Dobne granice korištenja raznih pametnih uređaja rapidno su se spustile u samo nekoliko godina. Djeca su već od predškolske dobi pred ekranima, gledaju razne sadržaje, crtiće, videa. Istraživanje koje su 2017. godine proveli Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba pokazuje da predškolci u Hrvatskoj odrastaju uz prosječno šest elektroničkih uređaja, a do druge godine gotovo 90 posto predškolaca provodi vrijeme pred ekranima, u prosjeku ukupno 2,4 sata radnim danom te tri sata vikendom.

Otkriva nam to psihologinja Ana Raguž iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, s kojom smo razgovarali o utjecaju tehnologije na razvoj djece te ulozi koju igraju roditelji u njenom korištenju.

'Američka pedijatrijska akademija preporučuje izbjegavanje izlaganja ekranima djece mlađe od dvije godine, a kao moguće posljedice mogu se javiti problemi sa spavanjem i hranjenjem, agresivnim ponašanjima i pažnjom. Važno je svakako imati na umu to da utjecaj suvremenih tehnologija ovisi o izloženosti, odnosno početku, količini i vremenu korištenja te ravnoteži u odnosu na druge aspekte funkcioniranja, primjerice vrijeme provedeno u fizičkoj aktivnosti, čitanju, pisanju, crtanju, s vršnjacima i obitelji… Dakle ako moderne tehnologije promatramo kao alat, onda će njihovo korištenje biti onoliko dobro ili loše koliko ih dobro ili loše koristimo', ističe Raguž.

Prema istom istraživanju iz 2017. godine, gotovo svako drugo dijete (43,4 posto) samostalno koristi internet u predškolskoj dobi iako roditelji djece predškolske dobi značajno češće, u odnosu na stariju djecu, postavljaju granice vezane uz korištenje suvremenih tehnologija.

Vrijeme i sadržaj

'Pravila koja postavljaju roditelji najčešće se tiču ukupno dozvoljenog vremena korištenja dok se manje postavljaju pravila vezana za sadržaj koji dijete gleda na malim ekranima, što je često puno važnije. Jednako kao što je djeci potrebno vodstvo u drugim područjima života, ono im je potrebno u izgradnji zdravih navika korištenja digitalnih medija. Osobito u kasnijoj osnovnoškolskoj dobi, kada su efekti nadzora manji, nije potrebno biti sveprisutan roditelj, ali jako je važno da dijete zna da se može osloniti na roditelje i da će dobiti potrebne pažnju i podršku', kaže stručnjakinja.

Prema istraživanju Poliklinike iz 2019. godine, gotovo svaki četvrti adolescent u Hrvatskoj otvorio je prvi profil na društvenoj mreži s 12 godina, a oko 30 posto adolescenata učinilo je to s 10 ili manje godina, iako većina društvenih mreža ima dobno ograničenje od 13 godina za otvaranje profila.

'Djeca, mladi, ali i odrasli ne mogu zamisliti svakodnevnicu bez korištenja najmoćnijih alata današnjice te iako uistinu ima brojnih korisnih i edukativnih sadržaja od kojih djeca mogu imati brojne koristi - od informiranosti, razvijanja talenata i interesa, sklapanja i održavanja prijateljstava - moramo imati u vidu i to da su izloženi brojim podražajima koji za njih mogu biti ugrožavajući, koje ne mogu razumjeti, koji su im neugodni ili dobno neprimjereni. Neki od rizika su elektroničko nasilje, tzv. cyberbulling, izloženost neprimjerenim sadržajima, prekomjerno korištenje interneta, online oblici seksualne viktimizacije...', upozorava Raguž.

Kako dodaje, digitalno djetinjstvo, sve raniji doticaj sa svijetom digitalnih medija i njihova rastuća prisutnost u odrastanju djece donose brojne izazove pred roditelje, odgajatelje, nastavnike i stručnjake za mentalno zdravlje kojima je zadatak usmjeravati i štititi djecu u virtualnom svijetu.

Stvari nisu crno-bijele

'Skloni smo kategorizirati i vrednovati suvremene tehnologije kao dobre ili loše, pozitivne ili negativne, no prije nego to učinimo važno je zapitati se: vidimo li doista djecu i mlade i način na koji oni doživljavaju svijet oko sebe? Jesmo li spremni preuzeti odgovornost i upoznati se s njihovim svijetom? Možemo li im biti podrška ako to ne učinimo? Odrastanje od najranije dobi uz ekrane kod djece dodatno smanjuje osjetljivost i oprez jer im je takav protok informacija prirodan i uobičajen, no ne smijemo zaboraviti to da oni tek razvijaju kritički način razmišljanja te da nisu svjesni rizika i potencijalne opasnosti', kaže Raguž.

Trend korištenja suvremenih alata današnjice zasigurno će se nastaviti, smatra stručnjakinja, i na svakoj novoj generaciji bit će izazov kako da tehnologija ne ovlada njima i njihovim životima, već da oni vladaju njome, a mi odrasli trebamo im kao saveznici na tom putu.

'Premda djeca i mladi vrlo često znaju više od odraslih o samoj tehnologiji, ova znanja ne podrazumijevaju da će djeca znati činiti to na način koji je siguran za njih i odgovoran prema drugima. Razumijevajući nove izazove u odrastanju djece, korak smo bliže da im u tome, na njima novom i zbunjujućem putu, budemo podrška. Sigurnost da nam se mogu povjeriti ako dožive nešto neugodno pritom je od presudne važnosti za njihovo mentalno zdravlje. Tehnički zahtjevi aplikacija i svijeta tehnologija ne mogu predstavljati barijeru odnosu s djetetom', naglašava te nudi zaključak: iza ili ispred ekrana, svejedno, dijete treba ljubav i podršku svojih najvažnijih influencera - roditelja.