Svatko od nas zna nekoga tko se po čitave dane i noći ne odvaja od računala. Puno je onih kojima je takva pomoć nužno potrebna, no malo je onih koji takvu pomoć i potraže.

Brojni su razlozi za to: ljudi ne znaju gdje bi potražili pomoć, mnogi uopće ne prepoznaju problem u kojem su se našli, većinu je strah kako će reagirati okolina. Na ruku nikome ne ide ni to što je pretjerana povezanost s tehnološkim pomagalima društveno prihvaćeno ponašanje. Nerijetko ćete danas vidjeti roditelje koji čak i djeci u kolicima rado daju svoje mobitele u ruke da se malo poigraju i puste ih da u miru popiju kavu, zapale cigaretu i popričaju sa susjedima ili prijateljima. Posljedice takvog ponašanja tek će doći na naplatu. I ne manje važno - posljedice ovisnosti o videoigrama i internetu na prvi su pogled manje uočljive od onih koje izazivaju klasične ovisnosti o alkoholu, drogama ili kockanju i klađenju.

Grupna terapija za pomoć ovisnicima

Alkoholičara ili narkomana obično ćete apstinencijom pokušati skinuti s poroka. To je malo teže učiniti s ovisnikom o računalu koji njime zarađuje za život; tu je apstinencija teško provediva. No ponekad, ako je ovisnost toliko snažna, to će biti jedino rješenje. U drugim prilikama pomoći će grupna terapija, razgovor sa stručnjacima i ljudima koji dijele vašu sudbinu.

Prva grupna terapija za ljude koji pate od gaming disordera započinje ove srijede u dnevnoj bolnici za ovisnost o internetu i videoigrama pri Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru. Mislite li da se vi, ili netko vama bližnji, ne možete odvojiti od interneta i videoigara te čini li vam se da je tehnologija preuzela glavnu riječ u vašem životu, ondje ćete pronaći ekipu koja vam može pomoći. U dnevnoj bolnici čeka vas tim na čelu s dr. Irenom Rojnić Palavra, sastavljen od psihijatara, psihologa, socijalnih pedagoga, radnih terapeuta i medicinskih sestara.

Trening životnih vještina

Polaznici dnevne bolnice sa svojom se ovisnošću bore psihoedukacijom na predavanjima, radionicama i vježbama. Tu je i grupni psihoterapijski rad, podrška razgovorom sa starijim apstinentima, ali i individualni razgovori s terapeutom. U dnevnoj bolnici polaznike će naučiti tehnikama relaksacije, a za njih će se organizirati zajednički izleti, sportske aktivnosti, kreativne radionice, dakle sve ono što su zapostavili padajući u stanje ovisnosti o računalima.

Polaznici dnevne bolnice proći će trening životnih vještina i dobiti pomoć u organiziranju slobodnog vremena, a bude li potrebe, ovisnost se može ublažiti i kurama lijekova. I možda najvažnije - u proces apstiniranja uključuje se obitelj kao važan temelj na putu ozdravljenja.

Mladi gejmeri traže pomoć

Tko su ljudi koji su došli potražiti pomoć u dnevnoj bolnici? Uglavnom je riječ o mladim gejmerima, mladićima koje su majke dovukle za ruku, kaže Rojnić Palavra. Došla je i gospođa koja misli da joj tehnologija pretjerano upravlja životom.

Puno je više upita za djecu, no dnevna bolnica u Jankomiru namijenjena je punoljetnima. Pomoć za djecu može se potražiti u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Kukuljevićevoj ulici u Zagrebu, u KBC-u Zagreb i u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Nažalost, problema je sve više, a dječjih psihijatara premalo.

Svjetska zdravstvena organizacija prošle godine je gaming disorder, poremećaj ponašanja izazvan pretjeranim igranjem računalnih igara, uvrstila u 11. reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema. Time je ovaj poremećaj službeno priznat kao ovisnost. Navedena dijagnoza odnosi se samo na patološko igranje videoigara, a ne na internet kao takav.

Kako prepoznati gaming disorder

'Da bismo mogli govoriti o ovom poremećaju, trebaju biti zadovoljena tri kriterija', kaže Rojnić Palavra. 'To su gubitak kontrole nad igranjem videoigara, davanje prioriteta igranju nad ostalim aktivnostima do te mjere da se zanemaruju ostale aktivnosti te pogoršanje takvog ponašanja unatoč negativnim posljedicama.'

A da biste bili sasvim sigurni kako je riječ o gaming disorderu, takvo ponašanje mora izazvati ozbiljne poremećaje u razdoblju od najmanje godine dana.

Brojni su simptomi koji pogađaju osobe s poremećajem ponašanja zbog igranja videoigara, od gubitka kontrole nad vremenom provedenim za internetom, preko osjećaja da nas je potpuno preuzela virtualna stvarnost, do kompulzivne uporabe interneta, tog unutarnjeg osjećaja da to jednostavno morate raditi.

Vrijeme provedeno za internetom postaje sve duže, a traga se za sadržajem koji će izazvati što jače podražaje. Daleko od računala ovisnici postaju nemirni, napeti, tjeskobni... Počinju problemi u školi ili na poslu, raspoloženje se često mijenja, a socijalna izolacija bude sve veća. Mijenja se dan za noć, a ovisnici se jako naljute ako im netko spočitava vrijeme potrošeno za računalom. Svako iskamčeno obećanje o promjeni ponašanja brzo pada u vodu, zbog čega se onda javlja osjećaj krivnje.

Poput svih ovisnika, tako i oni koji pate od poremećaja ponašanja izazvanog igranjem računalnih igara zanemaruju sve druge interese i zadovoljstva te u njima ne vide nikakav smisao. Zapostavlja se osobna higijena, zanemaruje potreba za pićem i hranom, a javljaju se i razni fizički problemi, od sindroma karpalnog kanala, odnosno bolova u ruci kojom se drži miš ili konzola, do niza drugih zdravstvenih tegoba uzrokovanih dugotrajnim sjedenjem.

Nemojte se ljutiti na svoju djecu

Dr. Rojnić Palavra upozorava da je najčešće ovisnost o modernoj tehnologiji sekundarna te da je nešto drugo primarno. Riječ je o mladim ljudima, nezrele psihološke strukture, često bez impulsa za stvaranje veza i druženje. Oni loše funkcioniraju u društvu pa se okreću videoigrama kako bi se riješili stresa i mračnih misli.

'Važno je razgovarati. Treba osvijestiti to da je riječ o bolesti i ovisnosti. Treba potražiti pomoć i liječiti se. Nitko ne mora patiti u tišini', kaže Rojnić Palavra, ističući važnost obiteljske podrške:

'Mnogi se ljute na svoju djecu. No njihova djeca nisu lijena, nego si samo pokušavaju pomoći. To je koncept svake ovisnosti.'