Zahuktavaju se vijesti o novitetima u istraživanju svemira. Nekada su se na tom polju utrkivali SAD i SSSR, danas je 'igrača' puno više, uključujući i velike privatne inicijative. Nije riječ samo o probijanju granica u otkrivanju novih svjetova, nego i o tehnološkim zaokretima. Najnovija je najava da će NASA već do 2025. lansirati prvi svemirski brod na nuklearni pogon
Riječ je o misiji vrijednoj pola milijarde dolara, orbitalnoj letjelici koju će zajednički graditi NASA i Agencija za napredne obrambeno-istraživačke projekte (Defense Advanced Research Projects Agency - DARPA).
Ta letjelica probni je projekt, test za sasvim novu vrstu rakete za koju ove dvije agencije tvrde da će moći prebaciti astronaute do Marsa za samo 45 dana. Trenutni naziv joj je Demonstracijska raketa za operacije ispod Mjesečeve orbite (Demonstration Rocket for Agile Cislunar Operations - DRACO).
vezane vijesti
Dvije spomenute američke državne agencije (DARPA pripada Ministarstvu obrane) objavile su da su potpisale ugovor s Lockheed Martinom koji će dizajnirati, izgraditi i testirati prototip DRACO-a.
'Zajednički ćemo sve izvesti, realizirati ovu probu, skupiti gomilu sjajnih podataka i doista, kako vjeujemo, otvoriti novu eru i za SAD i za čovječanstvo kao poticaj našoj misiji istraživanja svemira', izjavio je na promotivnoj tiskovnoj konferenciji potpredsjednik Lockheed Martina za svemirska istraživanja Kirk Shireman.
Današnji sustavi koje koristi NASA, uključujući lanjsku raketu Artemis 1 koja je obišla Mjesec, utemeljeni su na tehnologiji koja je stara sad već skoro cijelo stoljeće - kemijskoj propulziji u kojoj se raketno gorivo miješa s oksidantom zbog postizanja jačeg potiska. Nasuprot tome, predloženi nuklearni pogon postizat će lančanu reakciju cijepanjem atoma da bi pokrenuo letjelicu. Fisijski reaktor bit će tri do četiri puta efikasniji od postojećeg sustava i značajno će skratiti putovanje do Marsa, koje danas traje oko sedam mjeseci.
Nuklearni pogon stvara manji maksimalni potisak od današnjih pogona, ali je učinkovitiji na duže staze, odnosno može 'tjerati' raketu mnogo većom brzinom, i to na duže vrijeme.
NASA je istraživanja termonuklearnih motora počela 1959., što je vodilo konstrukciji nuklearnog motora za raketne letjelice (Nuclear Engine for Rocket Vehicle Application - NERVA), reaktora s čvrstom jezgrom koji je uspješno testiran na Zemlji. Nažalost, svi planovi o letovima u svemir uz pomoć takvog motora stali su s prekidom programa Apollo 1973. i kasnijim drastičnim smanjenjem proračuna NASA-e.
DRACO će raditi cijepanjem atoma uranija unutar reaktora, procesom koji će zagrijavati vodik prije 'ispaljivanja' iz pogona rakete koja će tako dobijati jaki potisak. Prije zagrijavanja na 2427 stupnjeva, vodik u DRACO-u stajat će ohlađen na minus 251 stupnju, što je najveći izazov za dizajnere letjelice. Programska direktorica u DARPA-i Tabitha Dodson na predstavljanju projekta rekla je da će najvažnije biti omogućiti što duže držanje vodika na tako niskoj temperaturi.
Kad letjelica jednom bude izgrađena, poletjet će u Zemljinu orbitu na visinu između 700 i 2000 kilometara, a u orbiti će moći ostati otprilike 300 godina. To je dovoljno dugo za razgradnju opasnog radioaktivnog goriva na razinu koja je potpuno sigurna.
