti u interakciju s čak 750.000 likova. S druge strane, ne bi bilo loše naglasiti da je iznimno velik dio sadržaja u Daggerfallu generiran nasumično, pa neke naknadne usporedbe s Morrowindom, Oblivionom i na koncu sa Skyrimom nemaju prevelike osnove.

Najveće značenje Daggerfalla ipak leži u doprinosu RPG elementima serijala. U igru je bio implementiran sustav kreacije čarolija, sustav nadogradnje oružja, politički sustav, kao i sustav za cehove i religije. Mogli ste kupiti kuću ili brod, opremu i odjeću, a pripadanjem određenoj religiji ili cehu dobili ste zadatke koji su napravljeni specifično za njih. Nesmiljena sloboda kretanja i onog čime se igrač može baviti postali su temeljima budućih naslova iz serijala Elder Scrolls.

The Elder Scrolls III: Morrowind

Morrowind je nakon dolaska na tržište 2002. postao apsolutni hit. Jedan od njegovih najvećih aduta, grafika, privukao je ljude koje dotad uopće nije interesirao RPG žanr. U igri ste mogli provesti doslovno desetke sati samo promatrajući prekrasne krajolike i brojne ručno dizajnirane gradove.

S obzirom na to da je 'modderska' zajednica na Morrowindu aktivna još i danas, igra i dalje izgleda jako lijepo. Problem kod Morrowinda se, doduše, svodi na borbu koja je za većinu kombinacija oružja za borbu prsa o prsa - puko nabijanje po tipkama, bez ikakve raznolikosti napada.

S druge strane, velik broj kritičara i danas tvrdi da je Morrowind zaslužan za popularnost žanra MMORPG. Igra je na Xboxu i PC-ju prodana u preko četiri milijuna primjeraka te je polučila dvije ekspanzije: Morrowind Tribunal i Morrowind Bloodmoon.

The Elder Scrolls IV: Oblivion

Oblivion je na tržište došao 2006. i privukao pažnju fanova serijala koji su novi nastavak Elder Scrollsa čekali pune četiri godine. Premda su mu kritičari bili nešto naklonjeniji, publika i danas smatra da je Morrowind ipak bolja igra. Radnja Obliviona odvija se na području od 41 kvadratnog kilometra (Morrowind se odvijao na 26), no problem je to što nudi mnogo manje raznolikosti nego Morrowind. Smješten je u srednjovjekovno okružje, na koje su ljudi navikli, što automatski isključuje faktor iznenađenja prizorima na kakve smo naišli u Morrowindu. Oblivion je također pojednostavio mnoge vještine i sustav nadogradnje oružja, no trend otvaranja hobija većem broju ljudi u tom je razdoblju bio jako popularan, što se reflektiralo i na igru koja od gejmera nije tražila jednaku koncentraciju kao njezin prethodnik.

Bethesda je za igru razvila i potpuno nov pokretač Gamebryo, a on je, unatoč predivnim krajolicima, imao velikih problema s prikazom i animacijama likova, kao i brojnim tehničkim problemima koji su se protezali na brojne druge naslove, uključujući Fallout: New Vegas.

Kao i u slučaju Morrowinda, igra je potpuno otvorena modificiranju, što 'modderska' zajednica marljivo koristi i dandanas, a dobila je dvije službene ekspanzije: Knights of the Nine i Shivering Isles.

The Elder Scrolls V: Skyrim

Skyrim je bez sumnje najpopularnija igra u serijalu Elder Scrolls zbog toga što je riječ o najpopularnijem i najpristupačnijem nastavku, ali zato što je nakon izlaska 2012. do danas izašao u bezbroj verzija za platforme svih vrsta i oblika. Njegov nastavak, Elder Scrolls 6, prije pet godina dobio je prvi foršpan, no njegov datum izlaska navodno ćemo još dugo čekati. Zasad nam samo preostaje vikati 'fus-ro-dah' na zbunjene susjede i ukućane te nadati se da će nam najnovija igra, stara dvanaest godina, biti malo drukčija nakon što je pokrenemo s jednom od nekoliko stotina dostupnih modifikacija.

Koliko god čekali sljedeći nastavak, jedna stvar je sigurna: serijal Elder Scrolls od svojeg početka i transformacije iz borbene igre u Areni u punokrvnu RPG sagu iskustvo je koje se isplati iskusiti iz prve ruke. Ako volite osjećaj istraživanja, a ne bojite se zastarjele grafike i bogohulne količine bugova (glavne značajke većine Bethesdinih igara), većinu se nastavaka isplati zaigrati kao zanimljivu retrospektivu jedne od najdugovječnijih RPG saga u modernom gejmingu.