'Gospodine Spitzer, upravo pucam iz virtualnog kalašnjikova. Kad bih imao stvarni, vi biste bili prvi kojeg bih ustrijelio.' Kad takvim riječima počinje neka knjiga, onda ste sigurni da je autor pogodio u živac, ne jednog čovjeka, nego milijune ljudi. I doista, Manfred Spitzer, autor knjige 'Digitalna demencija: Kako mi i naša djeca silazimo s uma' koju je kod nas objavila izdavačka kuća Ljevak, šokirao je javnost iznesenim podacima.

Ovaj ugledni njemački neuroznanstvenik i psihijatar, direktor Psihijatrijske sveučilišne bolnice u Ulmu i osnivač Centra za neuroznanost, prikupio je podatke iz drugih znanstvenih istraživanja i spojio ih sa svojim iskustvima stručnjaka koji se bori s posljedicama što ih pretjerano uživanje u elektroničkim medijima ostavlja na dječjoj psihi i mentalnom razvoju.

Što dobivamo kad copy/paste način življenja zamijeni čitanje i pisanje; treba li informacije skladištiti u mozgu ili u oblaku; može li Facebook zamijeniti ljudske odnose u četiri oka; kakve opasnosti krije uvođenje laptopa u dječje vrtiće; vodi li multitasking poremećaju pažnje i što činiti s nesanicom, depresijom i ovisnošću o tehnologiji? Sve su to teme o kojima otvoreno progovara knjiga profesora Spitzera.

Kad ste 2012. godine objavili svoju knjigu 'Digitalna demencija', ljudi su je dočekali na nož; htjeli su vas fizički napasti, čak i pucati na vas iz virtualne puške. Govorili su da pretjerujete i ne razumijete ono o čemu govorite. Otad je prošlo sedam godina i knjiga je objavljena u nizu zemalja. Razumiju li danas ljudi bolje sadržaj vaše knjige?

Definitivno da! Opće mišljenje o digitalnoj informacijskoj tehnologiji dosta se promijenilo u posljednjih sedam godina, a ljudi su postali svjesni njenih rizika i nuspojava. S obzirom na to da osmogodišnjaci ovih dana u ruke dobivaju pametne telefone koji se prema standardima iz 1970-ih i 80-ih mogu smatrati superračunalom (pomislite na Cray Two) s integriranim pristupom internetu i televizorom u boji visoke razlučivosti. Sve u džepu. Tada su se ljudi pitali što će čovječanstvo postići sa svim tim računalnim snagama, da bi danas to i saznali - gledati videozapise mačića.

Situacija se u međuvremenu nije poboljšala. Imate li kao autor, znanstvenik i voditelj psihijatrijske klinike neke nove nalaze koji dodatno potvrđuju ono o čemu ste pisali?

Naravno! Danas znamo bolje nego prije da digitalne informacijske tehnologije, a posebno pametni telefoni, ometaju normalni neurobiološki, psihosocijalni i fizički razvoj te proizvode štetne učinke na zdravlje, posebno kod djece i adolescenata. Dobro provedene studije jasno su pokazale da uporaba ekranskih medija narušava kognitivni razvoj u predškolskoj dobi (u oko 2500 djece), kao i u osnovnoškolskoj dobi (u oko 4500 djece). Zbog upotrebe digitalnih medija u školi 15-godišnjaci manje uče, pokazala su brojna istraživanja, uključujući veliku desetljetnu analizu podataka iz međunarodne studije PISA.

Ne šteti samo mozgu, već i fizičkom i psihološkom zdravlju djece i mladih, naprimjer razvojem depresije. Koliko je situacija opasna?

Rizici za fizičko zdravlje uključuju miopiju, debljanje i pretilost, poremećaje mišićno-koštanog sustava, neispavanost, hipertenziju, dijabetes tipa II, koronarnu bolest srca i moždani udar.

Što se tiče mentalnog zdravlja, digitalni ekranski mediji uzrokuju depresiju, pa čak i samoubojstvo. U roku od sedam godina broj samoubojstava mladih žena u SAD-u se udvostručio, a samoubilačko ponašanje povezano je s uporabom ekrana kod više od pola milijuna mladih američkih građana.

Uz depresiju, javljaju se anksioznost, razdražljivost, poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), ovisnost (o nekim aspektima digitalnog IT-a, alkoholu i nikotinu), demencija i ponašanja visokog rizika u vezi s prometom (nesreće) i seksom (spolno prenosive bolesti). Ovi nalazi podrazumijevaju to da treba pristupiti opreznijoj upotrebi pametnih telefona, posebno kada je riječ o našoj sljedećoj generaciji.

Umiru li naši mozgovi doista i gube li sposobnost funkcioniranja zbog pretjerane i nekontrolirane uporabe računala? Što se događa u našem mozgu, a zbog čega on postaje digitalno dementan?

Čak je i jednostavnije od toga. Ne trebate istraživanje mozga da biste shvatili sljedeće činjenice: (1) najvažniji zaštitni faktor u vezi s razvojem demencije nije jedenje brokule i borovnica, pa čak ni tjelovježba (mada dobra prehrana i sport mogu pomoći), nego obrazovanje koje ste stekli tijekom djetinjstva i adolescencije. S obzirom na to da digitalni IT ometa učenje, stvari se dalje razvijaju same po sebi.

Postoji li rješenje? Trebamo li ograničiti upotrebu računala i interneta, baš kao što maloljetnicima zabranjujemo javno konzumiranje nikotina i alkohola?

U Južnoj Koreji - koja je trenutno zemlja broj jedan po proizvodnji i stopi vlasništva pametnih telefona (88 posto u općoj populaciji; 100 posto u dobnom rasponu od 18 do 34 godine) - donose se zakoni kojima se sprečava nanošenje štete mladima. Po mom mišljenju, to će se dogoditi i u EU. I da, alkohol narušava razvoj mozga i uzrokovao je ovisnost - baš kao što to čine i pametni telefoni.

Kako možemo ograničiti upotrebu računala? Može li se to učiniti bez šireg društvenog dogovora i političke podrške?

Može i ne može. Svatko može saznati sve o rizicima i nuspojavama digitalne informacijske tehnologije te se odgovorno ponašati. Ali potreban nam je društveni i politički uvid te dogovor. To je i moj zadatak: prosvijetliti ljude o onome što je već poznato.

Dok ne postignemo širi društveni dogovor, poput zabrane tableta i mobitela u francuskim školama, što mi kao pojedinci možemo učiniti?

Odgovorni roditelji mogu i definitivno trebaju postupiti prema onome što je poznato iz medicinske literature. Ne smiju ignorirati problem. I liječnici bi trebali dati savjet. Svjetska zdravstvena organizacija jasno kaže da ga treba ograničiti koliko god je moguće. 'Manje je bolje', kaže WHO.