Međunarodna svemirska postaja već godinama je jedan od ključnih elemenata istraživanja svemira, to postrojenje dosad je dalo mnoštvo odgovora na brojna pitanja. No, rok trajanja ISS-a ide svome kraju, NASA s partnerima planira postaju držati 'u pogonu' do 2030., a u međuvremenu se u raznim zemljama rade planovi kako nastaviti ono što je tamo započeto.
Kina, primjerice, želi preuzeti vodeću ulogu svojom postajom Tiangong, do sredine desetljeća u svemir bi mogla poletjeti i postaja koju bi lansirati indijska Organizacija za istraživanje svemira. NASA, jasno, ne sjedi skrštenih ruku. Sklopili su ugovore s trima kompanijama za izgradnju komercijalnih svemirskih postaja. U pitanju su Orbital Reef iz Blue Origina, Axiom Space Station (AxS) i Starlab.
vezane vijesti
Sada se, međutim, u igru uključuje i Europa, i to preko svog multinacionalnog diva Airbusa. U nedavno objavljenom videu, ta je kompanija pokazala svoju ideju višenamjenskog orbitalnog modula pod nazivom Airbus LOOP. Sastojao bi se od tri palube, centrifugalnog dijela i imao bi dovoljno prostora da primi četveročlanu posadu. Time bi se omogućila izgradnja budućih svemirskih postaja i startna pozicija za dugotrajne misije prema Marsu. Airbus nije početnik u svemirskim projektima s ljudskom posadom, već ranije gradili su modul Columbus za ISS, potom automatizirano prijevozno sredstvo ATV, te Orion European Service Module (ESM).
Kako se razabire iz videa, interijer buduće Airbusove postaje sastoji se od tri razine ili palube. Od vrha prema dnu riječ je o 'stambenoj' palubi, znanstvenoj palubi, te centrifugi koja bi simulirala gravitaciju za dvoje članova posade odjednom. Modul bi imao osam metara u promjeru, i otprilike istu dužinu, čime bi se dobilo oko stotinu prostornih metara volumena.
Kako je priopćeno iz Airbusa, podjela na palube omogućila bi koncept sigurnog prostora u unutrašnjosti, što bi značilo da se posada može micati s palube na palubu kako bi se zaštitila u slučaju solarnih eksplozija i drugih opasnosti.
Svaka paluba dostupna je kroz središnji tunel kojeg okružuje 'staklenička' struktura u kojoj se mogu odrađivati eksperimenti s biljkama i osigurava opskrbu posade povrćem i drugim biljkama. Slična vrsta staklenika već postoji i na ISS-u.
Premda je modu dizajniran za četveročlanu posadu, privremeno i u slučaju potrebe tamo može boraviti dvostruko više astronauta. Osim toga, svaka od paluba može biti adaptirana za prohtjeve različitih misija. Naime, mogu biti opremljene uređajima i infrastrukturom specifičnim za svaku od planiranih misija. Standardna 'postava' stambene palube je zajednički prostor s velikim prozorima i opremom za vježbanje poput stacionarnih bicikala. Na 'znanstvenoj' palubi nalazi se sva računalna oprema, odatle se izlazi i u svemirske 'šetnje', a ostavljeni su i prozori za promatranje svemira.
No, kao možda najzanimljiviji element LOOP-a navodi se Centrifuga koja se sastoji od dva utega i dva mjesta za posadu. Tu su smješteni stacionarni bicikli koji omogućavaju posadi vježbanje u simuliranoj gravitaciji.
Dizajn postaje ispunjava sve potrebe dugotrajnog boravka ljudi u svemiru, a LOOP je kompatibilan sa svim teretnim i putničkim svemirskim vozilima, uključujući one koji su već u službi i one koji su u fazi dizajniranja i izrade. Dapače, LOOP može biti integriran i s Međunarodnom svemirskom postajom kako bi se dobio dodatni prostor, pa i omogućila gravitacijska terapija. Također, moći će se spajati i s Lunar Gatewayem ili služiti kao stambeni dio planirane postaje Deep Space Transport.
Airbus najavljuje i da će se više LOOP modula moći spajati u zasebnu svemirsku postaju na kojoj bi palube dobile širi raspon mogućnosti za eksperimente i druge operacije. Dakle, imali bi slične osobine i sposobnosti kakve NASA želi razviti u svom konceptu Nautilus-X.
