Prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, adolescenti provode tri do pet, pa i više sati na društvenim mrežama, uglavnom na Instagramu (50 i više posto), YouTubeu (20 posto) i WhatsAppu (13,7 posto). Nevjerojatnih 30 posto njih otvorilo je profil na tim društvenim mrežama kad su imali 10 godina ili manje. Kakva bi trebala biti uloga roditelja u prisutnosti djece na mrežama, je li to rat koji je, kako neki kažu, unaprijed izgubljen?

O tome i štetnim posljedicama društvenih mreža i interneta na mentalno zdravlje djece i mladih razgovarali smo s Hanom Hrpkom, profesoricom psihologije i predsjednicom Hrabrog telefona.

'Roditelji imaju veliku ulogu, a to je stvaranje i zadržavanje dobrog odnosa s djecom i mladima te upoznavanje djece i mladih sa sigurnim načinima korištenja moderne tehnologije. Naime iako djeca definitivno više znaju o korištenju tehnologije, važno je razgovarati s njima o sigurnosti kako njih samih, tako i drugih na internetu i društvenim mrežama. Kroz razgovor dobro je proći teme kome sve daju lozinke, tko sve može vidjeti sliku, odnosno sadržaj koji objave, kako se osjeća druga osoba kada joj komentiramo objavu, kako se sve može zlouporabiti sadržaj što ga stavljamo ili nekome šaljemo te kome se obratiti ako se osjećamo povrijeđeno', kaže Hrpka.

Kako otkriva, prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba te Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu iz 2019. godine, 58,6 posto djece primilo je poruke seksualno izazovnog sadržaja, takozvani sexting, dok je 13,4 posto poslalo seksualno izazovan materijal na nagovor, a 4,4 posto pod prisilom - sextortion.

'Nažalost, nemamo podatke za vrijeme pandemije, ali možemo pretpostaviti, kako je duže vrijeme jedini način komunikacije među mladima bio online, da se situacija pogoršala. Na Hrabrom telefonu se u posljednjih godinu dana utrostručio broj kontakata vezanih uz mentalno zdravlje djece i mladih, a jedan od razloga je nasilje na internetu', otkriva Hrpka.

Grooming

Psihologinja spominje i grooming, kada odrasla osoba uspostavlja odnos povjerenja i emocionalne povezanosti s djetetom putem suvremene tehnologije, a s ciljem vrbovanja i iskorištavanja maloljetnika u seksualne svrhe.

Kako objašnjava psihologinja, tek kada uspostave povjerenje, odrasle osobe započinju razgovor s djetetom o seksu i drugom rizičnom ponašanju, prikupljajući informacije o njemu koje će kasnije iskoristiti da bi ga ucjenjivale. Potom od djeteta traže eksplicitan sadržaj kojim će ga kasnije ucjenjivati i tražiti sastanak uživo.

Prema navedenom istraživanju, 34,5 posto djece i mladih otišlo je na sastanak s osobom koju su upoznali online.

'Nisu svi bili žrtve groominga, ali je važno razgovarati s djecom i mladima i educirati ih o tome koliko zapravo znamo o osobama koje smo upoznali online i na koji način organizirati upoznavanje uživo osobe koju si upoznao online tako da to bude sigurno za oboje', preporučuje Hrpka.

Hrabri telefon za djecu najčešće je nazivan zbog tema zlostavljanja i nasilja, obiteljskih odnosa te pitanja vršnjačkih odnosa.

'Kada nas zovu zbog zlostavljanja i nasilja, najčešće je riječ o fizičkom zlostavljanju i kažnjavanju od strane člana obitelji, kao i nazivanju pogrdnim imenima, vrijeđanju i omalovažavanju od strane istog, seksualnom nasilju te nasilju putem interneta. Djeca u školi nerijetko doživljavaju vršnjačko nasilje, što uključuje vrijeđanje, udaranje, izoliranje od vršnjaka i slično te njegovo širenje društvenim mrežama', kaže Hrpka.

Obiteljski odnosi

Kada je riječ o pozivima vezanima uz obiteljske odnose, otkriva, najveći broj poziva vezan je uz odnos djeteta i roditelja, odnosno nesuglasice oko odgojnih odluka i pristupa, razvod i konflikt roditelja tijekom razvoda, zlouporabu droga ili druge psihičke teškoće roditelja, probleme oko skrbništva nad djetetom te odnose s braćom i sestrama.

Kada se javljaju putem kanala e-savjetovanja, djeca i tinejdžeri također to najviše čine zbog zlostavljanja i nasilja te odnosa u obitelji, ali isto tako zbog psihosocijalnih teškoća i briga vezanih uz mentalno zdravlje, što se odnosi na anksioznost, depresivnost, samoozljeđivanje i suicidalnost.

Za djecu koja su postala meta online zlostavljanja psihologinja preporučuje:

'Važno je snimiti sve sadržaje te potražiti pomoć u školi ili od roditelja. Potom je bitno obratiti se administratoru mreže i po potrebi MUP-u kako bi se nasilje zaustavilo, a najlakše je to učiniti putem stranice red button MUP-a.'

'Jako je puno znakova koji nam mogu reći da dijete proživljava nešto, a na temelju kojih je bitno razgovarati s djetetom i izraziti svoju zabrinutost. To mogu biti promjene u ponašanju, u apetitu, spavanju - razdražljivost, agresivnost, autoagresivnost, izbjegavanje odlaska u školu, učestalije korištenje društvenih mreža nego inače, pad školskih ocjena i dr.', dodaje.

Što se tiče kazni u školama, stručnjakinja otkriva da postoje protokoli po kojima postupaju u slučaju nasilja među djecom, a njihov je cilj pružiti pomoć i podršku kako djeci i mladima žrtvama nasilja, tako i onima koji čine nasilje.

'Istraživanja pokazuju da su djeca koja vrše nasilje vrlo često i sama žrtve nekog od oblika nasilja te je važno i njima pružiti pomoć i podršku te po potrebi uključiti sve nadležne institucije', zaključila je Hrpka.