Što je to videoigra? Je li ona igračka ili medij? Nakon što sam završio nedavno izdan Psychopomp Gold, iskreno nisam siguran imam li dobar odgovor na to pitanje. Fading Clubov indie horor, koji je na Steamu u rekordno kratkom razdoblju prikupio tone pozitivnih recenzija, poigrava se tom tematikom stavivši igrača u ulogu osobe koja boluje od šizofrenije.

Za razliku od dosta sličnih igara koje nered u glavi protagonista koriste kao nešto čime će šokirati ili impresionirati igrače, Psychopomp radi posve drukčije. Riječ je o dungeon crawleru bez RPG elemenata, inspiriranom bizarnim krajobrazima PS1 hita LSD: Dream Emulator. Igra je, naime, izvrstan amalgam skučeno dizajniranog vizualnog lo-fi košmara punog bizarnih opisa i neurotičnih kreatura. U Psychopompu preuzimate ulogu bezimene žene koja usred psihotične epizode zaključi da, citiram, 'svi na svijetu imaju supermoći i skrivaju ih od nje'.

Kako bi im doskočila, ona napravi šljem koji će joj pomoći čitati misli, no umjesto toga postigne drugi efekt - prikaže svijet 'onakvim kakav zapravo jest' - a to je mozaik čudovišnih tamnica koje sežu duboko ispod dječjih bolnica, škola i ostalih vladinih zgrada.

Naoružana čekićem, glavna junakinja se tijekom noći odluči ušuljati u gore spomenute zgrade i ući u njihovo tajno podzemlje. Misterij i radnja sežu u dubinu nepotrebnih spoilera, pa ću se, umjesto da vas zamaram time i upropastim samo iskustvo igranja, malo više pozabaviti kontekstom i dizajnom.

Naime, uzmemo li u obzir to da u igri gledamo kroz oči nekoga tko boluje od šizofrenije, postavlja se pitanje je li u Psychopompu išta - stvarno. Glavna junakinja vjeruje da protiv nje radi sama vlada i da je svi pokušavaju zaustaviti u naumu, no nikad se ne kaže je li to istina. Bizarni svjetovi koje posjećujete na maničan su način povezani sa svijetom koji poznajemo. Ovome doprinose 'savjeti iz pravog svijeta' koje igra nudi tijekom učitavanja. Oni uključuju korisne bisere poput 'jeste li ikad pitali oca za njegovo pravo ime?' ili 'svaka zgrada ima krvožilni sustav, pokušajte pronaći srce svoje kuće'.

Dizajn igre koji priča priču

Psychopomp ide dalje ograničavajući igrača na četiri metode interakcije - možete se samo kretati, kao u starim RPG igrama, što je vrlo sputavajuće i čudno, a okolinu možete dodirnuti, uzeti u ruke, razgovarati s njom ili je zatući čekićem. Poanta je u tome da je cijela igra napravljena kao digitalni stroj za mučenje koji sužava i distorzira percepciju psihodeličnim vizualima, čudnom logikom i uznemirujućim tematikama.

U pet, šest sati, potrebnih za istraživanje svih vlažnih i smrdljivih kutaka ljudskog i neljudskog podzemlja, kombinira se izvrsna glazbena pozadina i sirov industrijski dizajn zvuka te nastaje nešto što je namjerno ružno, neugodno i slomljeno. Toliko, štoviše, da nakon što sam konačno odgledao odjavnu špicu igre i dalje nisam siguran jesam li došao do ultimativne istine ili proveo šest, sedam sati udarajući ljude čekićem.

U potrazi za istinom?

To nas, zapravo, dovodi do pitanja je li videoigra komunikacijski medij ili igračka? Kontekst Psychopompa je, s jedne strane, priča o pronalaženju identiteta i oslobođenju od okova koji sputavaju glavni lik, a s druge strane je medij koji sve navedeno samo implicira i zapravo uvjerava igrača da je ubijanje OK sve dok su s druge strane čudovišta. Problem je, naime, to što u slučaju Psychopompa kao igrač u to niste nikad sigurni.

Naravno, ako prihvatite da je sve što se u igri odvija 'istinito', to također funkcionira - štoviše, autor radi na nastavku koji još nema datum izlaska, ali istražuje priču o jednom od likova. Originalni Psychopomp također je potpuno besplatan, pa ako vam se ne da davati devet eura za verziju Gold (što preporučujem), možete ga iskusiti i tako da pritom ne potrošite nijedan cent.

Izvrstan horor za ljubitelje indie naslova

Dvojna priroda je, po meni, najbriljantniji dio Psychopompa. Igra je napravljena kao izvrsno sročena fantastika koja evocira hitove poput LSD: Dream Emulatora, Shin Megami Tenseija, Persone, pa čak i Sanitariuma, no s druge strane može biti nešto puno mračnije. Velik sam ljubitelj filmova, serija i igara koje dozvoljavaju različite interpretacije završetka. Ako ste tip gejmera koji voli razmišljati o kontekstu igara koje je odigrao, Psychopomp Gold je apsolutno pun pogodak. Tijekom relativno kratkog vremena potrebnog za završavanje ovaj indie horor uspostavlja fantastičnu bizarnu atmosferu, impresivne i distorzivne vizuale i glavnog lika kojem, ako malo razmislite, možda i ne biste trebali vjerovati.

• Ime: Psychopomp Gold
• Žanr: horor
• Platforme: PC
• Proizvođač: Fading Club
• Izdavač: Fading Club
• Cijena: 8,79 eura