Kao što smo već pisali, skupina studenata Sveučilišta u Zagrebu uključila se u jako međunarodno natjecanje za koje su osmislili projekt samoodržive montažne kuće.

Tim, koji je u međuvremenu narastao na 60 članova, kuću će prvo predstaviti na natjecanju Solar Decathlon u Parizu iduće godine, a potom ju vratiti u Hrvatsku i ponovno ju sastaviti u sklopu sveučilišnog kampusa na zagrebačkom Borongaju, gdje će služiti kao informativno-edukativni centar, a možda i kao turistička atrakcija.

Kako je riječ o neobičnom i (za hrvatske prilike) nesvakidašnjem projektu, iza kojeg stoji puno inicijative, dobre volje i entuzijazma, tportal će ga pozorno pratiti sve do završetka. Za početak, popričali smo s dijelom tima koji okuplja studente i diplomante više fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - arhitekture, ekonomije, FER-a, građevinarstva, strojarstva...

Biraju najbolje ideje

Već sam sastav tima upućuje na nov pristup projektiranju i gradnji. Naime, klasična gradnja u pravilu podrazumijeva da će arhitekt izraditi idejni projekt, a da će ostali sudionici (poput strojara ili elektrotehničara) svoja rješenja prilagoditi njegovom.

To nije slučaj i sa samoodrživom montažnom kućom - tim se odlučio na pristup u kojem svi rade zajedno, nastojeći integrirati i međusobno prilagoditi sve ključne sustave korak po korak.

Iako je puno elemenata uvjetovano unaprijed propozicijama natječaja, pa nema ni previše prostora za razmahivanje kreativnosti pojedinaca, takav je način rada nov i nepoznat, pa traži dosta dogovora, usklađivanja i kompromisa. 'Stavimo na stol više ideja, pa biramo one koje se najbolje slažu s ostalim elementima projekta', pojašnjava Matija Pajić s Arhitektonskog fakulteta.

Zasad im dobro ide. Dogovorom su definirali oblik kuće i materijale koje će koristiti te izradili idejni projekt (za što im je trebalo deset mjeseci), a na dobrom su putu da u roku (do 1. studenoga) završe i glavni projekt.

Pođe li sve kako treba, do ožujka ili travnja iduće godine dovršit će izvedbeni projekt, da bi tijekom lipnja kuću sastavili i testirali. Na samom natjecanju, koje će trajati dva tjedna, trebat će ju podići u roku od desetak dana.

Praktično iskustvo najkorisnije

Projektantski tim, sastavljen od 46 mladih stručnjaka, organizacijski je podijeljen na nekoliko skupina koje tijesno surađuju. Tu su arhitekti, strojari, inženjeri zaduženi za konstrukciju i automatiku te elektroenergetičari.

Članovi tima kao najveću vrijednost projekta izdvajaju praktična iskustva koje stječu i koje će tek steći. Po završetku projekta bit će među rijetkima u svojim branšama koji će u toliko pojedinosti biti upućeni u aspekte gradnje kojima se bave druge branše, odnosno toliko dobro poznavati svaku pojedinu fazu projekta, od osmišljavanja preko financiranja do izgradnje i testiranja.

Osim interdisciplinarne suradnje, veliki izazov predstavlja im spajanje novih sustava i materijala u kuću koja će biti samoodrživa. Za brojne dijelove projekta ne postoje već gotova rješenja, pa su ih morali osmisliti sami. Često su i postojeća rješenja morali prilagođavati potrebama projekta i propozicijama natječaja.

Trebaju novac, materijal, tehnologije...

Drugi izazov je financiranje projekta, koji bi ukupno mogao koštati i do 600 tisuća eura (oko 4,5 milijuna kuna). Do početka gradnje trebat će im znatno manje - oko 50 tisuća eura (oko 350 tisuća kuna), čime bi pokrili osnovne troškove. No kuću će trebati prevesti do Pariza, gdje će trebati osigurati smještaj i prehranu za gotovo cijeli tim.

Dosad su projekt mahom financirali sami, što radom, što posezanjem u vlastiti džep, uz puno dobre volje i entuzijazma. Sveučilište ih je podržalo osiguravanjem prostora i laboratorija koje mogu koristiti te mentorskog rada, ali nije išlo dalje od toga.

Stoga pozivaju domaće tvrtke da im postanu partneri u projektu koji je zasad prvenstveno edukativan, ali može postati i komercijalan.

Njihova bi kuća mogla poslužiti kao testni laboratorij za mnoge nove tehnologije, bile one vezane za zelenu gradnju ili ne, ali i kao ogledni primjer kako konkretne tehnologije, uređaji i usluge mogu funkcionirati u takvom okruženju. Osim novca, trebaju materijal.

Procjenjuje se kako će ju tijekom natjecanja u Parizu vidjeti i do 400 tisuća posjetitelja, dok bi u kampusu na Borongaju trebala stajati još desetljećima, gdje će služiti za poduku, obuku i testiranje te kao turistička atrakcija. 'Želimo u Francuskoj promovirati hrvatske tvrtke, proizvode i usluge', kaže Josip Markežić, voditelj tima za pokroviteljstva.

Pa, što čekate?